Pratite nas

Povijesnice

Prava istina – Knjiga o Andriji Matijašu

Objavljeno

na

Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja” naslov je knjige o Andriji Matijašu Pauku (1947. – 1995.), legendarnom zapovjedniku Oklopno-mehanizirane bojne 4. gardijske brigade.

Autor Ivica Radoš kroz razgovor sa suborcima i suprugom pokojnog Andrije prati Paukov život i karijeru od rođenja u Pozorcu do pogibije u Podrašici blizu Mrkonjić Grada.

Prvi ušao u Grahovo

Odlazak u srednju vojnu školu u Banjaluku bio je jedan od prijelomnih trenutaka u Matijaševu životu. Potkraj devedesetih godina prošloga stoljeća Matijaš za hrvatsku samostalnost i slobodu radi najprije tajno, a potom i odlaskom na banovinsko ratište u kolovozu 1991. godine. Knjiga – 
Suborci i supruga pokojnog Andrije Matijaša o njegovu životu i karijeri.

Početkom borbi na jugu general Matijaš vraća se u Dalmaciju. Najprije se bori kao pješak u sastavu 4. brigade ZNG-a, a potom u lipnju 1992. osniva Samostalnu tenkovsku satniju. Iskazuje veliku hrabrost u operacijama oslobođenja Dubrovnika, pogotovu u operaciji Vlaštica.

Potom osniva Oklopno-mehaniziranu bojnu pri 4. gardijskoj brigadi. U operaciji Maslenica 1993. bio je teško ranjen, ali je nastavio ratovati kao da se ništa nije dogodilo. Uslijedile su vojne operacije koje su prethodile Oluji. Matijaš je, primjerice, na Dinaru izveo tenkove gdje ni vojnička čizma nikada nije gazila te je prvi hrvatski vojnik koji je ušao u Grahovo. Poslije Oluje sudjeluje u važnim oslobodilačkim akcijama u Bosni i Hercegovini, poput operacije Maestral kad je oslobođeno Jajce. Južni potez, vojna operacija koja je trajala od 8. do 12. listopada 1995. trebala je za Matijaša biti kraj rata i vojne karijere, pripremao se za mirovinu. Međutim, 9. listopada u borbama za Mrkonjić Grad karizmatični “oklopnjak” Andrija Matijaš Pauk je poginuo. I to u selu Podrašnici.

Novi detalji

U metežu bitke poginuo je nesretnim slučajem, od odbijenog hrvatskog hica. U ovoj knjizi Matijašev dugogodišnji suborac, zamjenik i pomoćnik, pukovnik HV-a Nenad Žure prvi put iznosi pravu istinu i detalje o tome kako je poginuo legendarni Pauk.

Bio je uzor vojnicima jer je bio pravi zapovjednik. Imao je odlike istinskog vođe – bio je hrabar, odlučan, strpljiv, izdržljiv, pošten, razborit, nesebičan, vrlo vješt ratnik i nadasve veliki domoljub. Tako nam legendarnog zamjenika zapovjednika 4. gardijske brigade Andriju Matijaša Pauka, koji je poginuo u operaciji Južni potez 8. listopada 1995. u selu Podrašnica kod Mrkonjić Grada, opisuje Nediljko Grubišić, Paukov suborac i jedan od najbližih suradnika iz 4. gardijske brigade.

kako-je-karizmaticni-zapovjednik-pauk-poginuo-hrvatskog-metka-slika-1188171– Matijaš je u svakoj akciji bio na čelu. Zbog toga su ga vojnici poštovali. Andrija nikada nije dizao glas, uvijek je bio smiren, staložen, požrtvovan i vjerodostojan – dodaje Nediljko Grubišić iz 4. gardijske brigade.

Andrija Matijaš poginuo je dva mjeseca nakon Oluje, i to u akciji Južni potez koja je prisilila neprijatelja da napokon zaustavi rat u susjednoj BiH i pristane na razgovor o sudbini te zemlje. Matijaš je u toj akciji bio na čelu oklopne bojne i pješaštva 4. gardijske brigade koja je tog 8. listopada 1995. godine brzim prodorom razbila dobro utvrđene neprijateljske položaje i u okruženje dovela njihove oklopne snage. U toj borbi između hrvatskih i neprijateljskih oklopnih snaga, koje su se grčevito pokušavale izvući iz hrvatskog okruženja, od jednog metka sa strojnice onesposobljenog tenka T-84 poginuo je legendarni zapovjednik Andrija Matijaš Pauk.

Iz bolnice pobjegao na prvu crtu

– Iako je to bila dosta teška akcija u kojoj se računalo i s većim ljudskim gubicima, u toj akciji nije poginuo nitko osim legendarnog zapovjednika Andrije Matijaša Pauka – kaže Nediljko Grubišić koji je Pauka upoznao još na južnom bojištu.

Andrija je bio školovan časnik, jedan od najvećih stručnjaka u Hrvatskoj vojsci za oklopna sredstva. Poznavao je moć tenka i mogućnosti koje pružaju u zaštiti pješaštva u napadačkim akcijama. Koliko je Andrija bio neustrašiv čovjek, praktičan ratnik i predan da učini sve kako bi svoje vojnike zaštitio od pogibije, svjedoči i neobičan događaj koji se potkraj listopada 1992. godine zbio na južnom bojištu u akciji Vlaštica.

– Andrija je bio iskusan tenkist. Poznavao je moć tenka i htio je to slikovito pokazati vojnicima u akciji. Kako bi im razbio strah od tenka i uvjerio ih da to nije grobnica za vojnike, nego da je to oružje velike moći, Pauk je za vrijeme akcije vozio pick-up ispred naših tenkova. Tako je mladim tenkistima razbio strah od tog oklopnog vozila kojim su išli u akciju. Andrija je u 4. gardijskoj stvorio tako oklopništvo da ga nije bilo nadaleko i time sigurno spasio mnoge vojnike od sigurne pogibije – napominje Grubišić koji nam je, pripremajući se za razgovor, pedantno na papiru popisao sve akcije u kojima je sudjelovao Matijaš.

Podugačak je taj popis, a iz njega smo izdvojili samo nekoliko izuzetno zanimljivih detalja. Kao zapovjednik na južnom bojištu Andrija Matijaš je sa svojim vojnicima izvidnicima išao duboko iza neprijateljskih linija i tako pripremao akcije. Kažu da je znao noćima pješačiti. Uvijek je bio u pokretu, a to je isto zahtijevao i od ljudi kojima je zapovijedao. Tijekom operacije Maslenica, početkom 1993. godine, Andrija je bio ranjen u jednom žestokom topničkom napadu. Iz bolnice je, kažu njegovi suborci, u trenirci pobjegao na prvu crtu.

Zamijenio generala Krstičevića

Uoči akcije Zima ’94., kada su se na Dinari stvarali uvjeti za brzi pad Knina, zapovjednik 4. gardijske brigade general Krstičević bio je ranjen u jednoj izvidničkoj akciji, pa ga je na zapovjednom mjestu zamijenio Andrija Matijaš Pauk.

– Padao je veliki snijeg, bilo je maglovito i dosta hladno, ali Pauk je pokrenuo akciju i tako iznenadio neprijatelja te osigurao da HV zavlada Dinarom – kaže Grubišić.

Matijaš je rođen 1947. godine u Marini pokraj Trogira. Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, a u slobodno vrijeme bio je izvrstan sportaš u više disciplina. Na početku Domovinskog rata kao dragovoljac se pridružio Hrvatskoj vojsci. Vatreno krštenje u HV-u doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu. U Knin je 5. kolovoza 1995. ušao kao zamjenik zapovjednika čuvene 4. gardijske brigade HV-a. Nažalost, u posljednjoj akciji HV-a Južni potez taj legendarni zapovjednik, po čijemu je nadimku brigada dobila naziv Pauci, junački je poginuo.

VL/kamenjar.com

facebook komentari

Povijesnice

24. studenoga 1918. Stjepan Radić: ‘Ne srljajte kao guske u maglu’

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1918. na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, Stjepan Radić održao je povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

U Narodnom vijeću sve više preovladavalo je stajalište kako ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije i to na unitarističkoj osnovi, a bez ikakvih utanačenja o položaju pojedinih povijesnih zemalja koje bi stupile u zajedničku državu te je Radić na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.

Sljedećega dana, 24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu.

“Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo.

Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju”, kazao je Radić.

“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu”, rekao je Stjepan Radić u svom poznatom govoru.

“Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata”, upozorava Radić.

“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu.

Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska,”, završio je Radić svoj govor u Skupštini.

Bio je izabran u delegaciju od 28 članova koja je išla u Beograd na proglašenje ujedinjenja ali glavna skupština HPSS-a, koja je održana 25. studenoga 1918., zaključila je kako on neće ići u Beograd. Komentirajući tu odluku rekao je: “Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina.”

Sutradan, 26. studenoga 1918., Središnji odbor Narodnog vijeća isključio ga je, no ne i njegovu stranku HPSS, iz Vijeća “zbog njegovih napadaja i kleveta” na toj glavnoj skupštini stranke gdje je on “našu gospodu” koja vode politiku nazvao “zanešenjaci”, “tašti”, “siloviti”, “sebičnjaci”, a potkraj studenoga otputovao je u Prag gdje ostaje do 10. prosinca 1918.

Krajem 1918. godine već je otvoreno isticao svoj republikanizam a 1919. saziva izvanrednu glavnu skupštinu HPSS-a s koje su upućene javne optužbe režimu te Središnji odbor HPSS zahtijeva hrvatsku neutralnu seljačku republiku i odlučuje se taj zahtjev uputiti američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 21 godina shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

Objavljeno

na

Objavio

Od brojnih govora prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, teško je izdvojiti jedan koji bi kao malo koji oslikao situaciju koja je i danas u Hrvatskoj aktualna, međutim, moguće je iako baš taj govor neće mnogima ostati u sjećanju kao pozitivan, s obzirom da su ga mediji u ono vrijeme pokopali te je medijski godinama tretiran kao ‘buncanje’ čovjeka koji je ‘ishlapio’ i koji ne zna što govori.

Nažalost, rijetko kada je predsjednik Tuđman bio u pravu kao te 1996., u vrijeme vlastitog suočavanja s teškom bolešću.

Povod govora Franje Tuđmana u Zračnoj luci Pleso tog 23. studenoga 1996. godine možda je bio prosvjed u Zagrebu za takozvani spas Radija 101, međutim, stvarni uzroci nešto su dublje prirode, iako su Tuđmanove emocije izbile na površinu svakako saznanjem da mu je dijagnosticiran rak u Americi, odakle, se vratio u Hrvatsku, piše kamenjar.com

– Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.
Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini – rekao je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Da je Tuđman bio u pravu danas je jasnije no ikad.

Zamislite što bi Tuđmanu hrvatski novinari rekli i da li bi ga proglasili neuračunljivim da je 1996. godine rekao kako će u budućnosti, i to vrlo skoroj, jedan intendant HNK govoriti o Hrvatima kao o izmišljenoj naciji, Hrvatskoj kao fašističkoj državi i Jugoslaviji kao budućnosti?

Dakle, nema dvojbe, Franjo Tuđman je apsolutno bio u pravu s obzirom da je shvatio kamo Hrvatska ide i gdje bi mogla stići. Bilo je to vrijeme kada se u Hrvatskoj pojavio zloglasni George Soros, samozvani borac za demokraciju, mešetar i tajkun koji je svojim novcem upropastio hrvatsko novinarstvo, zapravo, koji je financirajući ekstremiste i ulične štemere stvorio medijsku rulju koja je uglavnom dobivala novce iz njegove sumnjive blagajne kako bi linčovali Tuđmana.

Dakle, to je činjenica koja je zapravo danas lako dokaziva, neki koji su bili Sorosevi plaćenici zapravo su notorni ratni profiteri.

Tuđman, naravno, kao državnik, kao povjesničar, nikada nije govorio o Jugoslaviji kao neposrednoj ponovnoj opasnosti, ali jeste o jugoslavenskom ekstremizmu kao o potencijalnoj opasnosti u budućnosti?

Međutim, danas, iz ove perspektive, Tuđman je bio vizionar. Budimir Lončar, koji je 1991. bio praktički veleizdajnik, s obzirom da je bio jedan od najzaslužnijih za nametanja embarga na oružje Hrvatskoj, a onda i za pad Vukovara, godinama je u neposrednoj blizini Tuđmanovih nasljednika, Stjepana Mesića i Ive Josipovića.

Što bi tek rekli na priču o Dejanu Joviću ili na tvrdnje nekih srpskih ekstremista u Hrvatskoj koji tvrde da je Oluja bila etničko čišćenje? Danas neki komunisti i novokomponirani fašisti čak razmatraju promjenu imena Domovinskom ratu, takve čak i Hrvatska kroz državnu blagajnu financiraju, a sve to zato što Domovinski rat, pazite sada, ‘iritira Srbe.’

Ukratko, i ovako površno sve je jasno, uz dodatak, a to nažalost medijski ratni profiteri namjerno zaboravljaju, da Franjo Tuđman nikada hrvatski narod nije nazvao ‘stokom sitnog zuba’, on je isključivo govorio o onima koje je i spomenuo u svom govoru 1996. prije točno 21 godinu, nikako i nikada o narodu.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari