Istupi predsjednika Zorana Milanovića o prekidu vojne suradnje s Izraelom izazvali su nove političke polemike u Hrvatskoj. U komentaru Marijan Knezović, iznosi kritike na račun takvog pristupa te upozorava da dio Milanovićevih stavova podsjeća na vanjskopolitički kurs Jugoslavije iz vremena Josipa Broza Tita, kada je nakon Šestodnevnog rata 1967. prekinuta diplomatska suradnja s Izraelom i otvoreno podržano palestinsko vodstvo. U tom kontekstu autor postavlja pitanje vodi li Milanovićeva retorika Hrvatsku prema starim geopolitičkim obrascima koji bi mogli imati posljedice i za obrambenu politiku zemlje..
POŠTOVANI PREDSJEDNIK ZORAN MILANOVIĆ – I POSLIJE TITA TITO?
Zaista, nakon Milanovićevih javnih pozivanja na prekid svake vojne suradnje s Izraelom, nakon njegovih iracionalnih kritičnih istupa protiv Izraela, protiv izraelske politike i izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj, sa stavovima koje kao da baštini iz mračnih vremena Tita i nesvrstanih, nameće se pitanje ne kuda idu divlje svinje, nego gdje nas to (opet) želi svrstati aktualni predsjednik i radi li zaista kontra hrvatskih interesa i na štetu obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske?!
Ono što OSOBNO znam je sljedeće: poštovani izraelski veleposlanik ne bi “bubnuo” kako se unutar iranskog veleposlanstva potkradaju teroristički kadrovi. Ima on i pametnijeg posla. Na kraju krajeva, nije baš ni otkrio toplu vodu, tako je bilo i kad su nam priučene bradonje na drogama ubijali hrvatske branitelje oružjem kojeg je financirao Iran. Ne Vatikan. Iran. On posjeduje dokaze za svoju tezu i nadam se kako će ih predsjednik shvatiti, premijer i ministar obrane očito nisu pali s neba te shvaćaju. Nadam se kako nije ni predsjednik. U protivnom, ne bi me čudilo da na Hrvate u BiH, kao dokazanu tampon zonu, nešto uistinu padne s neba. Ne mana kao u Bibliji. Vjerojatniji su iranski dronovi.
Toliko su vjerojatni da bi se hrvatske tzv. “feministkinje” snažno osvjestile kad bi barem malo čitale. Recimo, malo čitanja bi ih odvelo do činjenica kako režim u Iranu ubija žene “zbog časti”, poklanja ih s 12 godina, ne dozvoljava da putuju bez suglasnosti muža ili im recimo oduzima sva roditeljska prava nakon razvoda, čak i kad muž umre? Tko god podržava taj bolesni režim mržnje, nikad nije upoznao ljubav. Od španjolskog premijera koji u kraljevskom Madridu ima 4.67 posto podrške pa nadalje. Tako i u Hrvatskoj sad imamo to da su mnogi s krajnje “desnice” na istoj strani kao i “ljevica” Peović, Borić, Orešković, bošnjački saborski zastupnici tipa Hodžić i slično? Što Bog združi, čovjek neka ne razdruži. Uistinu smiješno, bar za one koji znaju čitati. A ovi veliki katolici koji “siju ljubav” neka se zapitaju žele li da im Isusov grob čuvaju da ne kažem tko ili IDF?
Jeste ikad čuli za uniforme kojima se branila Hrvatska? Zvale su se “izraelke.” Zašto? Pokušajte pretpostavit. I puška s kojom su naši branitelji skidali agresore se zvala “Ero”. Zna netko otkud nam “recept” za proizvodnju tog oružja? Jesu nam pomogli iranski znanstvenici? Možete si misliti kako jesu. Je li “Palestina” priznala Hrvatsku? Netko iz Hamasa? Ne baš. Ne nikako. I nije da im je falilo desetljeća da to učine.
1967., nakon Šestodnevnog rata Titova Jugoslavija prekida diplomatske odnose s Izraelom i približava se arapskim državama i “nesvrstanima”, a posebno bliske političke odnose razvija s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom i njezinim vođom, Jaserom Arafatom.
U to vrijeme Tito označava Izrael kao “agresora” i instrument zapadnog imperijalizma, prekidajući sve diplomatske odnose te naravno pozicionira Jugoslaviju kao snažnog zagovornika “palestinskog pitanja.”
1971. na Brijunima Tito u državni posjet prima saudijskog kralja Faysala bin Abdulaziza Al Sauda i osnažuje odnose Jugoslavije s arapskim svijetom kao (bez)korisni klaun i bravar, što je i bio.
Jugokomunistički Titov režim održavao je bliske veze s diktatorima poput Saddama Husseina u Iraku i Moammera al-Gaddafija u Libiji, a vođa PLO-a Arafat je često dolazio u Jugoslaviju u posjet svom dragom drugaru Titu. Navodno su se tu, pod Titovim pokroviteljstvom, obučavali i Arafatovi teroristi iz PLO-a. Odnosno, ne navodno, nego sigurno. Trebaju nekom dokumenti?
Danas, tom davno utabanom stazom, “putevima druga Tita” nastavlja i aktualni predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. Podsjetimo se, u više navrata je pozivao na “potpuni prekid vojne suradnje s Izraelom”, (valjda po uzoru na Tita 1967. i prekid SVIH odnosa s Izraelom), a u nedavnom priopćenju se žestoko obrušio na hrvatskog ministra obrane, i to zbog njegovog službenog posjeta Izraelu koji je za cilj imao modernizaciju i jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske. U isto vrijeme gospodin predsjednik tvrdi nešto uistinu suludo: kako ne trebamo vojno surađivati s Izraelom nego sa SAD-om? A kako bi on to odvojio? Ne znam, nije objasnio. Ako uspije to odvojit, neka dobije Nobela umjesto Trumpa.
Bogu hvala, od ministra obrane je dobio čvrsti i jasan odgovor:
“Postoji povijest koja je činjenična i statistički podaci koji se mogu usporediti: vrijeme premijera Zorana Milanovića i njegovog vođenja MORH-a i vojske, te vrijeme premijera Plenkovića i mene kao ministra. Usporedimo tko je pomagao oružanim snagama, a tko se bavi čistim politikanstvom u kojem vojska uvijek bude zakinuta. Sigurnost i obrana moraju biti iznad toga. Ako netko brani da surađujemo s onima koji nam mogu pomoći u obrambenim tehnologijama, ja ne znam kako to nazvati. Što želimo? Oslabiti obrambene sposobnosti Hrvatske? S kime bismo trebali surađivati, s Čečenijom?”
Am Yisrael Chai 🇭🇷❤️🇮🇱
Marijan Knezović