Pratite nas

Prognali vareške Hrvate pa ih sada optužuju za samoprogon!

Objavljeno

na

Bosanskohercegovački lonac sve je vrući, sve više kuha i miriše mirisom laži, mržnje, klevete, netolerancije, isključivosti, pa čak i nekim mirisom novog rata. A taj miris rata, kao da tom europskom Libanonu nije dovoljno ratova i ubijanja, razaranja i progona, gotovo najviše zaudara iz političkih krugova bošnjačkog naroda, koji si uzima za pravo da u Daytonu zaustavljeni a u toj zemlji dalje nastavljeni sukob priznaje i ocjenjuje isključivo onako kako to njima odgovara. Tolika laž i mržnja prema drugom i drukčijem, svemu nemuslimanskom i nebošnjačkom, podsjeća na onu velikosrpsku laž i nesrbima tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.
Nakon što je propala muslimanska laž o milijun poubijanih Muslimana, jer je taj broj desetak puta, na svu ljudsku sreću, manji, i što sve žrtve sukoba u BiH – muslimanske, srpske i hrvatske – ne prelaze sto tisuća, što je ogromna brojka, jer je i jedna žrtva prevelika, bošnjačka se strana okrenula svome narodu pripremajući ga novim lažima i mržnjom za novi rat. Zar može biti išta drugo nego li priprema za rat, na agresiju na Hrvate, pisanje neki njihovih novinarki o tome kako su Hrvati Vareša sami na sebe izvršili agresiju, sami sebe prognali, poubijali i svoja mjesta od samih sebe očistili. No ta laž je poslijeratni kontinuitet muslimansko-bošnjačke politike i ona se pokušava nametnuti cijelom bosanskohercegovačkom hrvatskom narodu, da je sam sebe protjerao, poubijao, sela opustošio, crkve porušio. I ta hrvatska samoagresija, samoetničko i vjersko čišćenje, samoprogon, razlog je njihova nestanka i u Varešu, i u Bugojnu, i u Travniku, i u Kaknju, i u Fojnici, i u Zenici, i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Samoagresiju i samoprogon Hrvati su na sebe izvršili i u poslijeratnom Sarajevu, i zahvaljujući njihovoj agresiji sami na sebe  taj grad je danas sto posto muslimanski grad, glavni grad tzv. multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine.
Talibanska laž o kojoj piše neka Elmedina Muftić, vjerojatno po nalogu političko-vjerskog vodstva ratnih Muslimana i današnjih Bošnjaka, da su Hrvati Vareša sami sebe poubijali, prognali i tako taj grad i okolinu etnički i vjerski čiste ostavili Muslimanima, nije ništa drugo nego li ponovno ubijanje ubijenih, ponovni progon prognanih i ponovna priprema za novu, sada bošnjačku agresiju i na preostale Hrvate Vareša i na sav hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Može li se logikom te talibanske laži pisati i to da su Muslimani Ahmića sami sebe poubijali i prognali iz tog sela? Ili Muslimani  Srebrenice da su se sami poubijali, ili da su Muslimani i Hrvati samo sebe poubijali i prognali sa cijeloga genocidnog prostora Republike srpske. Znači li to, kako piše navedena novinarka, i kako se bosanskohercegovački sukob pokušava svijetu predstaviti, da su u građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij Muslimani poubijali Muslimane, Srbi Srbe, a Hrvati Hrvate. Po tom muslimansko-bošnjačkom pokušaju opravdanja za progone i etnička čišćenja što su ih počinili nad Hrvatima, pa i Srbima, rat u Bosni i Hercegovini bio je suicid naroda. Zašto onda optuživati jedni druge, kad smo se sami poubijali, prognali. Nezabilježeno u povijesti čovječanstva.
Na portalu Bošnjaci.net Elmedina Muftić o stradanju vareških Hrvata i priznanju vareškog načelnika da je nad Hrvatima izvršen zločin etničkog čišćenja od strane Muslimana, piše: „Ono što nije bilo uobičajeno proteklih godina, a dogodilo se ove godine, to je da su i Hrvati 8. 11. 2013. godine organizirali “Akademiju u povodu 20. godišnjice stradanja Hrvata Općine Vareša”, na kojoj se obratio i načelnik općine Vareš Avdija Kovačević i, svojim “dirljivim govorom”,stavio trajnu hipoteku zločina na leđa Bošnjaka. Pozivajući se na pravo, istinu i mnoge druge vrijednosti, u svom govoru je kazao: “Na pitanje je li se na teritoriju općine Vareš koncem 1993. godine desio zločin nad hrvatskim narodom Vareša, odgovorno, suhoparno pravnički odgovaram da jest. Počinjen je zločin! Na moguća pitanja, može li se pravno kvalificirati taj zločin, također odgovaram da može i da u tome kvalifikovanom ili produženom krivičnom djelu ima elemenata društvene kataklizme hrvatskog naroda, progona hrvatskog naroda, etničkog čišćenja hrvatskog naroda i ratnog zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva općine Vareš. Danas u svijetu postoje dvije grupe pravnih učenjaka i eksperata koji kažu da postoje dvije pravne istine, i to istina kao opće prihvaćeno mišljenje i istina iz sudskog spisa. Priznajem da sa skromnim pravničkim znanjem pripadam ovoj drugoj grupi ljudi i da je po meni Istina ono što je zapisano, a ne ono što je kazano. Istina je pravomoćna sudska presuda.”
Pa kad PRAVNIK definira da je “nad Hrvatima izvršen zločin”, što ne reče, tko ga je izvršio i na koji način?! U Varešu se jest dogodio egzodus hrvatskog naroda, to je očito, pokazat će to i popis stanovništva, ali činjenica je – kako sada pametuju Bošnjaci – da Hrvate iz Vareša nisu otjerali Bošnjaci, njihove komšije i prijatelji, nego tadašnja politika Herceg-Bosne. „Hrvati su žrtve pogrješno vođene politike i separatističkih stremljenja Bobana, Šuška, Prlića i ostale ustaške bratije, a ne etničkog čišćenja koje su proveli Bošnjaci“,kažu oni.
Ako je to tako, a to bošnjačka strana pokušava nametnuti kao istinu, zašto onda tolika opstrukcija, tolike zabrane, tolika kršenja ljudskih i vjerski prava i sloboda, povratka prognanih Hrvata, i onih koji su preživjeli taj suicid. Zašto tako agresivna zabrana ostatku ostataka hrvatskog naroda na uspostavljanju vlastitog entiteta, uspostavljanju vlastitih nacionalnih institucija koje bi štitile hrvatski narod od ponovnog samoubojstva i samoprogona. Dakako, štitile bi hrvatski narod, u prvom redu od bošnjačkoga i srpskog progona i zaustavile taj planirani zločinački pothvat srpsko-muslimanske diobe Bosne i Hercegovine.
Vjerojatno zbog takvoga bošnjačkog definiranja građansko-religioznog bosanskohercegovačkog sukoba za teritorij svjetska zajednica i ostavlja ovdašnje narode da sami dovrše svoja ubojstva, svoje progone i da kao neka samoubilačka plemena zauvijek nestanu s tih europskih prostora. Bošnjačko ustrajavanje u laži o razlozima i posljedicama sukoba sve više bosanskohercegovačku suvremenost čini zagrijanijom, težom i nesnošljivijom, pa čak u nekim težinama napisane i izrečene laži o tom ratnom stanju koje traje, Bosnu i Hercegovinu vraćaju u devedesete godine prošlog stoljeća. Zbog toga nisu rijetke ni pojave bošnjačkog veličanja turskoga okupatorskog polutisućljetnog perioda i nastojanje da se Bosna i Hercegovina vrati  u to krvavo genocidno vrijeme danka u krvi i prisilne islamizacije.
https://i1.wp.com/sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/Prvi-masakr-na-Markalama-Sarajevo-5.-februar-19941.jpg?w=740
Markala prije dva desetljeća kada su Srbi optužili Muslimane za samoubijanje
Kočenje Bosne i Hercegovine da ne krene u budućnost, odnosno njezino guranje u prošlost, bošnjačkom vodstvu omogućava i činjenica da je tim strašnim izmišljotinama i lažima o stradanju, progonu i izbjeglištvu bosanskohercegovačkih Hrvata, ta strana sebi to postavila kao glavni cilj u dijalogu traženja rješenja toga složenog pitanja i pozicioniranja naroda u tim traženjima. Muslimansko, a zatim i bošnjačko sotoniziranje Hrvata i njihove prošlosti, kao da nema granica, te se ide u smjeru da se i hrvatski nobelovac Ivo Andrić, zbog pisanja istine turskog zuluma i njihove ostavštine u BiH, proglašava genocidnim o čemu čak i film spremaju. Dvadesetogodišnja muslimansko-bošnjačka monstruozna laž o stradanju Hrvata, klon je velikočetničke propagande koja je i tijekom granatiranja Sarajeva i pokolja u tom gradu (simbol pokolja prije 20 godina – Markala, 5. veljače 1994.) svijetu govorila da to Muslimani sami sebe granatiraju, masakriraju i ubijaju. Tom istom lažnom propagandom, koja je sada još teža od velikosrpske budući da se širi u miru, služe se i današnji Bošnjaci prema Hrvatima. Klon je to  velikočetničke politike skrivanja zločina i genocida koje su počinili nad Hrvatima.
Sve to govori da proces etničkog čišćenja traje i da Bošnjaci ne prihvaćaju Bosnu i Hercegovinu kao multinacionalnu i multireligioznu zajednicu naroda i vjera. Biti protiv takve multi Bosne i Hercegovine, znači ili njeno ubijanje ili progon malobrojnijih naroda, ili etnička čišćenja i genocid, ili centralizam i unitarizam. Iako je to sve pokušavano u Bosni i Hercegovini ratovima i diktaturama, progonima i etničkim čišćenjima, ipak zbog njezine povijesne specifičnosti to nikad nije uspjelo, čak ni jačim i brojnijim narodima i diktaturama od današnje bošnjačke, koja nikako da spozna i prizna te propale pokušaje i nešto od njih nauči.
Međutim, poslije svih tih propalih i tragičnih neuspjelih pokušaja, svi ti zagovornici i vođe tih zločinačkih pohoda na Bosnu i Hercegovinu, vrijeme je da se u toj zemlji priđe na jedan drugi mirni način njenog pravednog uređenja, koje će donijeti mir svakom njenom narodu i zemlji u cjelini. Zbog tih univerzalnih vrijednosti pravde i jednakosti, slobode i pravednosti, kojima ide cijeli svijet, žurno je potrebno Bosnu i Hercegovinu federalizirati na način kako je složeno i njezino društvo. Potrebna je federalizacija triju nacionalnih entiteta, županija/kantona ili republika unutar cjelovite Bosne i Hercegovine, jer to je jedini način mirnog rješenja nemirne njezine složenosti. To je način na kojem funkcioniraju još neke europske također složene, zemlje, kao što je Belgija, Švicarska, Savezna Republika Njemačka ili svjetska velesila Sjedinjene Američke Države. Jedino takav federalni, konfederalni ili savezni ustroj Bosne i Hercegovine na cijelom njezinom prostoru može zaustaviti dva radikalno suprotstavljena procesa, velikosrpski separatizam i velikobošnjački unitarizam, koji su sve veća opasnost ne samo za propadajuću Bosnu i Hercegovinu, već  i za susjedstvo i Europu u cijelini.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Povijesna paradigma jednog književnika!

Objavljeno

na

Objavio

Listajući najnoviji broj Hrvatskog tjednika od 17. siječnja 2019.g. kojeg sam nekad redovno kupovao i čitao, u zadnje vrijeme baš i ne, iz više razloga koji nisu vezani na sam tjednik.

Naišao sam na članak akademika Ivana Aralice, pod nazivom: Tuđmanova slobodna hrvatska država počiva i na idejama ustaškog pokreta, ali i na viziji hrvatskih partizana.

Radi razrjašnjenja citirat ću uvodni dio teksta “ Oba pokreta, i  ustaški i partizanski, u ideji su bili pozitivni. Cilj ustaštva bio je stvoriti samostalnu hrvatsku državu,a  cilj partizanije bila je njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. U izvedbi su oba pokreta obilovala brojnim negativnostima, ali partizanija je ostavila strašnije posljedice jer je trajala 45 godina dulje-“ (Završen citat”)

Sve je to apsurdno, i ne odgovara povijesnim činjenicama. NDH je stvorena u nemogućim uvjetima, da bi se osjećala i ponašala  kao samostalna država, nije bilo u pitanju samo stvaranje države, već pitanje golog preživljanja naroda i njegovog opstanka, u uvjetima svjetskoga rata. Genocid na Hrvatsku je pripreman još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, zapravo već od samog njenog početka.

NDH nije imala gotovo nikakav manevarski  prostor, zaposjele su je vojske tada najjačih država na tlu Europe Italije i Hitlerovog Trećeg Reicha i po utjecaju podijelile njen teritorij na njemačku i talijansku zonu. Još unutar toga došlo je do brutalnog četničko-komunističkog unutarnjeg ustanka, prvenstveno radi uništenja bilo kakve hrvatske države, i nedopuštanje njenim protagonistima da se učvrste.  S tih razloga  borila se još i za očuvanje državnog teritorija, koji im je otiman od lažnih saveznika Italijana, glavnih suradnika Četnika. U datoj situaciji taj prostor nisu mogli spasiti da su se digli na glavu, poglavito ne u Dalmaciji, sve do kapitulacije Italije godine 1943.

Padom Italije Dalmacija i Istra s nekim otocima, preko noći postale su slobodne  bez ikakve talijanske vojske na njenom tlu.

Daljna borba za Dalmaciju vodila se između Njemaca, ustaške vojske i partizana, sve u cilju tko će se prvi dočepati dalmatinskih gradova koje napušta talijanska vojska. U tome su najbolje prošli partizani jer im je talijanska vojska predala sve vojarne i vrlo veliki arsenal oružja.

Autor govori o “partizanskoj viziji” , da je cilj hrvatskih partizana bio njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. Prvo, autor u svom članku govori o viziji hrvatskih partizana, a ne o viziji hrvatskih  komunista koji su bili vrlo utjecajni, a  partizanija je bila mahom regrutirana iz redova sirotinje, težaka, ribara i sl. i služila je kao topovsko meso.  U političkom smislu u tom pokretu nisu imali nikakvog većeg utjecaja.

Neka nas Bog sačuva te vizije, jer tada među partizanima , posebno među komunistima nije se smjelo izgovoriti riječ Hrvatska, a kamo li da bude što veća u što manjoj Jugoslaviji. Upravo je bilo obrnuto – borba za što manju Hrvatsku u što većoj Jugoslaviji.

Hrvatska zbog te partizanske, bolje kazano “vizije” hrvatskih komunista (jugokomunista) izgubila je trajno ogromne teritorije; cijelu BiH, Boku Kotorsku, cijeli istočni Srijem sve do Zemuna, hrvatski dio Bačke, te neki drugi dijelovi dodijeljeni Sloveniji.

To je bila najveća izdaja u hrvatskoj povijesti. A nisu to morali učiniti, da su barem sačuvali Mačekovu Banovinu, jer su politički bili  vrlo utjecajni. A posebno u toj svojoj “hrvatskoj” viziji, nisu smjeli izvršiti poratne  pokolje nenaoružanog hrvatskog naroda , civila i vojske koja se predala – s nekoliko stotina tisuća žrtava, od kojih su  barem 99% bili nevini  ljudi, od čega se ni dan danas Hrvatska nije u demografskom smislu oporavila. (Te strahote koje  smo mi učinili Hrvatima, to nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Bili su to obični, neškolovani ljudi, radnici, seljaci koji nisu nikome ništa  napravili, ali da bi Jugoslavija mogla živjeti ti ljudi su morali umrijeti) – (Milovan Đilas)

I danas ta “partizanska (jugokomunistička) vizija “ poput crnih oblaka prijeteći nadvila se nad Hrvatsku, da je poput lešinara rastrga, da bude još manja u još većoj Jugoslaviji.

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Izraelski premijer optužuje ljevicu i medije da čine pritisak na glavnog državnog odvjetnika

Objavljeno

na

Objavio

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu po anketama ima najviše izgleda na prijevremenim parlamentarnim izborima 9. travnja, ali bi ih eventualne optužnice o kojima govore glasila mogle oslabiti.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio je u subotu videosnimku u kojoj optužuje ljevicu i medije da čine pritisak na glavnog državnog odvjetnika ne bi li ga potonji optužio za korupciju, tri mjeseca prije važnih izbora

Benjamin Netanyahu po anketama ima najviše izgleda na prijevremenim parlamentarnim izborima 9. travnja, ali bi ih eventualne optužnice o kojima govore glasila mogle oslabiti.

Nakon višemjesečne istrage, policija je predložila podizanje optužnice protiv Netanyahua u trima predmetima za navodnu korupciju. Odluka je sada na glavnom državnom odvjetniku Avishaju Mandelblitu.

Snimka objavljena u subotu navečer na društvenim mrežama počinje plakatom na kome piše: “Već tri godine ljevica i mediji žele prisiliti glavnog državnog odvjetnika da po svaku cijenu odluči o podizanju optužnice” (protiv premijera).

Na snimci se zatim vide Netanyahuovi politički protivnici koji u studenom 2016. prosvjeduju ispred kuće glavnog državnog odvjetnika u predgrađu Tel Aviva.

Nose transparente i traže njegovu ostavku izvikujući “Bibi (premijerov nadimak), mjesto ti je u zatvoru”. Snimka se završava pitanjem “Hoće li uspjeti?”, smjerajući na predstavnike oporbe.

Ministarstvo pravosuđa je priopćilo, kako prenose glasila, da “glasine i druge snimke neće nipošto utjecati na odluku koju će (glavni državni odvjetnik) donijeti samo na temelju stručnih mjerila”.

Netanyahua i suprugu mu Saru sumnjiči se da su pokušali pridobiti naklonost informativne mrežne stranice u zamjenu za vladine povlastice velikoj telekomunikacijskoj kompaniji.

Premijer je već najavio da neće podnijeti ostavku bude li pozvan na saslušanje prije izbora.

(Hina)

 

Netanyahu poručio Iranu: Napustite Siriju ili kreću odlučni napadi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari