Pratite nas

Kultura

Prvorazredni kulturni skandal – Matoševa kuća u Tovarniku će biti prodana na javnoj dražbi

Objavljeno

na

Rodna kuća Antuna Gustava Matoša u Tovarniku
Rodna kuća Antuna Gustava Matoša u Tovarniku

Stočetrdeset i pet godina nakon rođenja jednoga od najznamenitijih hrvatskih pjesnika 19. i 20. stoljeća Antuna Gustava Matoša, njegova rodna kuća u Tovarniku naći će se na dražbi, zbog novčanih potraživanja Matice hrvatske od Društva A. G. Matoša u Tovarniku, nositelja inicijative otkupa i obnove Matoševe kuće kako bi se u tom dijelu Hrvatske podiglo kulturni centar. Općinski sud u Vukovaru u ovršno-pravnoj svari ovrhovitelja Matice hrvatske protiv ovršenika Društva Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, 6. prosinca 2018. godine zaključio je da će Kuća i dvor (Matoševa kuća, op.a.) u vlasništvu ovršenika u iznosu od 5.004.000,00 kuna biti prodana na USMENOJ JAVNOJ DRAŽBI. Ročište prodaje održat će se na Općinskom sudu u Vukovaru, dana 16. siječnja 2019. u 9 sati. Zaključak o prodaji Matoševe kuće na javnoj dražbi potpisala je sutkinja Općinskoga suda Silvia Gretschel – Kajba. To su osnovne činjenice iz obavijesti koja je pismeno 14. prosinca 2018. otpremljena, uz ino, ovrhovitelju po punomoćniku i ovršeniku.

TovarnikTakvom raspletu spora u svezi s Matoševom kućom u Tovarniku, malo tko se nadao nakon što je župan vukovarsko-srijemski inž. Božo Galić prije više mjeseci organizirao u Zagrebu sastanak s tadašnjim predsjednikom Matice hrvatske ak. Stjepanom Damjanovićem i predsjednikom Društva A. G. Matoša Željkom Anićem. Na osnovi toga sastanka moglo se zaključiti da će župan preuzeti stvar u svoje ruke i sve učiniti da se dovrši obnova Matoševe kuće. Tome je na neki način išla u prilog i inicijativa aktualnoga predsjednika Matice hrvatske, umirovljenoga profesora Stipe Botice, koji je ljetos tražio financijsku reviziju utrošenoga novca na što je bilo spremno Društvo i župan. Sve je izgledalo da će se računi raščistiti i nastaviti s obnovom, koja je počela još 1998., kada je na čelu Odbora za obnovu Matoševe kuće bio Dragutin Tadijanović.

Što se u međuvremenu dogodilo? Početkom jeseni pohodio je predsjednik Matice hrvatske prof. Botica vukovarsko-srijemskog župana inž. Galića. Nakon toga sastanka moglo se čuti kako predsjednik Matice hrvatske nije tražio financijsku reviziju utrošenoga novca, već da ga je novinarka krivo razumjela. Od tada su stvari krenule u suprotnom smjeru koji je doveo do toga da se danas nalazimo pred javnom dražbom Matoševe kuće. Kada ‘bubnjar’ 16. siječnja 2019. oglasi javnu dražbu Matoševe kuće, hoće li se od lokalne do državne vlasti netko upitati – što se ovo događa u samostalnoj hrvatskoj državi – da se prodaje dobrim dijelom već obnovljena Matoševa kuća? Hoće li predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković reći da se ne žele miješati u sudski spor i njegov zaključak? No istodobno treba pitati: hoće li toga dana Hrvatska umrijeti od srama zbog ovoga prvorazrednog kulturnog skandala, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog niza propusta vladajućih struktura s Ministarstvom kulture na čelu koji su se dogodili tijekom višegodišnjeg spora između središnjice Matice hrvatske i njezinoga tovarničkog ogranaka, odnosno Društva A. G. Matoš? Treba se također upitati: je li Matoš pretpostavio što će se dogoditi s njegovom rodnom kućom, kad je napisao: ‘Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda’!?

Željko Anić: Materijalna šteta koja nam je prouzročena osam je puta veća od duga

Nastavak parničnoga postupka, koji bi trebao dovesti do ovršne prodaje Matoševe rodne kuće, pokrenula je Matica hrvatska nakon javnoga traženja njezina predsjednika da se provede postupak revizije izgradnje Kuće A. G. Matoša – kulturnoga središta u Tovarniku, što je Društvo Antuna Gustava Matoša prihvatilo, a Predsjedništvo Matice hrvatske na sjednici 25. rujna 2018. pozdravilo njezino pokretanje. Naša nastojanja oko spomen-kuće traju već 20 godina, od obilježavanja 125. obljetnice Matoševa rođenja, i teško je reći kad će ta znamenita kuća hrvatske književnosti i kulture biti završena, a trebala je biti otvorena javnosti 13. lipnja 2013. Od prvoga dana projekt je u Matici hrvatskoj označen ‘megalomanskim za tu sredinu’. Unatoč tomu, Matica hrvatska odobrila je bivšem Ogranku Matice hrvatske Tovarnik pozajmicu u iznosu od 197.102,38 kuna kojom je 10. lipnja 2002. kupljena Matoševa rodna kuća, na ime i za račun Matice hrvatske. Zbog nemogućnosti otplate kredita, do koje je došlo uslijed bojkota mjesnih i područnih vlasti, koje također dijele ocjenu ‘o megalomaniji’, gotovo 15 godina, od 4. svibnja 2004., traju sudski postupci zbog međusobnih potraživanja. Naše triput veće potraživanje od Matice hrvatske Vrhovni je sud odbio priklonivši se protivno pravu i sudskoj praksi jačoj strani u postupku. Ovdje je važno upozoriti na činjenicu kako cilj Matice hrvatske, po riječima gospodarskoga tajnika izgovorenim 27. lipnja 2014., nije povrat pozajmice, koja iznosi tek 0,84 posto od ukupne vrijednosti investicije, nego likvidacija Društva Antuna Gustava Matoša kako bi se spriječilo dostojno obilježavanje mjesta Matoševa rođenja.

Kombinacijom pravosudnih pritisaka te vrlo snažnim i na žalost uspješnim lobiranjem protiv Matoševe žive nazočnosti u Tovarniku, što se provodi upornim širenjem svakojakih lažnih optužaba, podmetanja i plasiranjem fantastičnih priča o pronevjeri novca, osobito po kulturnim i državnim ustanovama, za što imamo potvrdu u e-pismu bivšega predsjednika Josipa Bratulića, Matica hrvatska ne samo da blokira završetak obnove i izgradnje Matoševe spomen-kuće nego ujedno ustrajava u tomu da Društvo svoju nikad osporavanu obvezu vraćanja duga ne može izvršiti. Izravna materijalna šteta koja nam je tim ničim izazvanim neprijateljstvom prouzročena osam je puta veća od duga. Doista bismo voljeli znati, a vjerujem da to zanima i hrvatsku kulturnu javnost, što sve motivira ljude koji upravljaju tim udruženjem, a običavaju ga nazivati najstarijom i najuglednijom kulturnom ustanovom hrvatskoga naroda, da slavljenje srca i Kroacije pretpostave bijednom činjenju nemjerljive štete hrvatskim kulturnim interesima.

Hrvoje Hitrec: Treba se odlučnije angažirati državna vlast

Riječ je o prvorazrednomu skandalu. Moram reći da nisam očekivao takav rasplet, nakon što je bilo naznaka da će cijeli slučaj biti povoljno riješen. Ako se do sada nije odlučnije angažirala državna vlast, sada to svakako treba učiniti. Zamisao o izvanrednoj skupštini Matice hrvatske dobra je, jer sam siguran da 95 posto članova Matice misli kao i mi koji smo u Odboru za dovršenje rodne kuće A. G. Matoša.

Marko Curać
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari