Raspadne li se Europska unija ili oslabi li NATO kao temelj europske sigurnosti, pitanje strateškog smjera Hrvatske ponovno bi se otvorilo u punoj političkoj težini. U tom kontekstu, istupi bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić o „jugoistočnoeuropskoj Skandinaviji“ ne djeluju kao usputna akademska refleksija, nego kao indikacija starog političkog obrasca koji se u kriznim vremenima redovito vraća na stol. Povijesno iskustvo, regionalna realnost i aktualni sigurnosni odnosi, međutim, otvaraju ozbiljno pitanje je li takva vizija uopće kompatibilna s hrvatskim državnim interesima ili predstavlja povratak konceptima koji su u prošlosti donosili nestabilnost i sukobe, piše Tihomir Dujmović:
Raspadne li se Unija, Vesna Pusić otkriva plan o novoj proširenoj Jugoslaviji
Dođe li do nasilnog raspleta priče o Grenlandu to bi moglo dovesti do raspada NATO pakta, a raspad NATO pakta otvara pitanje sudbine EU obzirom da joj obrambeni štit daje samo i jedino NATO. Desnica koja je u galopu na vlast u Njemačkoj, ali i u Francuskoj, svaka na svoj način najavljuje temeljite promjene dosadašnje EU u slučaju da preuzmu vlast, a te promjene sežu sve do AFD-ovog najavljenog povratka njemačke marke i posve drugačijih veza između država članica koje sada moraju imati čak i zajedničke veličine krastavaca.
Takva dramaturgija događaja realno otvara pitanje raspada EU koja više uopće nije nezamisliva i tu počinje povijesna priča o tragediji malih država koje redovito stradavaju u tom plesu velikih političkih slonova. Zato je vrijeme otvoriti mučnu temu: kuda će Hrvatska u slučaju takvih tektonskih promjena?
Kome se okrenuti, s kim ući u savez, hoćemo li i možemo li opstati sami bez ulaska u bilo kakav savez, možemo li se u tom slučaju vojno oduprijeti pretendentima na dijelove Hrvatske?
Povijesni obrasci velikih sila i jugoslavenska rješenja
U zadnjih stotinu godina velike sile su za ovo područje redovito planirale jugoslavensku zajednicu. Francuska, iznad svega Velika Britanija, ali vrlo često i Njemačka „ovaj prostor“ su vidjeli kao zajednički, redovito sa Beogradom kao centralom.
Da je i sada taj plan na stolu doznajemo od bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić koja nam biranim riječima, daje do znanja da se o jugoslavenskim rješenjima razmišlja i ovaj put.
Što zapravo znači „jugoistočnoeuropska Skandinavija“
Na upit novinara N1 TV, a u kontekstu mogućeg raspada europskog poretka, tko bi mogao biti lokalni partner Hrvatskoj u novom miješanju karata, Pusićka odgovara ovako: “U nekim najljepšim snovima, najljepšim projekcijama naše budućnosti mi smo uvijek razmišljali o ovoj regiji jugoistočne Europe kao o nekoj jugoistočnoeuropskoj Skandinaviji, ne samo u obrambenom smislu, nego i u ekonomskom, trgovinskom smislu, političkom smislu-to je bila neka projekcija pozitivnog razvoja događaja. To naravno nismo uspjeli iz niza razloga i iz činjenice da su naši konflikti recentniji od onih u nordijskim zemljama“.
Snovi jugoslavenstva i hrvatska politička realnost
Ne može Vesna Pusić ni sanjati, a da u snovima nema kakve takve Jugoslavije! U najljepšim snovima politički Hrvat je uvijek vidio samostalnu hrvatsku državu, a ako smo nešto sanjali, sanjali smo da bude kao Švicarska, ne samo bogata nego i neutralna!
Samo su integralni jugoslaveni sanjali Hrvatsku u sklopu „jugoistočnoeuropske Skandinavije“. Samo su njima ti snovi bili -najljepši.
Jer, skandinavske zemlje su godinama funkcionirale kao neka vrsta labave konfederacije, Nordijsko vijeće formirano 1952 je ozakonilo zajedničko tržište i slobodu kretanja bez putovnice na cijelom području tadašnjih pet država uz niz drugih poveznica što je vrlo funkcionalno rješenje u njihovim odnosima punim zapretene povijesti, ali teško da je to bio najljepši hrvatski san za naša rješenja.
Uostalom i kad je Tuđman nudio konfederaciju to je bio samo i jedino pokušaj da se izbjegne rat.
Zašto je usporedba sa Skandinavijom pogrešna
Prostor bivše Jugoslavije i skandinavski prostor se jednostavno ne mogu uspoređivati.
Iako ima zajedničkih sličnosti, iako se sličan jezik nameće kao nekakva poveznica, skandinavci imaju zajedničku dinamičnu prošlost još od doba Vikinga, dakle praktički tisuću godina, dok Hrvatska i Srbija do pred dvije stotine godine jedna o drugoj jedva da su nešto i znale.
Skandinavski odnosi na ovom prostoru su nemogući jer Srbija ovaj prostor nikad nije vidjela, niti ga sad gleda, kao prostor koji bi tako mogao biti uređen, nego samo i jedino kao prostor borbe za veliku Srbiju.
Politički baloni i opasne iluzije
Plan koji je tobože nehajno, naizgled lapidarno, ocrtala Vesna Pusić tradicionalno je pipanje terena, osluškivanje reakcija i slanje probnih balona.
To smo sve gledali devedesetih nakon međunarodnog priznanja Hrvatske. I uvijek je mozak ovih operacija bio u Londonu.
Ako se sva ta priča o zajedničkom jeziku, „postjugoslavenskoj književnosti“, zajedničkoj glazbi, regionalnim ligama i kulturnim centrima pokaže kao priprema za povratak jugoslavenskih rješenja, tada treba jasno reći da bi takav pokušaj izazvao građanski rat.
Kad se na ovim prostorima počne govoriti o skandinavizaciji, poučeni prošlošću i svime što znamo, odgovorni ljudi se na ovu podvalu hvataju za pištolj, znajući kako izgleda skandinavizacija sa „srpskim svetom“.
Tihomir Dujmović