Peternel upozorio na indoktrinaciju u školama: ”Nedopustivo je da Ivana Kekin i Možemo! učionice pretvaraju u ideološki poligon za mobilizaciju budućih glasača!’
04. ožujka 2026. – Igor Peternel, potpredsjednik stranke Dom i nacionalno okupljanje i saborski zastupnik u Hrvatskom saboru, govorio je o pitanju ulaska aktivnih političara u škole i upozorio na opasnost politizacije obrazovnog sustava. U raspravi je istaknuo kako škola mora ostati prostor znanja i obrazovanja, a ne mjesto političke promocije ili ideološkog utjecaja na maloljetnike.
Škola mora ostati prostor obrazovanja
”Škola nije politička pozornica. Djeca nisu glasačka mašinerija. Učionica nije prostor za ideološku regrutaciju. Kada aktivni političari ulaze u škole i predstavljaju svoje stavove, to onda nije edukacija. To je zlouporaba autoriteta. To je pokušaj oblikovanja političke svijesti onih koji još nemaju kapacitete ravnopravno se braniti u ideološkoj raspravi”, poručio je Peternel.
Primjeri dolazaka političara u škole
Kao primjer naveo je situacije u kojima su političari dolazili u škole, istaknuvši kako problem nije u tome slaže li se netko s njihovim stavovima ili ne, nego u principu: ”Uzmimo kao primjer Ivanu Kekin. Bilo je primjera još i predsjednice bivše Kolinde Grabar-Kitarović, pa onda bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara. Nije ovdje u pitanju slažemo li se s njezinim stavovima ili ne, pitanje je principa. Ona je aktivna političarka, ima svoju agendu, sudjeluje u političkoj borbi i kao takve njezino pojavljivanje u školi nikada nije neutralno i potpuno je neprihvatljivo. Političar nikada ne dolazi bez poruke, ako dolazi bez poruke onda nije političar”, smatra Peternel.
Dodao je kako politička poruka u školskom prostoru dobiva poseban autoritet koji ne bi smjela imati: ” Kada se ta poruka daje djeci, onda dobiva težinu autoriteta i legitimitet koji ne bi smjela imati u obrazovnom prostoru. Ivana Kekin nije trenutno liječnica, ona je političarka, za to prima plaću i narod ju je izabrao i tražila je povjerenje.”
Djeca nisu politički subjekti
Peternel je upozorio kako je takva praksa opasna iz više razloga, prije svega zato što djeca nisu politički subjekti: ”Djeca nisu politički subjekti. Oni su maloljetnici. Oni vjeruju odraslima, posebno javnim osobama. Ako političar govori o ispravnim vrijednostima, pravoj strani, naprednim idejama, dijete to ne doživljava kao političku opciju, nego kao moralnu istinu.”
Istaknuo je i problem političke neravnopravnosti: ”Hoće li onda svi političari dobiti jednako vrijeme u školama? Hoće li svaka stranka održavati svoj sat u školi ili će pristup imati samo oni koji su ideološki bliski upravi škole i slučajno vladaju u gradu u kojem dolaze u škole? Ako selektivno otvaramo vrata škola, onda škola prestaje biti javna institucija i postaje produžetak političkih preferencija.”
Upozorenje na opasnost indoktrinacije
Posebno je upozorio na opasnost indoktrinacije: ”Indoktrinacija ne izgleda kao propaganda s plakatima. Ona izgleda kao razgovor, tribine, susreti s učenicima. Ali poruka je uvijek ista; usmjeravanje mladih prema određenom svjetonazoru dok još nemaju formiranu sposobnost potpune kritičke distance.”
Naglasio je kako političari ne dolaze u škole slučajno te da obrazovni sustav mora ostati izvan političkih kampanja: ”Nemojmo se zavaravati. Političari ne idu u škole iz znatiželje ili iz humanizma. Oni idu tamo gdje mogu oblikovati buduće birače. To je politička investicija za budućnost. Škola mora ostati prostor znanja, a ne političke mobilizacije. Uloga škole je učiti djecu kako analizirati argumente, kako prepoznati manipulaciju, kako propitivati autoritet, uključujući politički autoritet.”
Poziv na jasnu granicu
Na kraju je upozorio da se granica mora jasno postaviti: ”Ako dopustimo da aktivni političari bez jasnih i strogo neutralnih okvira ulaze u škole, tada poručujemo da je u redu koristiti obrazovni sustav kao teren političkog utjecaja. A to svakako nije demokracija. To je čista instrumentalizacija djece. Političke rasprave, da, ali stranačke promocije i ideološka regrutacija u školama nikako! Djeca nisu politički projekt. Djeca su odgovornost!”
Dom i nacionalno okupljanje