Irak, naviknut na balansiranje kako bi očuvao svoje saveze s Washingtonom i Teheranom, usred rata na Bliskom istoku više ne uspijeva izbjeći smrtonosnu eskalaciju, piše u nedjelju France Presse.
Nakon napada koji se pripisuju Washingtonu, Bagdad je zaoštrio ton i odobrio “pravo na odgovor i obranu” bivšim paravojnim postrojbama Hašd al-Šabi (Snage narodne mobilizacije). Riječ je o savezu koji je integriran u državne snage, ali obuhvaća i proiranske oružane frakcije. Nastali su kao odgovor na prijetnju Islamske države i borili su se protiv džihadista, često na najtežim bojištima.
Te iste frakcije otvoreno preuzimaju odgovornost za napade bespilotnim letjelicama i raketama na američkog “neprijatelja”. Od početka američko-izraelskog rata protiv Irana 28. veljače više su puta napale američko veleposlanstvo u Bagdadu. Vlasti i u tom slučaju žele pokazati odlučnost, obećavajući progon počinitelja.
Narušena diplomatska ravnoteža?
Čak i u ratno vrijeme, Irak nastoji održavati određenu ravnotežu između svojeg američkog partnera i iranskog saveznika. U utorak su vlasti objavile da su pozvale na razgovor američkog otpravnika poslova nakon smrtonosnog napada na Hašd al-Šabi, ali i iranskog veleposlanika zbog napada balističkim projektilima u kojima je poginulo šest vojnika autonomnog Kurdistana.
Iračka se vlada suočava s “nezavidnom situacijom: ne može ući u sukob sa Sjedinjenim Državama, ali ne može ni spriječiti skupine ‘otpora’ koje podupire Iran da izvode napade u zemlji” i izvan nje, rekao je Tamer Badavi iz britanskog Kraljevskog instituta za obranu i sigurnost RUSI (Royal United Services Institute).
Uslijedilo je “klasično balansiranje”. Vlada “govori bivšim paravojnim postrojbama da uzvrate u cilju samoobrane, vjerojatno znajući da one nemaju sredstava za to”, dodao je.
Hajder Al-Šakeri, istraživač iz instituta Chatham House, rekao je da je ravnoteža “svakim danom sve krhkija. To je pravi izazov” za premijera Mohameda Šiju al-Sudanija. Naime, dok proiranske oružane skupine ne pokazuju nikakve znakove suzdržanosti, američki se napadi “šire cijelim iračkim teritorijem”, upozorio je.
Zašto Sjedinjene Države napadaju?
Posljednjih su dana pojačana bombardiranja proiranskih skupina u Iraku.
Hašd al-Šabi osudio je “američke zračne napade” na vojnu bazu u zapadnom Iraku, u regiji Habaniji, gdje njegove snage borave zajedno s vojskom.
U utorak je u jednom napadu poginulo petnaest boraca Hašda, navodi ta skupina. U srijedu je u napadu na vojnu kliniku poginulo sedam vojnika.
Prema promatračima, cilj napada koje izvode Washington ili Izrael jest spriječiti napade frakcija na američke objekte u Bagdadu i autonomnom Kurdistanu, ali i na energetska postrojenja ili na strane postrojbe u zaljevskim zemljama poput Kuvajta ili Jordana.
Bombardiranje ciljeva frakcija usredotočeno je na pokrajinu Al-Anbar na zapadu Iraka, koja graniči s Jordanom i Saudijskom Arabijom, zatim na sjeveru u ravnici Ninive, te u regiji Kirkuka, na ‘vratima’ Kurdistana, ali i u Džurf al-Saharu, zatvorenom i strogo osiguranom sektoru pod kontrolom frakcija, pedesetak kilometara južno od Bagdada.
Strategija? “Obezglavljivanje i fragmentacija mreža”, objasnio je Al-Šakeri. “Sjedinjene Države imaju popis ciljeva i čini se da gađaju vodstva i zapovjedne centre.”
Otpor ili kaos?
Među šezdesetak frakcija koje čine Hašd, nekolicina njih ima reputaciju onih koji djeluju samostalno. Neke skupine, koje Washington klasificira kao “terorističke” organizacije, dio su “Islamskog otpora u Iraku”, proiranske mreže uključene u napade na američku vojnu prisutnost na Bliskom istoku.
Iako su Brigade Hezbolaha objavile privremenu obustavu napada na američko veleposlanstvo, zatražile su odlazak američkih vojnika raspoređenih u sklopu međunarodne antidžihadističke koalicije.
Napadi na frakcije “mogli bi ih oslabiti, ali bez političke strategije to će prouzročiti samo fragmentaciju i kaos”, upozorio je Al-Šakeri. Čak i ako se te skupine ne mogu “mjeriti s američkom zračnom moći”, one, prema njemu, zadržavaju sposobnost nanošenja štete bespilotnim letjelicama i raketama.
Prema Badaviju, “iračka vlada u ovoj fazi nema potrebna sredstva kojima bi ih mogla prisiliti da se razoružaju a da pritom ne riskira izazivanje nečega što bi nalikovalo građanskom ratu.”
(Hina/K)