Preminuo je Davor JoviÄ. Istinska legenda Domovinskog rata, pripadnik Äetvrte gardijske brigade roÄen je 1956. u Vrgorcu.
Umirovljeni bojnik Hrvatske vojske, pripadnik 4. gardijske brigade, danas je preminuo u rodnom Vrgorcu u 61. godini života. Vijest o smrti svoga suborca javnosti je prenio duboko potreseni ministar obrane Damir KrstiÄeviÄ. Premda detalje nije iznosio, ova se vijest brzinom munje proÅ”irila braniteljskom zajednicom.
Davor JoviÄ bio je istinska legenda Domovinskog rata. Premda je je bojiÅ”nica bila kilometrima daleko od njega, ondaÅ”nji radnik makarske Metalplastike i prvak bivÅ”e države u ful-kontaktu spremno je na sebe navukao odoru hrvatskog vojnika i prijavio se u vrgoraÄku postrojbu u lipnju 1991. piÅ”e VeÄernji list
ā Kad ti netko dirne obitelj i dom, a ti se povlaÄiÅ”, za mene nisi Äovjek. Jer Å”to ti je svetije od toga? Zadnja crta obrane uvijek je dom ā kazao je u spomenutom razgovoru za magazin VeÄernjeg lista āOlujaā. VeÄ u prvim danima rata zapovjednici su mu povjerili zadatak da od hrpice momaka uÄini vojnike i cijelu satniju pripremi za rat.
Prvi teren odradio je u sastavu samostalnog voda 115. brigade iz Imotskog, s kojom odlazi u VisoÄane, na južno bojiÅ”te, a potom se cijela satnija prikljuÄila 4. gardijskoj brigadi s kojom Davor odlazi na drniÅ”ko ratiÅ”te, potom i na dubrovaÄko ratiÅ”te, gdje je na predjelu Kokotova glava prvi put teÅ”ko ranjen.
Suborci su ga izvlaÄili tri sata, a nisu odustali ni kada je molio da ga ostave, da spaÅ”avaju sebe. Dva mjeseca nakon ranjavanja, iz bolnice je doÅ”ao pred komisiju za utvrÄivanje invaliditeta i āzaradioā 40 posto. Odustajanje nije bila opcija. ā Nisam mogao ni stajati. Obuo sam Äizme na krvave noge i vratio se na ratiÅ”te na VlaÅ”icu ā prisjetio se.
Nije odustao ni nakon Ŕto su mu pored Mostara bojnim otrovima teŔko oŔtetili jetru. Nije ga zaustavilo ni drugo teŔko ranjavanje tijekom operacije Maslenica 1993. kada su mu deseci gelera probili tkivo: jedan je zavrŔio u trbuhu, jedan uz kralježnicu, jedan je uŔao u bubreg. Nakon tri dana u zadarskoj bolnici, prilikom prebacivanja u Split doslovce je pobjegao na ratiŔte.
Nakon drugog ranjavanja dosegnuo je 80 posto invaliditeta, previÅ”e za povratak meÄu suborce. Pred komisijom doslovce je vikao da mu vrate invaliditet na 50 posto, Å”to se u konaÄnici i dogodilo.
Tko bi mene zaustavio dok se Hrvatska ne oslobodi ā rekao je tada Davor za VeÄernji list, koji je cijeli rat proveo pod zapovjedniÅ”tvom Ante Gotovine, Äime se posebno ponosio. U listopadu 1995. na ulazu u MrkonjiÄ grad bio je tik do Andrije MatijaÅ”a Pauka kad je poginuo, doslovno posljednjeg dana rata. To je JoviÄu bila živa rana koju je dugo osjeÄao,Ā piÅ”e VeÄernji list
Nakon rata, dospio je do svojih prvih naslovnica kad je u vrelo ljeto 1997. na leÄa stavio opremu teÅ”ku 35 kilograma i zaputio se na 76 kilometara dug maraton do Knina, s preprekama. Nakon osam sati i 17 minuta, osam kilograma lakÅ”i i bez ijednog od deset noktiju na nogama, proglaÅ”en je najboljim vojnikom Oružanih snaga RH, a njegovi rezultati zapanjili su ameriÄke, britanske i francuske vojne instruktore.
Ā
