Pratite nas

Kultura

Predstavljanje knjige: „58“ HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca

Objavljeno

na

U danima tužne obljetnice i sjećanja na vukovarske žrtve, srdačno Vas pozivamo na predstavljanje dviju knjiga vukovarskih branitelja:

DAMIRA MARKUŠA KUTINE:

„58“ HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca

i

DAMIRA PLAVŠIĆA:

NE PLAČI, MOJ DOBRI ANĐELE / Bitka za Vukovar, zatočeništvo i Sloboda.

Hrvatsko slovo – Četvrtak, 19. studenoga 2015., 19 sati

KNJIGA DAMIRA MARKUŠA-KUTINE: ’58’ – HOS U OBRANI VUKOVARA I BOGDANOVACA

Kada će nekoga u budućnosti zanimati što se događalo u Vukovaru, kako su malobrojni hrvatski vojnici zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu događanja na krvavom Sajmištu u Vukovaru. Braneći ga do zadnjeg daha, ne predajući se nipošto. To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu…

Priznajmo, nedostaje autentičnih svjedočanstava iz bitaka koje su prelamale povijest. Priča onih iz rovova, juriša, priča ranjenih, priča onih koji su sudjelovali u borbama. Povijesna literatura prepuna je djela generala, političara, povjesničara, no nedostaju djela onih koji su krvarili, gubili prijatelje, nestajali, ginuli…

Priznajmo, nadalje, voljeli bismo iz prizme hrvatske povijesti pročitati priču ratnika s Galicijske bojišnice u Prvom svjetskom ratu, priču ratnika koji su se borili na Krbavskom polju… Istina, neki su pokušavali nuditi svoje priče iz Drugog svjetskoga rata, s obje strane, no prave knjige o iskustvima na bojišnici na način kako je to opisao Damir Markuš-Kutina, borac HOS-a u Vukovaru do zadnjeg dana – dosad nije bilo. Pisana u prvom licu, kao spomen na 27 poginulih suboraca iz njegove skupine od 58 članova – vrijednost je koja će se čitati i za sto, tristo i tisuću godina! Kada će nekoga u budućnosti zanimati što se događalo u Vukovaru, kako su malobrojni hrvatski vojnici zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu ratnih vukovarskih događanja.

Vrijednost Markuševe knjige

I to na krvavom Sajmištu u Vukovaru. Braneći ga do zadnjeg daha, ne predajući se nipošto, Damir Markuš, valja naglasiti, imao je puno pravo napisati to što je napisao. On nije čovjek pera, slova, rečenice, on je običan hrvatski čovjek koji se od prvih dana uključio u obranu Domovine i sam je s istomišljenicima tražio da ide tamo gdje je najteže. U Vukovar, opkoljen i razoren, namjeravajući ga štititi i braniti dok ne dođe bolje vrijeme, pojačanje, mir, bilo što…

Vrijednost Markuševe knjige navlas je ista vrijednosti koju je on dao hrvatskoj slobodi, izlažući sebe pogibelji. On je svojim jednostavnim rečenicama, bez previše mudrovanja, objasnio kako je izgledao rat u Vukovaru, kakve su se borbe vodile, te što su ti obični momci mislili za vrijeme i u predasima između borbi. To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar, koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu, bez obzira na sve špekulacije koje su se pojavljivale i tada i kasnije. Borci iz Vukovara, iz svih hrvatskih krajeva i dijaspore, njih manje od dvije tisuće, junački su odolijevali nekoliko puta snažnijem neprijatelju, a Markuš je bio tamo s njima, neprestance na prvoj crti. Tri puta ranjen, izgubivši prijatelje, ostao je priseban do zadnjih trenutaka kada se u proboju dokopao slobodnog hrvatskoga teritorija.

Ni poslije rata Markuš nije mirovao. Sudjelovao je u brojnim akcijama za pomoć suborcima, za čuvanje istine o Domovinskom ratu, no s knjigom je napravio svoje životno djelo. Nesumnjivo, njegov doprinos obrani Vukovara i Hrvatske njegovo je životno djelo, koje je sada pretočio u knjigu, koja će ostati zauvijek. Zauvijek! To je bitno!

Dakle, Markuš se u svojoj ideji vodilji u stvaranju priče okrenuo običnoj publici koju ne zanimaju odveć politička spletkarenje i pitanja: “Što bi bilo da je bilo?” Njega zanima samo što se događalo na prvoj liniji obrane, gdje se svakodnevno ginulo. On pokušava svojim ratnim pričama dati nam na znanje veličinu žrtve onih koji su se našli oči u oči s tenkovima, avionima, mitraljezima, bombama, granatama. Sve kako bi zaštitili grad i Domovinu, ljude i djecu u Vukovaru. Ne bježeći u patetiku, već navodeći činjenice, Markuš se držao svoje i ratne prošlosti suboraca, dočaravajući svaki trenutak – od prvog ataka na Vukovar, pa sve do pada grada i proboja s malobrojnim preživjelim prijateljima.

U knjizi su izvrsna dva predgovora, povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra, Ante Nazora i urednika knjige, povjesničara Tomislava Šulja. Nazor u Markuševoj knjizi vidi dimenziju vrijednog memoarskog gradiva jedne vojne postrojbe koja je imala više od 50 posto gubitaka. Kao uistinu mjerodavan na svom stručnom povjesničarskom terenu, Nazor smatra kako je Markušev rukopis bitan izvor za potpuno razumijevanje bitke za Vukovar, te da se u knjizi uistinu može osjetiti silno domoljublje i čovjekoljublje koji su bili presudni za branjenje Vukovara i Hrvatske.

Tomislav Šulj se očito svesrdno trudio izvući iz Markuša sva sjećanja iz njegove, zacijelo, slomljene memorije. Moramo to shvatiti, jer borac Markuševog kalibra koji se toliko puta suočio sa smrću, nestankom prijatelja i ranjavanjima, sigurno se i nije mogao svega sjetiti. I sam Šulj priznaje kako je Markuša i tjerao i nagovarao i čekao da se sjeti što više detalja. Šulj zaključuje kako će se s ovom knjigom otkloniti stereotipi o nekim nametnutim pitanjima o vrijednostima Domovinskog rata, a hrvatska javnost, još uvijek neupućena, konačno će se suočiti sa zaslugama HOS-a, zbog velikih žrtava njegovih bojovnika u Domovinskom ratu. Šulj također u Markuševoj knjizi vidi sjajnu prigodu da se s pričom o borbi Vukovara i Hrvatske upoznaju i budući naraštaji. Izdavač knjige je UBSDRHL iz Hrvatskog Leskovca.

‘Svjetlo raja u paklu sadašnjosti’

Autor Damir Markuš se, pak, nije libio u knjigu uvrstiti i neke divne radijske uspomene Hrvatskog radija Vukovar, autora Siniše Glavaševića, priznajući kako im je njegov glas bio “svjetlo raja u paklu sadašnjosti”.

Išao je Markuš i dalje, pokazujući nesebičnost u promicanju istine o Vukovaru. Tako su u njegovoj knjizi pomno preneseni dijelovi knjige neprijateljskog, srpskog vojnika koji je također sudjelovao u borbama u Vukovaru, baš na Sajmištu gdje se borio i Markuš. Iako su se držali na nišanu, obojica su preživjeli i nevjerojatno je zanimljivo spoznati iste događaje viđene s obje strane bojišnice. Riječ je o knjizi Srbina Gorana Ivankovića – “Vukovarski dnevnik”.

Knjigom “58” – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca, Markuš je na 248 stranica i sa 107 ekskluzivnih ratnih fotografija, svakom domoljubu podastro iskonsku istinu vukovarske bitke, s prve crte, iz rova, ispred tenka. Nije se bavio filozofijama i nagađanjima; on nam je dao i ostavio ono najljepše – ISTINU o Vukovaru!

Hvala, Kutino!

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

NEK’ VIJORI, ZA NJIH BARJAK SVETI!

Objavljeno

na

Objavio

Od kamena nije srce moje,
pa da bude svaki dan mi isti.
Danas vijem tri najdraže boje,
mog’ naroda, sveti barjak čisti!

Crven’ bijele i boje je plave,
odkad nas je i njega je bilo,
to je barjak ponosa i slave,
pod kojim se pjevalo i mrilo.

Vijem, dižem, do neba ga plava
….da heroji iz raja ga vide,
u njemu je junaštva im slava,
jadni, Jude koji ga se stide.

Da ga vide jer su pod njim pali,
da zalud im nije bilo mrijeti,
svojom žrtvom oni su ga tkali,
nek’ vijori za njih barjak sveti.

Podižem ga za sve one ljude,
što živote ne žališe svoje,
nek’ se vije na ponos nam bude,
a dušmani neka ga se boje.

Tri najljepše boje njega diče,
crvena je, k’o krv što se za njeg’ proli,
bijela, plavoj priljubi se viče,
to je barjak što se srcem voli.

Od davnina to je stijeg hrvata,
bijel’ i crven’ polja, grb mu krase
podižem ga za sve žrtve rata,
a najviše za VUKOVAR, zna se!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 18. studenoga 1898. godine, u selu Drinovci kod Gruda rodio se Antun Branko Šimić – jedan od najvećih hercegovačkih i hrvatskih pjesnika.

Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završavio je u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

U osmom razredu, 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.

 

Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb. Umro je od tuberkuloze pluća, u 27. godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama ”Preobraženja”, objavljena 1920. godine. To je zbirka u kojoj je objavio samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali ih je Šimić prije objavljivanja preradio. Ova zbirka pjesama uzrokovala je zaokret ne samo Šimićevog, već i cjelokupnog hrvatskog pjesništva u smjeru neoklasicizma.

A.B. Šimić u jednoj svojoj pjesmi opjevao je Široki Brijeg, točnije Brijeg, mjesto gdje se nalazi Crkva Uznesenja BDM, a mnogim Širokobriježankama i Širokobriježanima je ovo najljepša pjesma o Širokom Brijegu.

Pjesma jednom Brijegu

Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari