Sredinom rujna 1991. u Trebinju je proglašena zajednica srpskih općina «Stara Hercegovina», za čijeg je predsjednika izabran Božidar Vučurović. Hrvati hercegovačkog sela Ravnog odlučno su, nakon toga, odvojiti se iz sastava općine Trebinje i obnoviti, srpskom politikom, ranije, ukinutu općinu Ravno, ili se pripojiti jednoj od susjednih hrvatskih općina.
U noći između 18. i 19. rujna 1991. godine «rezervisti» JNA iz sastava tzv. Podgoričkog korpusa, u sklopu napada na Dubrovnik, otpočeli su sa opkoljavanjem sela Ravnog. S ciljem stvaranja povoljnih preduvjeta za granatiranje hrvatskih enklava u istočnoj Hercegovini, uključujući i Ravno,otpočeli su sa ukopavanjem teškog topništva u blizini sela Galičići, Veličani i Zavala u Popovom Polju.
U noćnim satima 30.rujna 1991. godine rezervisti JNA, koji su djelovali pod izravnim nadzorom KOS-a, zauzeli su prometnicu Ljubinje-Trebinje, kao i dominantne visinske točke u blizini sela Ravno i Trnčina.
U ranim jutarnjim satima, 01. listopada 1991., napadnuto je Ravno,
Tadašnji zapovjednik Titogradskog korpusa i vođa akcija, Milan Torbica, izjavio je za srpsko-crnogorski tisak: “Moje jedinice su izvanredno izvršile zadatak. Presjekli smo komunikaciju Popovo polje – Zavala – Slano”.
Veseljko Koprivica, crnogorski novinar, mobilizirani rezervist, rekao je da je selo toliko porušeno da je “izgledalo kao pripremljeno za snimanje filmova strave i užasa”. Zatekao je nekog raspojasanog Nikšićanina koji mu je ironično kazao: “Ne znam kako sam više živ, znaš li ti da smo mi za ovih mjesec zaklali i pojeli dvjesto prasadi”.
Osim potpuno uništenih sela ubijena su 24 čovjeka, a 34 ih je umrlo “prirodnom” smrću. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 utamničeno je na dva mjeseca
Zar zakonodavstvo i mediji mogu prezreti ta stradanja i omalovažiti patnju tih ljudi.?!
Ravno-obljetnica stradanja
Podijeli