Pratite nas

Razno

Prije 21 godinu u Zagrebu podignut Zid boli

Objavljeno

na

Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993., očajne majke počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok je ratni vihor svakodnevno gutao živote mladih hrabrih hrvatskih branitelja, progovorio je krik očaja tužnih majki. Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993. počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.

Spomenik, običan i nadasve jednostavan, s crnim i crvenim ciglama s ispisanim imenima poginulih, nastao je u znak prosvjeda svijetu i vojnicima s plavim kacigama da se hrvatske žrtve broje u tisućama. Dan po dan, zid je nažalost postajao sve duži, dosegavši čak 13.600 cigli! Pred njim su obitelji godinama palile svijeće i odavale počast svojim najdražima.

S vremenom je Zid na Selskoj cesti nagrizao zub vremena, pa se iniciralo da se taj jedinstveni spomenik spasi i očuva. Iako je bilo različitih ideja o njegovu dostojnu premještaju na pogodniju lokaciju, a spominjao se i Medvedgrad, cigle su 2005. godine premještene na zagrebački Mirogoj gdje su ugrađene u spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, autora Dušana Džamonje. Mnogi su tim činom ostali pogođeni  smatrajući da se cigle nikako nisu smjele zakopati u spomenik, već restaurirati, konzervirati pa onda negdje samostalno pohraniti. Zadovoljština je na kraju donekle postignuta: imena svih poginulih i nestalih uklesana su u kenotaf svetišta Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. U prostoru iza oltara 15.392 stradalnika predstavljena su imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije. Tako je od povijesnog zaborava zauvijek sačuvan spomen na svaku osobu, branitelja, palog u obrambenom Domovinskom ratu.
izvor:Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Mentalno stanje nacije – 250.000 ovisnika o alkoholu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Isječak/YouTube

Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam, kod nas ima oko 250.000 uglavnom muških ovisnika o alkoholu, pokazuje najnovija publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju nacije u hrvatskom tranzicijskom društvu, gdje stariji, slabiji i osjetljiviji nisu dovoljno zaštićeni, pa često olakšanje traže u raznim oblicima ovisnosti.

Od tih 250.000 alkoholičara samo osam posto ih se liječi, rekao je u razgovoru za Hinu psihijatar Ante Bagarić, komentirajući publikaciju u kojoj je objavljeno da je ovisnost o alkoholu 2017. godine bila jedan od vodećih uzroka hospitalizacije muškaraca na psihijatrijskim odjelima.

piše: Vedrana Larva

Muških alkoholičara četiri puta više od ženskih

Ovisnika o alkoholu četiri je puta više među muškom populacijom u odnosu na žene, koje pak na psihijatrijskom liječenju završavaju najčešće zbog depresije.

Teško je jednostavno utvrditi koji su razlozi za takvu podjelu, kaže Bagarić, jer na mentalne poremećaje utječu biologijski, psihološki i socijalni faktori.

Jedan od uzroka vidi u tome što muškarci-alkoholičari pokušavaju igrati ulogu “velikih muškarčina”, konzumirajući svakodnevno velike količine alkoholnih pića. Depresivne žene, s druge strane, pokušavaju igrati ulogu “smjernih ženica” koje su mirne, pasivne, potčinjene.

Spolne razlike prisutne su i u broju samoubojstava i načinima izvršenja. Udio muškog spola u stopi izvršenih samoubojstava iznosio je više od 70 posto 2017. godine.

Muškarci se ubijaju oružjem, žene otrovom

Gotovo sva samoubojstva počinjena vatrenim oružjem i eksplozivom registrirana su kod muškog spola, dok su žene sklonije samotrovanju. Bagarić smatra da je i tu na djelu jak utjecaj socijalnih faktora i grupne psihodinamike.

“I kada žive i kada umiru, osobe igraju stvarne ili češće samo fantazijske uloge. Muškarci s jakim unutarnjim autoagresivnim silama biraju ‘muški način’ – vatreno oružje, eksplozivna sredstva, vješanje, hladno oružje… Žene pritisnute jakim unutarnjim autodestruktivnim silama biraju ‘tihi način’. U tom smislu treba usmjeravati preventivne i terapijske programe”.

Publikacija o mentalnom stanju nacije pokazuje da su mentalni poremećaji na četvrtom mjestu među vodećim skupinama bolesti u Hrvatskoj.

U tom segmentu, napominje Bagarić, pratimo europske trendove, najčešći su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, te oni povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Četvrtina građana Hrvatske ima mentalne smetnje s dijagnozom nekog psihičkog poremećaja, druga četvrtina ima “manje izražene psihičke smetnje”, no ogroman broj osoba uopće nije svjestan problema.

“Znaju da im nešto smeta, da se osjećaju loše, da ne mogu funkcionirati, ali ne znaju uzrok, naziv i tijek tih bolesti”, kaže Bagarić.

Pogrešni savjeti depresivnim osobama

Mnoge mentalne bolesti ne prepoznaju ni članovi obitelji. Tako će npr. depresivnoj osobi davati savjete – “to nije ništa, i ja sam nekad potišten, samo se trgni, negdje otputuj, zabavi se malo…”.

Bagarić upozorava da je depresija ozbiljna bolest, a takvi savjeti ne samo da nisu korisni nego mogu štetiti jer se depresivna osoba samo još više povlači u sebe.

Mnoge mentalne poremećaje ne prepoznaju niti stručnjaci pa osobe s anksioznim smetnjama godinama dolaze liječniku i žale se na različite somatske smetnje. Godinama takvi pacijenti obilaze kardiologe, gastroenterologe, fizijatre… Jasno, bez ikakvih rezultata.

Lijek za neprepoznavanje mentalnih poremećaja na svim razinama je imperativna trajna edukacija svih zdravstvenih radnika, ali i edukacija cijele populacije kroz školske programe, medije i zdravstvene akcije, napominje Bagarić.

Posebno osjetljiv dio društva su starije osobe koje se teško prilagođavaju brzim promjenama u društvu, nesigurne su, često frustrirane i rezignirane. S vremenom to zaostajanje postaje sve veće i takve osobe bivaju isključene iz svih važnih društvenih procesa.

Hrvatsku je dodatno opteretio proces tranzicije u kojoj je ionako jaki dio društva iskoristio priliku da još više jača, slabiji dio društva je oslabio, a najslabiji dio propada.

Zadnjih godina otišlo više od 30 mladih psihijatara

Osobe s mentalnim smetnjama su posebno osjetljivi dio populacije u tranziciji s vrlo pesimističnim prognozama. Zato bi svako humano društvo trebalo imati programe za zaštitu ranjivih skupina u tranziciji.

Kako bi nam svima bilo bolje, u društvu trebamo razvijati svijest koliko nam je važno mentalno zdravlje i koliko su nam važni stručnjaci, poručuje Bagarić.

Nedostaje nam psihijatara, pa i one osobe koje se odluče na liječenje nemaju mogućnosti biti dovoljno dugo u terapijskom programu.

Poseban je problem odlazak psihijatara u druge europske zemlje. Zadnjih godina otišlo je više od 30 mladih psihijatara i taj se gubitak ne može nadoknaditi. Država bi trebala nešto poduzeti kako bi se zaštitilo i unaprijedilo mentalno stanje nacije, smatra Bagarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Otvoreno pismo hrvatskim intelektualcima prof. dr. Zdravka Tomca

Objavljeno

na

Objavio

Što čovjek više sluša, čita i gleda brojne rasprave, članke, emisije sve se teže može snaći, sve mu je teže utvrditi o čemu se radi. Sve mu je teže doći do kakve takve istine. Zato su ljudi zbunjeni, neodlučni, uplašeni, zabrinuti jer nemaju čvrste orijentire, ne mogu doći do istine što se stvarno događa ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, piše prof. dr. Zdravko Tomac u otvorenom pismu, prenosi Hrvatska Danas.

Nastupilo je vrijeme u kojem je laž ne samo dozvoljena nego se i preporučuje odnosno laž postaje sredstvo manipuliranja i nametanja hrvatskom narodu politike koja je protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

U nas u medijima, u političkim stranka,a u javnosti skoro nitko ne poštuje temeljno pravilo da je istina u cjelini. Svjedoci smo kako jedni govore isključivo o uspjesima a drugi isključivo o neuspjesima.

Svaka objektivna analiza i svaki objektivan prikaz mora uzeti u obzir kada ocjenjuje političare i javne radnike i ono što su loše napravili i ono što su dobro napravili.

I za najgoreg čovjeka, najlošijeg pa i zločinca može se pronaći argumenata koji ga prikazuju u dobrom svjetlu ako se zanemari sve ono loše i svi oni zločini koje je napravio. Bezbroj je primjera kako su grozni zločinci takvom metodom pretvoreni u nacionalne heroje. Kako su hulje i nemoralni ljudi pretvoreni u lažno moralne ljude.

Dakle, nužno je da se izborimo za istinu a istina je cjelina. Pokazat ću tu nakaradnost hrvatske javne scene na primjeru odnosa prema predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović.

O njoj se u zadnje vrijeme, i s lijeva i s desna, isključivo piše vrlo negativno, uvredljivo, podcjenjivački, tretiraju ju kao nulu, kao osobu koja ne zna što radi, kao štetočinu, kao “šnajdericu”, kao nekompetentnu, kao osobu zbog koje se cijela Hrvatska srami. Tako pisanje je velika laž jer negira i ne uzima u obzir ono dobro što je predsjednica napravila i ono dobro što radi. Zaboravlja se da je ona u međunarodnoj javnosti i medijima jedna od najpopularnijih svjetskih političara, da je vrlo uvažavana i cijenjena. Zaboravlja se njen doprinos strategiji tri mora. Zaboravlja se njen doprinos detitoizaciji a osobito ogroman doprinos utvrđivanju nacionalnog identiteta hrvatskog naroda. Naša predsjednica najzaslužnija je što danas u cijelom svijetu znaju da su kockice simbol identiteta hrvatskog naroda, tko su Hrvati i zašto se bore.

Zaboravlja se i prešućuje da je naša predsjednica uspostavila vrlo srdačne odnose s najvažnijim političarima svijeta da ju poštuju, primaju i pomažu u borbi za hrvatske nacionalne interese. Zaboravlja se i prešućuje da je ona jedna od najuspješnijih političara u svijetu i jedna od najpopularnijih po pisanju svjetskih medija.

Zaboravlja se i negira i činjenica da je ona narodna predsjednica, da je stalno s narodom, da ju narod voli i poštuje.

Svakako da je predsjednica napravila i niz pogrešaka ali nedopustivo je da se na bazi neke pogreške, koju se sama priznala i nastoji popraviti potpuno negira njen rad. Sad se vodi prava hajka protiv nje udružene ljevice i desnice. Razumljivo mi je zašto to radi ljevica, zašto vide šansu da rušenjem predsjednice izguraju Zorana Milanovića za predsjednika države, isto onog čovjeka koji je rekao da je hrvatski narod slučajan narod, da je hrvatska država slučajna država, da je Tito najbolje što su Hrvati imali, da su Hrvati zločinački narod koji je počinio masovne zločine prije Nijemaca uoči II. Svjetskog rata, koji je pokušavao represijom u Vukovaru nametnuti ćirilicu, koji je na invalide Domovinskog rata poslao specijalce.

Razumljivo mi je da ljevica i opozicija žele vratiti Milanovića i ponovno podijeliti Hrvatsku i vratiti pod firmom antifašizma komunistički mentalitet i politiku, ali mi je potpuno nerazumljivo zašto to radi desnica koja uz veliki aplauz ljevice još oštrije vrijeđa, napada i ruši lažima, podvalama hrvatsku predsjednicu. Kako to da ne vide da rade na vlastitu štetu i štetu hrvatskog naroda, jer ako je cilj navodno jako domoljubne desnice srušiti Kolindu Grabar Kitarović i njenu politiku onda moraju znati da oni rade za Zorana Milanovića i povratak na vlast mentalnih komunista protiv kojih se navodno žestoko bore.

Uzet ću i drugi primjer. HDZ na čelu s Plenkovićem govori samo o velikim uspjesima pa izgleda da u Hrvatskoj teče med i mlijeko, a prešućuju se problemi, prešućuje se istina i činjenica da se unutar HDZ-a nameće sustav gušenja slobode i demokracije i meke diktature u svilenim rukavicama.

Hapšenje Nikole Kajkića i činjenica da se policija služi krivotvorinama da bi ga lažno optužila, kako bi ga spriječila u njegovoj istrazi ratnih zločina u Vukovaru zastrašujući je primjer. Zastrašujući je primjer i kampanja koja se vodila i vodi protiv vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, koji je odlučio usprkos strašnim pritiscima održati javni prosvjed i reći istinu o tome zašto se ne procesuiraju srpski zločini u Vukovaru. Zastrašujući je i pokušaj plašenja ljudi policijskom represijom. Treba podsjetiti da je prof. emeritus Zvonimir Šeparović, bivši ministar vanjskih poslova i pravosuđa, kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta na prijavu notorne Vesne Teršelič bio pozivan u policiji na obavijesni razgovor jer je iznošenje istine od djelovanju Vesne Teršelič protumačeno kao napad na njena prava. Umjesto da policija istraži njeno djelovanje, koje je protuhrvatsko, ona se usudi na jednog od najistaknutijih intelektualaca i političara i bliskog Tuđmanovog suradnika pozivati na obavijesni razgovor.

Šuti se o tome kako se postepeno smjenjuju i guraju u drugi plan u HDZ-u svi političari koji su dobili najviše glasova na izborima, a koji su bili protiv Istanbulske konvencije. Na djelu je i korištenje tajnih službi u obračunu sa nepoćudnim političarima.

I slučaj Đurđice Klancir pokazuje da postoje tendencije zlouporabe represivnog aparata.

S druge strane mora se sagledati i pozitivno što je napravila Hrvatska vlada da bi se mogla utvrditi istina.

Istovremeno ne smije se prešutjeti u napadima na neke nedemokratske pojave pojave u HDZ-u, ono što predlaže sramotna Amsterdamska koalicija. Zašto kažem sramotna? Zato što je sramotno da u Hrvatskoj umjesto Hrvatske imamo Amsterdamsku koaliciju. Ako se prešuti da jedan od vođa te koalicije Krešo Beljak otvoreno traži zabranu djelovanja političke stranke, i to Tuđmanovog HDZ-a, njeno raspuštanje i kriminalizaciju onda se nema realna slika stanja u Hrvatskoj.

Dakle, zalažem se za istinu a istine nema bez uvida u cjelinu, bez navođenja i dobrih i loših strana svakog čovjeka, svake politike i svake pojave. Jednostranost je laž i obmana a hrvatski mediji ili isključivo iznose samo crne podatke ili isključivo iznose navodne uspjehe. Stvara se lažna crno- bijela slika podijeljene Hrvatske.

Ljevica se udružuje koliko god međusobno bila sukobljena jer su shvatili da samo udruženi mogu postići pozitivan rezultat na predstojećim europskim izborima. Suprotno tome desnica se razdružuje i međusobno napada i ponovno će se dogoditi da će objektivno 20% glasova, koje pripada desnici, zbog nesposobnosti udruživanja propasti, kao što je to bilo u svim dosadašnjim izborima.

S obzirom da ne vjerujem da se te male stranke desnice mogu udružiti mislim da je potrebno da na scenu stupe hrvatski domoljubni intelektualci koji imaju ugled i koji su iznad uskih stranačkih interesa.

Zato Vam, poštovane kolegice i kolege, pišem ovo otvoreno pismo.

Predlažem gospodinu prof. dr. Nini Raspudiću, gospođi dr. sc. Mariji Selak, prof. dr. sc. Josipu Jurčeviću, sadašnjoj članici Europskog parlamenta gospođi Marijani Petir, novinaru Tihomiru Dujmoviću, novinarki i analitičarki Višnji Starešini, gospođi dr. sc. Sanji Bilač, organizatoricama peticija protiv Istanbulske konvencije i za promjenu izbornog zakona da se sastanu i da predlože jednu neovisnu listu intelektualca, domoljuba za europske izbore.

Svi ste Vi popularni ljudi i kada bi bili zajedno uvjeren sam da bi dobili 20% biračkog tijela i da bi bili među pobjednicima. To bi bio spas za Hrvatsku. Vaša je moralna i domoljubna obveza da to napravite i da pozovete sve hrvatske ljude da Vam se pridruže, da pozovete male stranke da Vas podrže. To bi bio spas Hrvatske! To bi bio početak umjesto sadašnjeg katastrofalnog sastava hrvatskog Sabora, stvaranja uvjeta da veliki broj hrvatskih intelektualaca i intelektualki, provjerenih domoljuba i ljudi čistih ruku na budućim parlamentarnim izborima dođu u Hrvatski sabor. Sadašnje stanje u Hrvatskoj je nelegitimno i nemoralno i zastrašujuće jer hrvatskom zajedno vladaju HDZ, SDSS, HNS i pojedinci, koji su izašli iz svojih stranaka na ljevici.

To je konglomerat bez bilo čega zajedničkog. Hrvatskoj trebaju što prije izbori da se u Hrvatsku vrati dignitet Hrvatskom saboru. Slušajući rasprave i razinu uvreda u Hrvatskom saboru predlažem da se zabrani dovođenje učenika da to slušaju i gledaju.

Također, predlažem Hrvatskoj televiziji da prestane prenositi taj cirkus koji potpuno ruši sve moralne kriterije i vrijednosti.

Sadašnje stranke ne mogu riješiti moralnu krizu koja je zavladala.

Na potezu su hrvatski intelektualci. Uvjeren sam da bi grupa, koju sam predložio i s ljudima koji oni još izaberu, mogla osigurati moralni preporod hrvatskog društva. Taj preporod morao bi početi na europskim izborima.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac Hrvatska Danas

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari