Prof. dr. sc. Matko Marušić: Milorad Pupovac u Saboru namjerno polupao lončiće

Zastupnik Milorad Pupovac održao je u Hrvatskom saboru govor o Hrvatskoj koji je pun poluistina, laži i konstrukcija koje nemaju veze s hrvatskom stvarnošću, ni povijesnom niti aktualnom, tako da je to na kraju jedna serija uvreda na koju se mora reagirati barem njezinim razotkrivanjem. A kad mu je zastupnik Željko Glasnović u lice tresnuo osnovnu istinu o temi o kojoj je Pupovac govorio (žrtve II. Svjetskoga rata i naš odnos prema njima), Pupovac je odglumio uvrijeđenost, jer drugoga odgovora nema nego da prizna da govori neistine, a to ne može napraviti jer se sva njegova politika zasniva upravo na tim i takvim na neistinama i uvredama Hrvata i Hrvatske.

Tko brine a tko ne brine o komemoracijama žrtava II. Svjetskoga rata?

Prvo, nije istina da Hrvatski sabor i Vlada ne brinu, ili manje brinu o komemoraciji u Jasenovcu nego o onoj na Bleiburgu.

Onaj tko je uništio zajedništvo komemoriranja u Jasenovcu je upravo Milorad Pupovac, jer je odbio ići na komemoraciju s Hrvatskim saborom i Vladom. To je napravio u kontekstu najobičnije ucjene: „ako u Hrvatskoj ne suzbijete domoljublje i povijesne istine kako ja kažem, ne ću s vama komemorirati Jasenovac“. A to hrvatsko domoljublje i znanstvenu istinu koja izviruje iz mora laži on naziva pogrdnim imenima. I napada i domoljublje i istinu zbog opiranja njegovim lažima o brojevima žrtava i uvjeta njihovih stradanja.

A došlo je vrijeme slobode domoljublja i znanstvenog istraživanja povijesnih istina i Hrvatska ih više nikad ne će dati! Upravo zbog toga smo željeli samostalnost, demokraciju i slobodu i za njih se izborili.

Hrvatski sabor i Vlada nikad nisu izostali s komemoracije Jasenovca. A jesu li pritom tamo bili s Pupovcem za komemoriranje žrtava nije uopće bitno. I – upravo je Pupovac odbio komemorirati s najvišim predstavnicima hrvatskoga naroda. Zar ta njegova optužba nije izvan svake zdrave pameti i teška uvreda?

Pupovac zlorabi žrtve Jasenovca da bi ucjenjivao hrvatski narod i državu da svoje domoljublje ograniče kako on hoće. Odgovor na to mora glasiti malo morgen. Pupovac je otvoreno rekao da ne želi ni proslavu pobjedničke „Oluje“ ni Dan Domovinske zahvalnosti. Malo morgen.

Pupovac optužio Sabor za nejednak odnos prema komemoracijama u Jasenovcu i Bleiburgu

Strašne, nevjerojatne laži

Pupovac pokolj Hrvaskih civila u Srbu naziva antifašističkim ustankom iako je zločine nad Hrvatima u tom događaju dijelom javno priznao. On čak kaže da su Srbi pokoljem hrvatskih civila u Srbu „Hrvatskoj donijeli antifašizam! Nevjerojatan bezobrazluk. (A hrvatski komunisti na to šute; zanimljivo, zar ne?) Pupovac čak Srbe hrabri da se uvijek drže toga antifašizma! Strašno.

Vrijeđanje nevinih žrtava i rasizam nad mrtvima

Što se tiče Bleiburga i Križnoga puta, Pupovac i njemu slični tu namjerno miješaju ustaše koji su tamo bili, a možda su počinili zločine i nevine ljude koji su zbog različitih razloga dospjeli na Bleiburg. Ne smije se zaboraviti da su partizani ubijali nevine ljude, intelektualce, svećenike i poduzetnike u svim sredinama koje su „oslobađali“ prema kraju II. Svjetskoga rata: pa tko onda ne bi pred njima bježao?! Sjetite se primjere „oslobađanja Splita zbog talijanske kapitulacije – ušli su u grad, nekoliko dana ubijali ljude, a onda čuli da dolaze Nijemci pa pobjegli, što su nazvali „povlačenjem“.

U odnosu na pomor stotina tisuća Hrvata na Bleiburgu i Križnom putu imamo sljedeće:

1. Prije smaknuća na Bleiburgu ustašama nije, ni skupno niti pojedinačno, ni dokazivan niti dokazan zločin, nego su pobijeni bez suđenja. Zato ne znamo, a ne zna ni Pupovac, tko su bili ti ljudi, koje su zločine počinili i koliko ih je tamo bilo. To zapravo znači da Pupovac i te i današnje Hrvate optužuje za zločine s kojima ih ne može povezati nego sumarnim optužbama i osudama. A to je suprotno pravu i ljudskosti. Bacajući sjenu zločina na sve ljude koji su se našli na Bleiburgu, Pupovac vrijeđa pravo, ljudsku logiku i stotine tisuća nevinih ljudi. To se ne smije raditi.

2. Želim otvoreno ovdje upitati hrvatske građane, pravnike, pa i samoga g. Pupovca ovo: Ako se radi o ustaši koji nikada nije počinio zločin, treba li i njega smatrati zločincem i/ili ubiti ga bez suđenja? Na osnovi kojega prava, kojega morala ili logike treba to prihvatiti? Neka objasni tko misli da zna, lijepo molim.

3. Primitivna je Pupovčeva logika da žrtve iz Jasenovca nisu mogle nauditi ljudima na Bleiburgu. Pa naravno da nisu, kad su stradale mnogo ranije. Kakvo je to objašnjenje nečije krivnje ili nečije nevinosti?

4. U Jasenovcu su ljudi stradali i pod doista zločinačkim uvjetima, ali za ustaška smaknuća, barem u jednom dijelu, postoje presude, a postoje i (smrtne) presude ustašama koji su ljude ubijali bez suda ili su ih pljačkali. To su fakti koji se u govoru o Jasenovcu ne smiju izostavljati, iako njegovu prirodu i djela te činjenice ne mogu izbrisati. No, ne smije se iznositi samo djelomična istina. Grgo Gamulin je tamnovao u Jasenovcu, a kad je pisao povijest tamošnjega stradanja izostavio je informaciju o glazbenim koncertima „jer bi to bilo neprilično spominjati“. A bio je akademik i danas ga se drži vrhunskim povjesničarom. Iako je iz svojega povjesničarskog svjedočenja izostavljao – neprijeporne činjenice, koje su bile „nezgodne“ za poruku koju je želio prenijeti generacijama… generacijama koje ni od koga nego od njega nisu mogle čuti „istinu o Jasenovcu“.
Tako je izobličena cijela hrvatska povijest koju i danas đaci uče u školama.

5. To nas dovodi do – neprijepornih činjenica o Jasenovcu. Barem dvije su – neprijeporne: tri iskopavanja Titovih komisija forenzičara našla su na Gradini, za koju se tvrdi da je na njoj pokopan najveći broj jasenovačkih žrtava, oko 480 kostura. Drugo, dokumenti NDH, koje je navodno u Beogradu pregledao Roman Leljak, govore o ukupno oko 1360 žrtava, uključivši, dakle, i one koji su umrli od gladi, bolesti i iscrpljenosti (savezničkoga bombardiranja, kolere i drugo). Budući da je i Leljak mogao lagati, ili da su ustaše mogle krivotvoriti dokumente, te bi dokumente stručnjaci trebali pomno provjeriti. No, svi dokumenti o Jasenovcu oteti su u Beograd koji ih odbija vratiti Hrvatskoj. Zašto se o tome Pupovac ne izjasni? Zašto on ne pomogne povratku tih dokumenata u Hrvatsku, pa da zajedno vidimo laže li Leljak i jesu li ti dokumenti krivotvoreni?

Drugih objektivnih dokaza nema. To ne znači da ne postoje, ali zasad ih nema. Po principu Grge Gamulina i Milorada Pupovca, broj žrtava u Jasenovcu je narastao na 700.000 i to se učilo u školama. Onda se (u jasenovačkom muzeju) promijenilo u negdje 84.000, s tim da se imena ljudi mijenjaju kako god se dokaže da su duplirana ili takva da se zna da su ljudi umrli drugdje. Zašto o tome Pupovac ne govori – zašto na to ne reagira nekim argumentom? Jer to sada zna cijela hrvatska javnost i nastavak očitih laži narod čini nervoznim i nezadovoljnim. Pupovac i njemu slični time potiče međunacionalnu nesnošljivost, a onda hrvatsku Vladu huška na hrvatski narod – jer da je ustrajanje na istini – filoustaštvo.

6. Pupovac na svoju protuhrvatsku politiku navlači i Židove. No pritom nikad ne spominje („osuđuje“): a) rasne zakone koje je srpska vlast u Kraljevini Jugoslaviji donijela prije njemačke okupacije te kraljevine (dakle dosta prije NDH i njezina prihvaćanja rasnih zakona), b) stotine beogradskih antisemitskih napisa i dokumenata prije i za vrijeme II. Svjetskoga rata, c) činjenicu da se Beograd sam pohvalio (Hitleru) da je prvi „Judenfrei“ grad u Europi, d) Titovu agresivnu protuizraelsku politiku i djela.

Što on misli – da to ne vide ni Hrvati niti Židovi?

Čuvanje komemoracije

Pa naravno da je hrvatska vlast učinila sve (s Austrijancima) da očuva komemoraciju na Bleiburgu. Nego što je trebala učiniti – odustati od komemoriranja smaknuća najmanje 200.000 Hrvata, a možda i do pola milijuna? Kad spominjemo brojeve, moramo spomenuti i dokaze: ne, nije otkopano ni 200.000 niti pola milijuna hrvatskih kostura, ali jesu tisuće i tisuće, gdje god se uopće kopalo.

Pa neka se kopa i u Jasenovcu i na svim drugim mjestima. Slovenska komisija za ratne i poratne žrtve procijenila je da je u Sloveniji ubijeno više od 140.000 Hrvata. Zašto njih nije Pupobac pozvao na red ako taj broj nije točan? A u Sloveniji i Hrvatskoj ima još oko 1600 jama s pobijenim Hrvatima – treba ih pokopati i kršćanski sahraniti, a usput će se nedvojbeno i brojevi utvrditi.

Srpske žrtve

Zašto Pupovac ne ustraje da se otvore i jame u koje su ustaše bacile pobijene Srbe? Zna se za takve jame i te žrtve zaslužuju kršćanski pokop i trajno komemoriranje. No, Šaranova jama, koju je Pupovac izabrao za komemoriranje Srba ubijenih od strane ustaša nema u sebi ni jedan jedini kostur! Kako to? Je li se Pupovac ispričao za tu strašnu lažnu optužbu? I zašto tamo nastavlja komemorirati i nakon što je nedvojbeno utvrđeno da u Šaranovoj jami nema ljudskih kostura? To treba on odgovoriti. A ako kaže da je to simbolično „jer još ima po Velebitu jama sa srpskim kosturima“ – treba pregledati i te jame, jednako kao one Križnoga puta, Hrvata pobijenih u Zagrebu i na stotinama drugih mjesta za koja se zna i koja još nisu istražena.

Što Pupovac glede žrtava II. Svjetskoga rata u Hrvatskoj ima najčvršće u ruci? Srb, za koji se pokazalo da je bio ubijanje hrvatskih civila, i Šaranovu jamu za koju se pokazalo da je prazna. Pa – kome se on ruga u lice? Ne ruga se samo Hrvatima, što mu jest prava namjera, nego i Srbima, jer postoje jame sa srpskim žrtvama. Bio bi pristojno prema Srbima i prema pravoslavnoj vjeri da se komemorira tamo gdje žrtve stvarno jesu. Jer komemoriranja mjesta gdje žrtava nema veća su uvreda žrtvama nego ikome živom.

Takozvano ustaško znakovlje

Još jedna riječ o „ustaškom znakovlju“ na Bleiburgu i drugdje. Njega stvarno zabranjuje hrvatski zakon i ljudi koji ga ističu trebaju biti kažnjeni prema tom zakonu. Ali to ne znači da komemoracije i drugi događaji gdje se pojavi netko s ustaškim znakovljem trebaju biti zabranjene! A upravo to bi Pupovac htio. No odgovor mu je malo morgen.

I neka se Pupovac ne vadi na „ZDS“ Hosovaca iz Domovinskoga rata. Njihov je znak, sa ZDS, odobrila hrvatska vlast za vrijeme komunističke vlade i on je dopušten i preporukom Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima “na pogrebima, na grobovima i drugim prilikama o kojima će odlučiti sudovi“. Pa ni s time više ne treba vitlati i gnjaviti Hrvate (i međunarodnu zajednicu kojoj špijuni sve prijavljuju) jer je to – regulirano.

Mitovi u realne okvire – svakako!

Na kraju svojega saborskoga govora Pupovac je pozvao na svođenje “mitova s obje strane u realne okvire”. Odlično! Neka počne od sebe: neka precizno odgovori na sva pitanja postavljena u ovom članku, napose ona o Šaranovoj jami, kosturima u Jasenovcu, događajima u Srbu, antisemitizmu u Srba (neka se ne vadi da je on Srbin iz Hrvatske, kad svaki čas ide na konzultacije u Beograd i tamo ružne stvari o Hrvatskoj govori), o pitanju nevinih na Bleiburgu, suđenja i osuda u Jasenovcu i na kraju – prijateljski – neka objasni zašto Srbija ne želi vratiti Hrvatskoj NDH dokumentaciju o Jasenovcu.

Je li možda zato što bi ona dala za njega i za Srbiju porazne podatke, ili zato što smatra da je Jasenovac dio Srbije? Ili nešto treće, ne znam. Samo znam da je M. Pupovac prvi građanin Hrvatske koji treba od Srbije tražiti povratak te dokumentacije. Uostalom, ona je oteta 1991., od strane paravojske kojoj je on prilično blizak.

Hajde da vidimo bratsko poštovanje, suradnju, građansku lojalnost, pravdu i pravednost, osnovnu logiku i poštenu forenzičnu znanost! Ili ćemo o njemu nastaviti misliti ono što sad mislimo. A toga nas je stid i dvojimo je li moguće da takvi ljudi žive među nama.

profesor emeritus Matko Marušić/narod.hr