Na brijegu kućica trošna
u njoj starica sijeda
često kraj prozora stoji
i tužno u daljinu gleda.
Sama starica živi
dok sin je negdje u svitu
svakoga dana umornom rukom
miluje njegovu sliku.
Starom i drhtavom rukom
jedincu pismo piše
kada ćeš doći sine moj
ne mogu sama više.
Dodijalo mi samoj sinko
ubi me tišina nijema
svi su otišli nekud
u selu nikoga nema.
Težak me slomio život
i polako on se gasi
dok tako piše starica
suza joj pismo kvasi.
Dođi mi dragi sine
da nagledam se lipote tvoje
ti si mi sve na svitu
vrati se jedino moje.
Na grudi privija pismo
i tužno u daljinu gleda
kad ću te opet vidjeti sine
kroz suze šapuće starica sijeda….