Krah pokusa sa Syrizom, koji se Äini izvjesnim, mogao bi biti blagotvorno upozorenje drugim zemljama sa sliÄnim problemima da ne slijede sliÄne putove i da se desetljeÄima taloženi problemi ne rjeÅ”avaju preko noÄi populistiÄkim Äarobnim Å”tapiÄem.
[ad id=ā68099ā³]
Jesu li mislili da Äe zauvijek moÄi tako, tipiÄan je hrvatski komentar na stanje u GrÄkoj, uz uobiÄajeno zgražanje nad silnim povlasticama, Äetrnaestom plaÄom, nasljeÄivanjem mirovine, dodacima za redovan dolazak na posao i sliÄnim razbacivanjima Grka dok ih je moglo zapasti, tj. dok sve nije doÅ”lo na naplatu.
No olako zaboravljamo psihozu koja je i kod nas vladala u godinama prije krize, u vrijeme sanaderÅ”tine, lakog optimizma, poticaja, kredita, kupovanja stanova i automobila iznad vlastitih moguÄnosti, megalomanskih javnih projekata. Dizali su se krediti na trideset godina, pri Äemu nikoga nisu brinule lihvarski visoke kamate i Äudne valutne klauzule, kojima se kvadrat novogradnje sumnjive kvalitete po zagrebaÄkim predgraÄima plaÄao i viÅ”e od dvije tisuÄe eura, u uvjerenju da Äe plaÄe rasti beskonaÄno, kao i cijene nekretnina pa treba iskoristi priliku.
SmijeÅ”no je danas prisjetiti se opsjena kako Äe cijene nekretnina silno porasti kad uÄemo u EU jer Äe valjda Nijemci i Å veÄani navaliti kupovati stanove po KustoÅ”iji i osjeÄkom Sjenjaku. Bilo nam je samorazumljivo da autocesta preko noÄi mora doÄi do svakog sela, da svaki seljak mora imati najveÄi traktor, da svako mjesto s kioskom mora biti srediÅ”te opÄine. BuduÄi da je rukomet najpopularniji sport na svijetu i da se turisti prilikom izbora destinacije rukovode najviÅ”e time gdje je održano zadnje rukometno prvenstvo, objeruÄke smo prihvatili organizaciju i sagradili megalomanske arene u koje su ulupane stotine milijuna eura javnog novca, a koje danas zjape prazne, kao spomenici jednom suludom vremenu. Nosile su nas sliÄne iluzije kao i Grke, a spasilo nas je to Å”to je proces balahanja na dug kod nas krenuo znatno kasnije i Å”to je trajao puno kraÄe. ZvuÄi paradoksalno, ali poÄetak ekonomske krize 2008. nas je dugoroÄno spasio, da se ne zavaljamo do granice na kojoj je GrÄka danas.
Veliki grÄki frajeri Tsipras i Varoufakis danas odgovornost žele prebaciti na narod pa su raspisali referendum na kojem Äe ove nedjelje Grci odluÄiti o tome želi li prihvatiti sadaÅ”nje uvjete meÄunarodnih zajmodavaca u zamjenu za daljnju pomoÄ ili odbacuju sve to, Å”to izgledno znaÄi izlazak iz eurozone i bankrot. Prije pola godine Syriza je dobila izbore i mandat za provoÄenje svog programa koji je po pitanju odbacivanja mjera Å”tednje i programa āpomoÄiābio jasan. Äemu onda veÄ sada referendum? Nije se narod preko noÄi promijenio niti su se promijenile okolnosti, a ni stajaliÅ”te vjerovnika. Nekoliko mjeseci su Tsipras i Varoufakis glumili baje po Bruxellesu, cimali pregovaraÄe, prodavali populistiÄke floskule javnosti drugih europskih država. I naÅ”im subverzivcima silno je imponiralo to Å”to Tsipras ne nosi kravatu, Varoufakis ide na posao na motoru, a grÄki ljeviÄari crtaju brÄiÄe Angeli Merkel. A sada, kad su doÅ”li pred zid i kad je postalo upitno odakle Äe isplatiti plaÄe i penzije, kmeÄe, raspisuju referendum i Å”alju svaki dan pismo u Bruxelles cjenjkajuÄi se sve poniznije oko uvjeta pomoÄi. IzmeÄu Äega u nedjelju bira prosjeÄan grÄki glasaÄ?
Glas āzaāznaÄi pristajanje na rezove i odustajanje od velikog dijela sadaÅ”njih prava. Od manjih plaÄa, mirovina, smanjenja radniÄkih prava do ukidanje povlastica poput neplaÄanja poreza na otocima, o Äemu se pregovaralo do kraja. Mjere Å”tednje smanjile bi deficit, ali nije sigurno da bi automatski znaÄile i veÄu konkurentnost i dovele do gospodarskog rasta. Za to su potrebne su investicije. UpuÄeniji u ekonomiju istiÄu da Grci ne trebaju raditi ono Å”to NjemaÄka kaže, veÄ Dok komentiramo Grke, zaboravljamo psihozu koja je i kod nas vladala u doba sanaderÅ”tine, lakog optimizma, poticaja, kredita, kupovanja iznad moguÄnosti Sada, kad su doÅ”li pred zid, veliki grÄki frajeri Tsipras i Varoufakis kmeÄe, raspisuju referendum i Å”alju svaki dan pismo u Bruxelles cjenjkajuÄi se sve poniznije ono Å”to NjemaÄka Äini, a to je prije svega investiranje.
No kako Äe investirati mjerama Å”tednje vezana grÄka država? Pobjeda opcije āzaāznaÄila bi težak poraz Syrize. U tom sluÄaju Tsipras bi morao odmah raspisati izbore. Tada bi grÄki biraÄi ispali bleferi, a ne Tsipras, u smislu: inatili smo se, izabrali Syrizu kako bismo preko nje pokazali zube, malo smo blefirali i cjenkali se, no kad smo se naÅ”li pred zatvorenim bankama, odjednom smo podvili rep pa bismo Å”tedjeli. U toj situaciji ispada da Tsipras nije kriv, veÄ da je narod kukavan. Uslijedilo bi izvana programirano razdoblje Å”tednje, stezanja remena, bolnih reformi, s neizvjesnim ishodom. Drugi je scenarij da Grci veÄinski zaokruže āneāmjerama Å”tednje, Äime bi dodatno ojaÄali Syrizu i njen pristup te praktiÄki dali koÅ”aricu EU. No ako odbace āpaket pomoÄiā, kako dalje? Jedna je moguÄnost da EU, Svjetska banka i MMF ostanu dosljedni, prekinu pregovore i ne posuÄuju im viÅ”e novac. GrÄka onda izgledno izlazi iz eurozone, uvodi svoju valutu koja odmah drastiÄno gubi na vrijednosti. Cijela ekonomsko- financijsko- socijalna konstrukcija doživljava kolaps. Nema plaÄa i mirovina. Strani kapital bježi iz zemlje, banke propadaju, a bez njih nema kreditiranja poduzetniÅ”tva ni investicija. Grci neÄe doslovno pomrijeti od gladi, ali Äe se ekonomski i socijalno drastiÄno srozati. Veliki broj ljudi Äe emigrirati, dio Äe postati socijalni sluÄajevi, dio Äe se vratiti na selo, na oblike proizvodnje i preživljavanja svojih djedova.
EU Äe doživjeti blagi potres nakon izlaska GrÄke iz eurozone, ali Äe veÄ srednjoroÄno profitirati jer Äe se rijeÅ”iti stare brige. No ostaje pitanje je li to zadnja takva situacija ili Äe se priÄa nastaviti u drugim državama. Je li āgrÄki sluÄajāproblem balkanskog mentaliteta zemlje koja nije ni spadala u europsko druÅ”tvo ili je problem dublji, strukturni i proistjeÄe iz toga Å”to su se unutar istog ekonomskog i monetarnog okvira naÅ”le zemlje drastiÄno razliÄite konkurentnosti gospodarstva? HoÄe li se sliÄna stvar dogoditi sutra sa Å panjolskom, Italijom ili Hrvatskom? Je li eventualno otpadanje GrÄke poÄetak domino- efekta uruÅ”avanja EU, konstrukcije graÄene iskljuÄivo na temelju ekonomskog interesa? Jer dok stvari idu dobro, svi su sretni, ali Äim nastanu ekonomski problemi, osjeti se izostanak solidarnosti: zaÅ”to bi porezni platiÅ”a u Frankfurtu bio solidaran i izdvajao za Grka? ZaÅ”to bi on plaÄao svoje obveze i rate kredita, a netko drugi ne? HoÄe li se u tom sluÄaju GrÄka, ovisna o financijskim injekcijama izvana, okrenuti Rusiji ili Kini i utržiti ono jedino Å”to joj je preostalo, geostrateÅ”ki položaj? Postoji i treÄi scenarij, a to je da Grci glasuju protiv, a EU nakon toga podvije rep i ipak otvori nove pregovore s ojaÄanim Tsiprasom, Å”to bi predstavljalo presedan i loÅ”u poruku drugima.
Ova opcija nije nerealna, pogotovo nakon Å”to se na tom tragu zadnjih dana u priÄu otvoreno umijeÅ”ala i Amerika. Talijanski mediji izvjeÅ”tavaju kako je Barack Obama ovog tjedna kontaktirao s Äelnicima EU, ukljuÄujuÄi i njihova premijera Renzija, potiÄuÄi ih da postignu dogovor s GrÄkom. Amerikanci u sluÄaju scenarija br. 2 vide ugrozu za svoje interese jer, ako EU potpuno otkaÄi GrÄku, nesigurno je Å”to Äe se s njom dogoditi dalje i hoÄe li otklizati prema ruskoj sferi utjecaja. CiniÄno bi se moglo reÄi ā ako je ostanak GrÄke u EU u funkciji ameriÄkih geostrateÅ”kih interesa, neka ih onda oni malo kreditiraju. GrÄki primjer uÄi da nije svako zlo za zlo. Da je dulje trajalo hrvatsko balahanje na dug i umjetno napuhavanje āstandardaā, veÄi bi i dublji bio kasniji pad.
Kriza nam je dala Å”ansu jer smo u situaciji da se joÅ” uvijek možemo iÅ”Äupati, ali, ako se nastavi po starom, i dospjeti tamo gdje je GrÄka danas. Grci su sa Syrizom sami nad sobom napravili pokus, birajuÄi populistiÄku ljevicu koja ih je, izmeÄu ostalog, uvjeravala kako ne trebaju vraÄati dugove. Paradoksalno je da istovremeno traže daljnje posudbe od onih kojima eksplicitno kažu da ne žele vraÄati dug po ranije dogovorenim uvjetima.
Krah pokusa sa Syrizom, koji se Äini izvjesnim, mogao bi biti blagotvorno upozorenje drugim zemljama sa sliÄnim problemima da ne slijede sliÄne putove i da se desetljeÄima taloženi problemi ne rjeÅ”avaju preko noÄi populistiÄkim Äarobnim Å”tapiÄem.
Nino RaspudiÄ/VeÄernji List