S obzirom na sadržaje mojih ranijih pisanja na ovom portalu, osjećam se dužnim priznati tri stvari: 1) ne samo da sam navijao i glasovao za gđu Kolindu Grabar Kitarović, nego sam i bio uvjeren da će pobijediti, 2) jako sam iznenađen rezultatom izbora, 3) tužan sam.
Izborima je očito presudio onaj dio birača koji su u prvom krugu izbora glasovali za g. Miroslava Škoru. Oni su, dakle, procijenili da je bolje da pobijedi g. Milanović, zacijelo zato što vjeruju da će i na izborima za Sabor srušiti HDZ i g. Plenkovića. Nisam vjerovao da će se odlučiti na tako riskantan potez, koji i dalje smatram granično samoubilačkim.
Ako se, u skladu s tom njihovom pretpostavljenom taktikom, na izborima za Sabor birači podijele u tri podjednake skupine, za SDP, za HDZ i za g. Škoru, SDP će imati tijesnu većinu i sastavit će vladu. Ako optimistično pretpostavimo da bez Plenkovića i Škore SDP vladu ipak ne će moći sastaviti, morat će doći do koalicije dvaju od triju političkih trećina. Tada će se g. Škoro morati odlučiti hoće li ići sa SDP ili s HDZ. No tada i HDZ i SDP mogu sastaviti vladu. Ukratko, vrlo je vjerojatno da će pojava i žestina birača g. Škore dovesti komuniste na vlast.
Možda ja ne vidim nešto što drugi domoljubni birači vide, ali to je ono što mi govore rezultati predsjedničkih izbora 2019./2020. A to što vidim nije mi nimalo drago.
Imam još dva izvora tuge u odnosu na ove izbore.
Naime sada je već nedvojbeno da sjeverozapadne županije, u kojima su Hrvati u golemoj većini, uporno glasuju za ljevicu. Hrvatski katolički kraj s najljepšim crkvama uporno glasuje za komuniste. Moram priznati da to nimalo ne razumijem, pa bih volio da to netko objasni.
prof.dr.sc. Matko Marušić