Pratite nas

Prognali vareške Hrvate pa ih sada optužuju za samoprogon!

Objavljeno

na

Bosanskohercegovački lonac sve je vrući, sve više kuha i miriše mirisom laži, mržnje, klevete, netolerancije, isključivosti, pa čak i nekim mirisom novog rata. A taj miris rata, kao da tom europskom Libanonu nije dovoljno ratova i ubijanja, razaranja i progona, gotovo najviše zaudara iz političkih krugova bošnjačkog naroda, koji si uzima za pravo da u Daytonu zaustavljeni a u toj zemlji dalje nastavljeni sukob priznaje i ocjenjuje isključivo onako kako to njima odgovara. Tolika laž i mržnja prema drugom i drukčijem, svemu nemuslimanskom i nebošnjačkom, podsjeća na onu velikosrpsku laž i nesrbima tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.
Nakon što je propala muslimanska laž o milijun poubijanih Muslimana, jer je taj broj desetak puta, na svu ljudsku sreću, manji, i što sve žrtve sukoba u BiH – muslimanske, srpske i hrvatske – ne prelaze sto tisuća, što je ogromna brojka, jer je i jedna žrtva prevelika, bošnjačka se strana okrenula svome narodu pripremajući ga novim lažima i mržnjom za novi rat. Zar može biti išta drugo nego li priprema za rat, na agresiju na Hrvate, pisanje neki njihovih novinarki o tome kako su Hrvati Vareša sami na sebe izvršili agresiju, sami sebe prognali, poubijali i svoja mjesta od samih sebe očistili. No ta laž je poslijeratni kontinuitet muslimansko-bošnjačke politike i ona se pokušava nametnuti cijelom bosanskohercegovačkom hrvatskom narodu, da je sam sebe protjerao, poubijao, sela opustošio, crkve porušio. I ta hrvatska samoagresija, samoetničko i vjersko čišćenje, samoprogon, razlog je njihova nestanka i u Varešu, i u Bugojnu, i u Travniku, i u Kaknju, i u Fojnici, i u Zenici, i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Samoagresiju i samoprogon Hrvati su na sebe izvršili i u poslijeratnom Sarajevu, i zahvaljujući njihovoj agresiji sami na sebe  taj grad je danas sto posto muslimanski grad, glavni grad tzv. multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine.
Talibanska laž o kojoj piše neka Elmedina Muftić, vjerojatno po nalogu političko-vjerskog vodstva ratnih Muslimana i današnjih Bošnjaka, da su Hrvati Vareša sami sebe poubijali, prognali i tako taj grad i okolinu etnički i vjerski čiste ostavili Muslimanima, nije ništa drugo nego li ponovno ubijanje ubijenih, ponovni progon prognanih i ponovna priprema za novu, sada bošnjačku agresiju i na preostale Hrvate Vareša i na sav hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Može li se logikom te talibanske laži pisati i to da su Muslimani Ahmića sami sebe poubijali i prognali iz tog sela? Ili Muslimani  Srebrenice da su se sami poubijali, ili da su Muslimani i Hrvati samo sebe poubijali i prognali sa cijeloga genocidnog prostora Republike srpske. Znači li to, kako piše navedena novinarka, i kako se bosanskohercegovački sukob pokušava svijetu predstaviti, da su u građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij Muslimani poubijali Muslimane, Srbi Srbe, a Hrvati Hrvate. Po tom muslimansko-bošnjačkom pokušaju opravdanja za progone i etnička čišćenja što su ih počinili nad Hrvatima, pa i Srbima, rat u Bosni i Hercegovini bio je suicid naroda. Zašto onda optuživati jedni druge, kad smo se sami poubijali, prognali. Nezabilježeno u povijesti čovječanstva.
Na portalu Bošnjaci.net Elmedina Muftić o stradanju vareških Hrvata i priznanju vareškog načelnika da je nad Hrvatima izvršen zločin etničkog čišćenja od strane Muslimana, piše: „Ono što nije bilo uobičajeno proteklih godina, a dogodilo se ove godine, to je da su i Hrvati 8. 11. 2013. godine organizirali “Akademiju u povodu 20. godišnjice stradanja Hrvata Općine Vareša”, na kojoj se obratio i načelnik općine Vareš Avdija Kovačević i, svojim “dirljivim govorom”,stavio trajnu hipoteku zločina na leđa Bošnjaka. Pozivajući se na pravo, istinu i mnoge druge vrijednosti, u svom govoru je kazao: “Na pitanje je li se na teritoriju općine Vareš koncem 1993. godine desio zločin nad hrvatskim narodom Vareša, odgovorno, suhoparno pravnički odgovaram da jest. Počinjen je zločin! Na moguća pitanja, može li se pravno kvalificirati taj zločin, također odgovaram da može i da u tome kvalifikovanom ili produženom krivičnom djelu ima elemenata društvene kataklizme hrvatskog naroda, progona hrvatskog naroda, etničkog čišćenja hrvatskog naroda i ratnog zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva općine Vareš. Danas u svijetu postoje dvije grupe pravnih učenjaka i eksperata koji kažu da postoje dvije pravne istine, i to istina kao opće prihvaćeno mišljenje i istina iz sudskog spisa. Priznajem da sa skromnim pravničkim znanjem pripadam ovoj drugoj grupi ljudi i da je po meni Istina ono što je zapisano, a ne ono što je kazano. Istina je pravomoćna sudska presuda.”
Pa kad PRAVNIK definira da je “nad Hrvatima izvršen zločin”, što ne reče, tko ga je izvršio i na koji način?! U Varešu se jest dogodio egzodus hrvatskog naroda, to je očito, pokazat će to i popis stanovništva, ali činjenica je – kako sada pametuju Bošnjaci – da Hrvate iz Vareša nisu otjerali Bošnjaci, njihove komšije i prijatelji, nego tadašnja politika Herceg-Bosne. „Hrvati su žrtve pogrješno vođene politike i separatističkih stremljenja Bobana, Šuška, Prlića i ostale ustaške bratije, a ne etničkog čišćenja koje su proveli Bošnjaci“,kažu oni.
Ako je to tako, a to bošnjačka strana pokušava nametnuti kao istinu, zašto onda tolika opstrukcija, tolike zabrane, tolika kršenja ljudskih i vjerski prava i sloboda, povratka prognanih Hrvata, i onih koji su preživjeli taj suicid. Zašto tako agresivna zabrana ostatku ostataka hrvatskog naroda na uspostavljanju vlastitog entiteta, uspostavljanju vlastitih nacionalnih institucija koje bi štitile hrvatski narod od ponovnog samoubojstva i samoprogona. Dakako, štitile bi hrvatski narod, u prvom redu od bošnjačkoga i srpskog progona i zaustavile taj planirani zločinački pothvat srpsko-muslimanske diobe Bosne i Hercegovine.
Vjerojatno zbog takvoga bošnjačkog definiranja građansko-religioznog bosanskohercegovačkog sukoba za teritorij svjetska zajednica i ostavlja ovdašnje narode da sami dovrše svoja ubojstva, svoje progone i da kao neka samoubilačka plemena zauvijek nestanu s tih europskih prostora. Bošnjačko ustrajavanje u laži o razlozima i posljedicama sukoba sve više bosanskohercegovačku suvremenost čini zagrijanijom, težom i nesnošljivijom, pa čak u nekim težinama napisane i izrečene laži o tom ratnom stanju koje traje, Bosnu i Hercegovinu vraćaju u devedesete godine prošlog stoljeća. Zbog toga nisu rijetke ni pojave bošnjačkog veličanja turskoga okupatorskog polutisućljetnog perioda i nastojanje da se Bosna i Hercegovina vrati  u to krvavo genocidno vrijeme danka u krvi i prisilne islamizacije.
https://i1.wp.com/sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/Prvi-masakr-na-Markalama-Sarajevo-5.-februar-19941.jpg?w=740
Markala prije dva desetljeća kada su Srbi optužili Muslimane za samoubijanje
Kočenje Bosne i Hercegovine da ne krene u budućnost, odnosno njezino guranje u prošlost, bošnjačkom vodstvu omogućava i činjenica da je tim strašnim izmišljotinama i lažima o stradanju, progonu i izbjeglištvu bosanskohercegovačkih Hrvata, ta strana sebi to postavila kao glavni cilj u dijalogu traženja rješenja toga složenog pitanja i pozicioniranja naroda u tim traženjima. Muslimansko, a zatim i bošnjačko sotoniziranje Hrvata i njihove prošlosti, kao da nema granica, te se ide u smjeru da se i hrvatski nobelovac Ivo Andrić, zbog pisanja istine turskog zuluma i njihove ostavštine u BiH, proglašava genocidnim o čemu čak i film spremaju. Dvadesetogodišnja muslimansko-bošnjačka monstruozna laž o stradanju Hrvata, klon je velikočetničke propagande koja je i tijekom granatiranja Sarajeva i pokolja u tom gradu (simbol pokolja prije 20 godina – Markala, 5. veljače 1994.) svijetu govorila da to Muslimani sami sebe granatiraju, masakriraju i ubijaju. Tom istom lažnom propagandom, koja je sada još teža od velikosrpske budući da se širi u miru, služe se i današnji Bošnjaci prema Hrvatima. Klon je to  velikočetničke politike skrivanja zločina i genocida koje su počinili nad Hrvatima.
Sve to govori da proces etničkog čišćenja traje i da Bošnjaci ne prihvaćaju Bosnu i Hercegovinu kao multinacionalnu i multireligioznu zajednicu naroda i vjera. Biti protiv takve multi Bosne i Hercegovine, znači ili njeno ubijanje ili progon malobrojnijih naroda, ili etnička čišćenja i genocid, ili centralizam i unitarizam. Iako je to sve pokušavano u Bosni i Hercegovini ratovima i diktaturama, progonima i etničkim čišćenjima, ipak zbog njezine povijesne specifičnosti to nikad nije uspjelo, čak ni jačim i brojnijim narodima i diktaturama od današnje bošnjačke, koja nikako da spozna i prizna te propale pokušaje i nešto od njih nauči.
Međutim, poslije svih tih propalih i tragičnih neuspjelih pokušaja, svi ti zagovornici i vođe tih zločinačkih pohoda na Bosnu i Hercegovinu, vrijeme je da se u toj zemlji priđe na jedan drugi mirni način njenog pravednog uređenja, koje će donijeti mir svakom njenom narodu i zemlji u cjelini. Zbog tih univerzalnih vrijednosti pravde i jednakosti, slobode i pravednosti, kojima ide cijeli svijet, žurno je potrebno Bosnu i Hercegovinu federalizirati na način kako je složeno i njezino društvo. Potrebna je federalizacija triju nacionalnih entiteta, županija/kantona ili republika unutar cjelovite Bosne i Hercegovine, jer to je jedini način mirnog rješenja nemirne njezine složenosti. To je način na kojem funkcioniraju još neke europske također složene, zemlje, kao što je Belgija, Švicarska, Savezna Republika Njemačka ili svjetska velesila Sjedinjene Američke Države. Jedino takav federalni, konfederalni ili savezni ustroj Bosne i Hercegovine na cijelom njezinom prostoru može zaustaviti dva radikalno suprotstavljena procesa, velikosrpski separatizam i velikobošnjački unitarizam, koji su sve veća opasnost ne samo za propadajuću Bosnu i Hercegovinu, već  i za susjedstvo i Europu u cijelini.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Hrvatska

Predsjednica održala sastanak s Ivanom Penavom

Objavljeno

na

Objavio

Ured predsjednice

Na poziv Predsjednice Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, u Uredu Predsjednice održan je sastanak s gradonačelnikom grada Vukovara Ivanom Penavom u povodu Odluke Ustavnog suda.

Svjesna osjetljivosti političke situacije u gradu Vukovaru, predsjednica Grabar-Kitarović smatra izuzetno važnim pružiti podršku gradonačelniku Penavi i građanima Vukovara koji već više od četvrt stoljeća trpe nepravdu nastalu neobjašnjivo sporim i neefikasnim djelovanjem institucija. To rezultira osjećajem nepravde, posebice među Vukovarkama, Vukovarcima i hrvatskim braniteljima koji su bili na braniku domovine i podnijeli najveću žrtvu u Domovinskom ratu, ali i među pripadnicima srpske zajednice koje se nepravedno stigmatizira.

Predsjednica Republike Hrvatske ne može komentirati odluku Ustavnog suda, ali skreće pozornost na članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji kaže kako se ta prava moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

Drži da u ovakvim uvjetima, kada se zapostavljaju temeljna ljudska prava, nisu učinjeni potrebni preduvjeti za širenje posebnih prava koji moraju postati demokratski standard u Hrvatskoj koja tome teži i suglasna je da ih je loše odgađati, međutim poziva na iste kriterije koji bi u konačnici rezultirali izjavom mjerodavnih tijela da se postupci protiv osumnjičenih za ratni zločin isto tako ne mogu odgađati u nedogled. Takav stav je zdrav preduvjet za uređene odnose temeljene na povjerenju većinskog naroda i pripadnika srpske nacionalne manjine, posebice u izranjavanom Vukovaru.

Republika Hrvatska mora posebno brinuti o Vukovaru, a dužnost je i obveza državnog vrha da zahtijeva rješavanje nepravde koju osjećaju stanovnici Vukovara. Neshvatljivo je da do danas nitko nije odgovarao za masakr u Borovu Selu, da nitko nije riješio pitanje 30 tisuća logoraša, nestalih… Kako ćemo to opravdati s ustavnog ali i moralnog aspekta?

„Zbog toga stav gradonačelnika Vukovara Ivana Penave ne mogu nazvati nepoštivanjem odluke Ustavnog suda, nego pozivom koji i osobno podržavam da napokon zatvorimo pitanja iz prošlosti i time pružimo iskrenu priliku budućnosti.

Ne želim razdvajanja ili sukobe među Hrvatima i Srbima, nego pozivam na strpljenje i obzir koji podrazumijeva prihvaćanje činjenice da Vukovar liječi svoje rane. Držim da je obveza državnih institucija što prije uložiti dodatni napor i pronaći najbolja rješenja koja neće izazivati napetosti i nepovjerenje među ljudima, nego upravo suprotno“, kazala je predsjednica Grabar-Kitarović.

 

Penava: Gdje su ustavna prava za silovane žene?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Izgradnjom Pelješkog mosta bošnjačka politika gubi istrument ucjene Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH Božo Ljubić komentirao je za Hrvatski Medijski Servis odluku dvojice bošnjačkih članova Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić da se Hrvatskoj uputi poziv za zaustavljanje izgradnje Pelješkog mosta uz prijetnju da će u suprotnom BiH pokrenuti tužbu pred Međunarodnim sudom, na što je veto uložio srpaski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, kojeg danas treba potvrditi Narodna skupština Republike Srpske.

Ljubić je primjetio kako se hrvatska javnost svako malo kao iznenadi kada dobije ovakve ili slične poruke iz Sarajeva, pri čemu se zaboravlja kako su ista dva člana Predsjedništva inicirali tužbu Ujedinjenim narodima zbog hrvatskog zakona o državnoj imovini, inicirale optužbe na račun Hrvatske za navodno organiziranje selefijskih ekstremista i također opstruirali i još uvijek se opstruira izmjena Izbornog zakona, po presudi ustavnog suda BiH kojima bi se osigurao izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda u Predsjedništvo i Dom naroda.

Dva motiva bošnjačke politike

Upitan što su ciljevi, a što motivi Džaferovića i Komšića Ljubić je kazao kako se, s obzirom da su obojica izabrani bošnjačkim glasovima, radi o bošnjačkoj političkoj agendi.

– Motiv je, po mom mišljenju, pokušaj diskreditacije RH, posebice kada je u pitanju zalaganje Hrvatske za hrvatski narod u BiH i drugi motiv je unutarnjo-političke naravi, a to je pokušaj legitimiranja bošnjačke politike kao jedine prodržavne politike koju oni nazivaju probosanskom politikom, te istovremeno delegitimiranje srpske i hrvatske politike kao razbijačke ili separatističke politike, kazao je Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Što se tiče Pelješkog mosta može, Ljubić smatra kako postoji i dodatni motiv, jer se izgradnjom Pelješkog mosta i spajanjem juga i sjevera Hrvatske bošnjačka politika gubi snažan pregovarački adut ili instrument ucjene prema hrvatskoj jer hrvatskoj više nije nužno prelaziti preko teritorije BiH do juga Hrvatske.

Pelješki most 400 metara od granice

-Preko Pelješkog mosta pokušava se ishoditi neke ustupke od RH koje se tiču granice na moru. Međutim, ja podsjećam da je sporazumom Tuđman-Izetbegović iz 1999. godine koji je parafiran i koji je u primjeni zapravo dogovorena granica na moru. Prema tome sporazumu Pelješki most se nalazi dobrih 400 metara unutar teritorijalnih hrvatskih voda a činjenica da su predlagatelji ove tužbe u Predsjedništvu naveli da oni osporavaju izgradnju mosta od Komarne do Pelješca oni time izravno priznaju da se most gradi na hrvatskoj teeritoriji, kaže Ljubić.

Džaferović i Komšić navode kako Pelješki most onemogućava neometan pristup BiH međunarodnim vodama.

Osiguran prolaz i najvećim brodovima

Ljubić , međutim, naglašava kako je tzv. neškodljivi prolaz brodova ispod Pelješkog mosta osiguran činjenicom da je most visok 55 metara iznad površine mora.

-Dok sam bio ministar komunikacija i prometa BiH meni je došao usuglašen sporazum mješovite međudržavne komisije RH i BiH gdje je dogovoreno i potpisano jednoglasno da BiH prihvaća gabarite ovoga mosta jer oni omogućavaju prolaz ispod mosta i između stubova mosta i najvećim mogućim plovilima, i naravno osiguran je i prolaz tim plovilima međunarodnim vodama, pojašnjava Ljubić za HMS.

Žele teretnu luku u Neumu

Ljubić smatra kako postoje i drugi manje transparentni ciljevi i ambicije bošnjačke politike, za ospstruiranje izgradnje Pelješkog mosta.

-To su, između ostalog, i tendencije, koje jesu iluzorne, izgradnje teretne luke u Neumu sa svim onim ciljevima koji mogu stajati iza toga. Ja to pouzdano mogu reći jer sam bio ministar komunikacija i prometa BiH kada je 2008. Na dan Svih svetih sam dobio poziv da se organizira javna rasprava o izgradnji teretne luke u Neumu. Naravno da sam to zaustavio i otklonio takvu mogućnost, kao nešto što nije imalo potreban legitimitet. Tu, dakle, postoji mnogo tih tendencija koje imaju svoju političk pozadinu ili čak geopolitičke uticaje određenih centara.

Komentirajući odluku Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH da uloži entitski veto na odluku Komšića i Džaferovića, kojeg danas dvotrećinskom većinom treba potvrditi parlament republike Srpske, Ljubić kaže kako je njegov potez razumljiv s obzirom da je Dodik pronicljiv i vješt političar i pragmatik, pogotovo kad se radi o zastupanju interesa RS. On kaže kako postoje najmanje tri razloga zbog kojih je Dodik uložio veto na odluku Komšića i Džaferovića.

Dodikovi pragmatični razlozi

-Prvo, Dodik je dobro procijenio da nije interes RS zaoštravanje odnosa s RH i EU. S druge strane postoji jedan konkretan interes Republike Srpske a to je most kod Gradiške granični prijelaz i pristupna veza prema autoputu na koridoru 10 Zagreb-Beograd što je vitalni interes po entitet Republike Srpske. I kao treći racionalan motiv za ovaj Dodikov postupak bila je činjenica da je on mnogo više zainteresiran za rješavanje pitanja granice na istoku prema Republici Srbiji gdje postoje sporenja posebice s bošpnjačkom stranom i prema zapadu s Republikom hrvatskom na rijeci Uni. To su, dakle, sigurno tri vrlo racionalna razloga za ovo stajalište Milorada Dodika, naglašava Ljubić./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari