Pokolj u Dalju započeo je u ranu zoru 1. kolovoza 1991. kada su jedinice JNA, potpomognute srpskim paravojnim postrojbama i Arkanovim Tigrovima, napale hrvatska uporišta u istočnoj Slavoniji s ciljem etničkog čišćenja prostora. Opsada Policijske postaje Dalj završila je masakrom 39 hrvatskih branitelja, što predstavlja jedan od najbrutalnijih zločina početka Domovinskog rata.
Napad na Dalj: početak terora
Jedinice 51. motorizirane brigade JNA, uz pomoć lokalnih „teritorijalaca” i pripadnika zloglasnih „Tigrova” Željka Ražnatovića Arkana, pokrenule su napad s jasnim ciljem – uništiti hrvatsku obranu i protjerati nesrpsko stanovništvo. Hrvatski policajci, pripadnici ZNG-a i Civilne zaštite odbili su ultimatum za predaju i pružili otpor, iako su bili brojčano i tehnički nadjačani.
Opsada Policijske postaje Dalj trajala je gotovo deset sati. Napadači su koristili minobacače, oklopna vozila i tenkove, dok su branitelji raspolagali ograničenim zalihama streljiva. Kada je obrana slomljena, svi preživjeli hrvatski branitelji – njih 39 – brutalno su ubijeni.
Masakr bez kazne
Među ubijenima bilo je 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i 4 člana Civilne zaštite. Mnogi od njih su prema svjedočenjima mučeni, masakrirani i pogubljeni nakon što su se predali ili ranjeni. Tog dana započeo je sustavni progon nesrpskog stanovništva u Dalju koji će trajati naredne četiri godine.
Formirano je više logora za civile i branitelje, a svakodnevna su bila mučenja, silovanja i prisilni nestanci. Na stotine osoba, uglavnom Hrvata, odvedeno je i nikada se nisu vratile. Brojne masovne grobnice još nisu otkrivene, a pravda za žrtve ni nakon 34 godine nije zadovoljena.
Željko Glasnović: Povijesna odgovornost i šutnja pravosuđa
U povodu obljetnice masakra, saborski zastupnik i ratni zapovjednik Željko Glasnović ističe:
„Na današnji dan 1991., u ranu zoru, izvršen je planski zločin nad hrvatskim narodom u Dalju. 39 brutalno ubijenih heroja nisu samo simbol otpora nego i svjedočanstvo brutalnosti neprijatelja i izdaje međunarodne zajednice. Nema kazne, nema priznanja, samo šutnja koja se pokušava nametnuti kao pomirenje. Njihova žrtva nas obvezuje da pamtimo, govorimo i nikada ne pristanemo na lažnu povijest.”
Glasnović podsjeća i na poraznu činjenicu da za zločin nitko nije odgovarao. Međunarodni sud nije podigao optužnice, a domaće pravosuđe desetljećima je šutjelo. U isto vrijeme, Hrvatska otvara srpske škole i pruža beneficije onima koji su sudjelovali u agresiji, dok gotovo dvije tisuće hrvatskih obitelji i dalje traže posmrtne ostatke svojih najmilijih:
Na današnji dan 1991., u ranu zoru, jedinice 51. motorizirane brigade JNA, uz potporu lokalnih srpskih paravojnih postrojbi i zloglasnih “Tigrova” Željka Ražnatovića Arkana, izvršile su koordinirani napad na Dalj mjesto u srcu istočne Slavonije, nedaleko od Osijeka. Cilj: zauzimanje hrvatskih uporišta i potpuno čišćenje prostora od hrvatskog stanovništva.
Ubrzo je uslijedio ultimatum JNA i “teritorijalaca” upućen hrvatskim braniteljima, policajcima, pripadnicima Zbora narodne garde (ZNG) i članovima Civilne zaštite da se predaju. Oni su to odbili.
Započela je opsada Policijske postaje Dalj, koja je trajala gotovo deset sati. Napadnuti su svim raspoloživim sredstvima – minobacačima, oklopnim vozilima, tenkovima, a branitelji su se držali u gotovo bezizlaznoj situaciji, bez pomoći i s minimalnim naoružanjem. Kada su napadači konačno probili obranu, sve koji su preživjeli opsadu njih 39 brutalno su likvidirali.
Poginulo je 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika ZNG-a i 4 člana Civilne zaštite. Prema iskazima svjedoka i kasnijim istragama, mnogi od njih su mučeni, masakrirani, a zatim hladnokrvno ubijeni, nakon što su se predali ili su ranjeni.
Tog dana je u Dalju počeo sustavni teror nad nesrpskim stanovništvom, koji će se nastaviti sljedeće četiri godine. U samom Dalju i okolici formirano je više logora u kojima su zatočeni tisuće civila i branitelja. Mučenja, silovanja, egzekucije i prisilni nestanci bili su svakodnevica. Na stotine osoba, uglavnom Hrvata i drugih nesrba, odvedeno je iz Dalja i nikada se nisu vratili, mnogi se i danas vode kao nestali. Neke masovne grobnice još uvijek nisu otkrivene, a obitelji žrtava ni 34 godine kasnije nisu dočekale pravdu.
Za zločine počinjene u Dalju kao i za mnoge druge diljem istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema nitko nije odgovarao. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju nije podigao optužnice, a domaće pravosuđe godinama je šutjelo, prebacivalo nadležnosti i izbjegavalo procesuiranje odgovornih.
Dok mi u Hrvatskoj otvaramo srpske škole, slavimo “njihove” obljetnice, dajemo mirovine i reparacije onima koji su sudjelovali u agresiji, hrvatske obitelji njih gotovo dvije tisuće još uvijek traže kosti svojih najmilijih.
Nema kazne, nema krivnje, nema priznanja. Samo šutnja i zaborav koji se pokušava nametnuti kao pomirenje.
39 brutalno ubijenih heroja u Dalju nisu samo simbol otpora nego i svjedočanstvo brutalnosti neprijatelja i izdaje međunarodne zajednice koja je promatrala bez reakcije. Njihova žrtva nas obvezuje da pamtimo, govorimo i nikada ne pristanemo na lažnu povijest. (Željko Glasnović)
Sjećanje i istina kao trajna obveza
Dok javni prostor sve češće zaboravlja ovakve datume, odgovornost je svih nas da čuvamo sjećanje na junake Dalja. Njihova žrtva nije samo obrana Domovine, već i opomena kako izgleda kad država zakaže, a zločin ostane nekažnjen.
>Kako je započeo krvavi kolovoz u Dalju, Aljmašu i Erdutu
Kamenjar.com