Pratite nas

Život

Poznati glumac Božjom intervencijom oslobođen ovisnosti nakon ovog pitanja…

Objavljeno

na

Anthony Hopkins je jedan od najpoznatijih glumaca našeg vremena.  Godinama je  zagovarao ateizam. No, kako je sam svjedočio, sve se promijenilo kad je osjetio demonsku ovisnost alkoholizma te krenuo na sastanke anonimnih alkoholičara.

Kako svjedoči, njegova ovisnost počela je ‘nevino’. Usvojio je svjetovan obrazac i počeo je piti iz razloga – to je ono što radite dok glumite, pijete. No kako to obično biva, ovaj vid zabave ubrzo je preuzeo njegov život. Do 1975. Anthonyjevi problemi s alkoholom bili su izvan kontrole.

-Bio sam na rubu uništenja. -, prisjeća se ovaj poznati glumac. – Kao da sam bio opsjednut demonom, ovisnošću, nisam mogao prestati. Postoje milijuni ljudi u svijetu koji imaju sličan problem -.

Tada je Anthony Hopkins  shvatio da mu treba pomoć i obratio se anonimnim alkoholičarima. Za vrijeme jednog sastanka  jedna žena mu je postavila jednostavno pitanje:

– Zašto se jednostavno ne pouzdaš u Boga?

To je nešto što Anthony nikada nije pokušao. No s obzirom na očaj, pomislio je: Pa, zašto ne?

Odluka da će vjerovati i pouzdati se u Boga je bio trenutak preokreta za  glumca.

– Nisam mogao prestati piti, ali sam tražio samo malo pomoći od Boga i odjednom – bum! To se samo tako dogodilo, ja sam odjednom oslobođen čim sam pokušao vjerovati – , prisjeća se Anthony Hopkins.

Anthony kaže da je njegova žudnja za alkoholom bila na čudesan način samo odnesena od njega da je čudesno oslobođen. Od toga dana vjeruje u Boga i  raste u vjeri.

Kada ga je za CNN intervjuirao Piers Morgan i kada ga je upitao vjeruje li u Boga, bivši ateist Anthony Hopkins radosno je odgovorio – Da, vjerujem. Vjerujem.

Antohony Hopkins sada svjedoči Boga gdje god ga pozovu.

Na godišnjoj konferenciji za – Vodstvo, Izvrsnost i Osnaživanje osobnog Potencijala –  ispred gotovo 500 srednjoškolskih učenika i fakultetskih studenata podijelio je neke novo stečene mudrosti rekavši mladima:

Ako budete išli samo za novcem, nećete ništa učiniti. Ako budete išli samo za uspjehom, neće vam ništa donijeti. Upoznao sam mlade ljude koji žele biti poznati. Rekao sam im. Nakon što se popnete na vrh, vidjet ćete da ondje nema baš ničega. Većina toga što čujete su gluposti ili laži. Samo budite zahvalni zato što ste živi.

Zatim je posvjedočio kako ga je Bog oslobodio alkoholizma, te objasnio snagu vjere u našim životima.

Danas kako kaže, žali ateiste i uspoređuje njihov život s životom u zatvorenoj čeliji bez prozora.

Izvor: aleteia.org,/novizivot.net/faithpot

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Malenošću do nebeskih visina

Objavljeno

na

Objavio

20. ožujka 1917. godine rodio se fra Augustin Augustinović

Na današnji dan, prije točno 102 godine, 20. ožujka 1917.  malom brčanskom selu Prijedoru rodio se Anto Augustinović, kasnije fra Augustin, poznati franjevac, teolog, misionar i književnik koji je svoj život završio na glasu svetosti 1998. godine u Venecueli. Fra Augustin je za svećenika zaređen u jeku Drugoga svjetskoga rata, a doktorirao je bibliku u Rimu.

Jedno vrijeme radio je kao profesor u Jeruzalemu, gdje je istraživao život gospodina našega Isusa Krista. Udobnu profesorsku fotelju zamijenio je vlro zahtjevnim misionarskim radom u Venecueli, gdje je podigao tri župe. U tim je župama Carizalu, Capayi i Caucagu gradio crkve i škole.

Među svećenicima je jako cijenjen zbog svojega znanstvenoga rada. Napisao je 60-tak teoloških djela, od kojih je najpoznatija Povijest Isusova, a koja je prevedena na 40-tak jezika. Pisao je za najveće časopise svojega vremena, a poznat je i po književnim djelima – kratkim pričama zavičajne tematike: Priče iz doline i Od obale do obale. Veliki broj rukopisa u originalnom obliku nalazi se u Republici Hrvatskoj.

Umro je na glasu svetosti 24. srpnja 1998. godine, a narod u Venecueli mu se za zagovor moli i danas.  Iako je poprilično nepoznat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, studenti na Katoličkim bogoslovnim fakultetima djelo fra Augustina Augustinovića uzimaju za teme svojih seminarskih i diplomskih radova.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Prof Matko Marušić: Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Objavljeno

na

Objavio

„Slobodna Dalmacija donijela je 7. ožujka 2019. izvješće o istraživanju koje su 2018. proveli Zaklada “Friedrich Ebert” u Zagrebu i Institut za društvena istraživanja o vrijednostima i stavovima hrvatske mladeži u dobi od 14 do 29 godina. Da ne ponavljam sve objavljene nalaze, sažet ću ih u naslov članka: „Najviše vjeruju Crkvi, policiji i vojsci, a čak četvrtina ih želi da im je partner prije braka nevin“…

Nalaze su namršteno, ali bez zgražanja komentirali Mirjana Nazor i Sven Marcelić, ali se voditeljica istraživanja Vlasta Ilišin u tonu i dva navoda nespretno istrčala. Pisao sam „Slobodnoj Dalmaciji ovaj komentar ali zbog nekog nejasnog razloga nisu ga objavili. To nije dobro, jer je istraživanje ekipe gđe Ilišin donijelo sjajne rezultate koje moramo dobro zapamtiti, njima se ponositi i na osnovi njih pojačati vjeru u sjajnu budućnost hrvatskoga naroda i njegove države.

  1. Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Prvo je gđa Ilišin, bez navođenja kriterija svojih ocjenjivanja, ocijenilada je to što je otkrila u hrvatske mladeži „neokonzervativizam“! Kao da je biti konzervativan nešto loše. Iako to kao sveučilišna profesorica u društvenim znanostima ne bi smjela ni misliti, a kamo li reći, moram je upozoriti na to da je ono što ona naziva „konzervativnost“dokazano vrlo primjeren opći životni stav jer poziva na razum, oprez, procjenu činjenica i poštovanje blistavih postignuća cjelokupnoga čovječanstva. To je suprotno od „progresivnosti“ kojoj ne valja ništa što je staro i tradicionalno, a pozitivno je sve što je novo makar bilo i suprotno zdravom razumu ili znanstvenim dokazima.

  1. Vjeronauk djecu uči ispravno, plemenito i poželjno

Drugo što je gđa Ilišin neoprostivo ružno rekla je da je konzervativnost mladeži pripisala „vjeronauku i nekim udrugama“. Ta izjava u sebi nosi nekoliko nelogičnosti, zapravo apsurda. Prvi je da nitko, a napose netko učen i plaćen od države da radi svoj posao, ne bi smjeo sumnjičavo govoriti o vjeronauku, jer je vjeronauk demokratski izbor i onaj tko je protiv vjeronauka dira u tuđu privatnost i pokazuje nedostatak „toleriranja različitosti“. Drugo, gđa Ilišinje izgovorila i sljedeću ružnu kvalifikaciju svojih ispitanika: (nalaz) „jednim dijelom proizlazi iz socijalizacije preko vjeronauka u školi, a vidimo i da posljednjih godina jača desni val konzervativizma… angažman pojedinih udruga“. Gle ti nje – smeta joj da vjeronauk djeluje na mladež!

Pa to smo mi vjernici (96% stanovnika Republike Hrvatske) i htjeli, jer mi u vjeronauk vjerujemo i cijenimo ga i poštujemo! Zašto bi nju smetalo to što mi radimo i kako odgajamo svoju djecu, navlastito ako su ta djeca u prosjeku toliko zadovoljna odgojem koji su primila od roditelja da i ona tako žele odgajati svoju djecu?! Zar to nije pokazatelj velikog uspjeha strategije tih roditelja u odgoju svoje djece?

  1. Gđa Ilišin očito diskriminira neke civilne udruge

Gđa Ilišinnije zadovoljna ni „utjecajem nekih udruga“ na stavove mladeži, a onda u sljedećim rečenicama zastupa uvođenje Građanskoga odgoja u škole – u kojemu upravo civilne udruge vode glavnu riječ! Kako to da su jednoj učenoj profesorici i u demokratskoj zemlji jedne udruge loše a druge dobre? Upravo ona bi morala na sve udruge, kao i na sve ljude i svjetonazore, gledati jednako i tretirati ih jednako.

  1. Prekrasne vijesti o stavovima i moralu hrvatske mladeži

Gđa Ilišin, kao da je pametnija, učenija i moralnija od nas, kaže da su stavovi hrvatske mladeži, koji joj se ne sviđaju, zapravo „desni val konzervativizma“! Ma, što je to taj njezin „desni val konzervativizma“, da nije neka kuga koja jača?Usprkos tome što je izraz skovala (preuzela od Marasa i Beljaka?) da bude derogativan, „desni val konzervativizma“ u stvarnosti je prekrasna činjenica da hrvatska mladež vjeruje u Boga, vjeruje u pristojnost, čistoću i moral i voli svoju domovinu čiji su glavni simboli vojska, policija i Crkva.

Pa simboli hrvatske države, slobodne, demokratske, svete i vječne Republike Hrvatske i jesu upravo vojska, policija i Crkva? I što bi moglo biti bolje i pozitivnije od toga?

Hrvatska mladeži i roditelji te lijepe mladeži, dopustite mi da vam čestitam: mladeži što je pametna i sretna, a roditeljima da su tako dobro odgojili svoju djecu! Gojili su ih toliko dobro da i ta djeca svoju djecu žele tako gojiti! „Slobodna Dalmacija“ nam nije mogla donijeti bolju vijest. Hvala joj.

Matko Marušić, profesor emeritus/Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari

Kliknite Facebook sviđalicu