Pratite nas

Intervju

RAZGOVOR S MARKOM RADOŠEM MAROM

Objavljeno

na

Jedan od „stupova“ Udruge Hrvatska zvona je Marko Radoš Mara, stopostotni hrvatski ratni vojni invalid iz Tomislavgrada. Marko Radoš je rođen u Kongori 1965. godine. Na relaciji Kongora-Zagreb-Kongora živi već gotovo 40 godina. Teško je ranjen u ljeto 1993. godine na dužnosti zapovjednika MTD Brigade „Kralj Tomislav“ iz Tomislavgrada i pomoćnika načelnika topništva ZP SZH. Na liječenju i rehabilitaciji uz 14 raznih operacija provodi više od 6 godina. Predsjednik je Udruge za zaštitu prirode i održivi razvoj „Naša baština“ Zagreb, tajnik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine, udruge koja od svog osnivanja za članove ima najteže stradalnike HV i HVO – a. Član je Predsjedništva političke stranke Neovisni za Hrvatsku i jedan od utemeljitelja Udruge Hrvatska zvona u RH.
Danas donosimo intervju upravo s ovim čovjekom.

1. Zašto Hrvatska zvona? Što je bio glavni razlog da ste se sa svojim istomišljenicima upustili u jednu ovakvu priču?

U ovoj, kako vi kažete, priči oko Hrvatskih zvona nisam se slučajno našao, kao što nisam slučajno niti u drugim inicijativama u kojima sudjelujem i za koje smatram da vode borbu za opstanak i boljitak hrvatskog naroda i općenito za bolje i pravednije društvo.
Moj sami život se preokrenuo prije 25 godina kada sam teško ranjen u ratu koji je vođen za goli opstanak mog hrvatskog naroda i taj rat i ta borba je nastavljena i dan danas, samo sada se vodi drugim sredstvima.
Svi smo svjedoci u kakvom je trenutnom položaju hrvatski narod u BiH i nitko od nas nema pravo promatrati kako njegov narod nestaje, iseljava se i umire, a ne činiti ništa da se to zaustavi, jer ovo što se događa nije više samo politička borba, ovo je pitanje i biološkog opstanka hrvatskog naroda na prostoru BiH.
Najmanje pravo gledati umiranje i nestanak svoga naroda imamo mi koji smo 90-tih godina spriječili fizičko uništavanje tog istog naroda, tako da sam ja osobno tu borbu odlučio voditi dokle god mogu i koliko mi dopušta moje zdravstveno stanje.

I sama pojava Udruge Hrvatska zvona i ljudi koji su me pozvali da se priključim toj inicijativi je nekako prirodni slijed mojih dugogodišnjih promišljanja o načinu kako bi se trebalo jednom širom idejom boriti za svoj narod kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj.

2. „Časna imena Zlatana Mije Jelića, Željka Glasnovića, Marka Tokića, Marka Radoša, Zdenka Jurića Majora, Ranka Radoša, moje malenkosti i mnogih drugih djelovat će poput ledolomca koji će krčiti put stotinama mladih intelektualaca, radnika, studenata, djece branitelja HVO-a u zaustavljanju guranja hrvatskog naroda u ponor“, to je, pored ostalog, izjavio Dario Kordić kada je stao uz Udrugu Hrvatska zvona. Kakvo je Vaše promišljanje o rečenom?

Sama ova izjava Darija Kordića je obvezujuća i za mene i za ostale navedene, ali i za sve one koji su se uključili u rad Hrvatskih zvona. O Dariju Kordiću ne treba trošiti riječi, jer svi znamo kroz što je prošao on i njegova obitelj, a isto tako znamo da je mogao biti pošteđen svoje kalvarije da je samo upro prstom i označio kao krivce političko vodstvo RH i Franju Tuđmana i Gojka Šuška za nešto što nije napravio, a niti zapovjedio ni on, a niti oni. I kroz taj sudski proces je Repubika Hrvatska trebala biti proglašena agresorom na BiH, no budući da je ostao čvrst u obrani sebe i povijesne istine, Dario Kordić je platio svojim životom političke igre svjetskih moćnika koje su se provodile preko Haškog tribunala.

Ja trenutno od živih ljudi ne vidim čovjeka koji je za svoj narod dao više od Darija Kordića.
Svi gore spomenuti ljudi su moji prijatelji i suborci koji svojim životima svjedoče borbu za hrvatski narod i čast mi je opet biti zajedno s njima kako bismo pokušali mladim ljudima vratiti vjeru u borbu za politički, kulturni i na kraju i biološki opstanak hrvatskog naroda u BiH.
Nitko od nas ne želi i ne traži nikakve političke ili bilo kakve funkcije u BiH, ali imamo moralnu i svaku drugu obvezu idejom Hrvatskih zvona ukazati ne sve loše stvari koje se događaju hrvatskom narodu u BiH.
Naša obveza je ta da ukazujemo na sve moguće anomalije koje se zadnjih godina događaju unutar našeg društva, a ujedno ne želimo biti samo kritičari i suhoparni komentatori takvog stanja, dok hrvatski narod nestaje pred našim očima.
Mi jednostavno moramo shvatiti da je ovo sada naše vrijeme te da nećemo živjeti niti prije niti nakon ovog vremena i jedino ga sada možemo iskoristiti.
Hoćemo i možemo kroz ideju uključivanja mladih ljudi u društveni život ponuditi i konkretna rješenja za probleme koji pritišću hrvatski narod.

3. Jedan ste od istaknutijih boraca za prava branitelja. Podsjetit ćemo da ste cijelo vrijeme bili u Savskoj 66 u Zagrebu za vrijeme prosvjeda prije par godina. Zanima me Vaš komentar odnosa prema braniteljima u Republici Hrvatskoj u ovom trenutku?

Da, bio sam jedan od aktivnijih u prosvjedu branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu koji je trajao punih 555 dana i na svaki od tih dana sam ponosan kao i na svakog branitelja koji je sudjelovao na tom prosvjedu.
Promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj, i na Pantovčaku i u Banskim dvorima, kojoj je uvelike doprinio i prosvjed u Savskoj, a posebno odlaskom Predraga Matića s mjesta ministra hrvatskih branitelja i dolaskom Tome Medveda, poboljšao se odnos same vlasti prema hrvatskim braniteljima.

Najviše zahvaljujući samom ministru Tomi Medvedu i njegovom otvorenom pristupu prema svakom branitelju i pokušavanju rješavanja problema koji su se nakupili u zadnjih 20 godina. Veliki uspjeh je i donošenje Jedinstvenog zakona o hrvatskim braniteljima kroz koji će biti riješeni mnogi dosadašnji problemi hrvatskih branitelja i njihovih obitelji.
Na žalost ni taj zakon na kraju nije u potpunosti obuhvatio sva potrebna riješenja da bi se eliminirali svi problemi koji su se nagomilali od završetka Domovinskog rata. Tu je veliku ulogu odigrala dnevna politika kojoj je po tko zna koji put dan prioritet u odnosu na rješavanje problema hrvatskih branitelja i njihovih obitelji.
Posebno me boli to što pripadnicima HVO – a nije kroz ovaj zakon priznat barem moralni status hrvatskog branitelja, u čemu je opet najveću ulogu imala dnevna politika.
Iako sve vlade od nastanka Hrvatske tvrde da su branitelji temelj moderne hrvatske države i kunu se prigodom obljetnica u te branitelje, malo njih istinski drži do ljudi koji su dali sve, od svojih života do dijelova svog tijela, da bi ta hrvatska država bila stvorena. Hrvatski branitelji zaslužuju puno bolji odnos nego što ga sada imaju.

4. Kako komentirate progon koji doživljavaju hrvatski branitelji u BiH i koji će se, očito je, i nastaviti? U isto vrijeme kako komentirate razjedinjenost među hrvatskim braniteljima u BiH, koja je očita s obzirom na golemi broj braniteljskih udruga?

Na žalost, progon hrvatskih branitelja je počeo odmah nakon završetka Domovinskog rata i to je krenulo iz centara koji nam nikada neće oprostiti rušenje Jugoslavije, kako centara u bivšoj državi, tako i centara bivših mentora iz europskih saveznica bivše države.
Kulminacija progona se dogodila s presudom političkom i vojnom vodstvu HR HB u Hagu na, opet znakovit datum 29.11., i tragičnom smrću generala Slobodana Praljka.

Tom presudom je otvorena mogućnost sudskog progona svakog pripadnika HVO – a i to ne na osnovu mogućeg djela koje je on počinio, već se otvara mogućnost konstruiranja političke optužnice za bilo koga od nas koji je nosio odoru HVO – a i mogu sa sigurnošću tvrditi da će se progoni pripadnika HVO – a nastaviti dokle god adekvatno ne reagira RH i političko vodstvo Hrvata u BiH, a takve reakciju čekamo više od 20 godina.
Presuda u Hagu nije bila presuda našoj prošlosti već presuda našoj budućnosti kojom će se pokušati nametnuti zločinačka hipoteka hrvatskom narodu kao što se to radi s Jasenovcem već više od 70 godina.
I ovo o čemu govorim je još jedan od razloga osnivanja Udruge Hrvatska zvona, jer je potrebno ukazati na razičite kriterije suđenja pripadnicima HVO – a i pripadnicima drugih vojski u BiH.

Političko vodstvo Hrvata u BiH je učinilo jako malo ili skoro ništa da bi pomoglo našim ljudima protiv kojih su se vodili ili se i dalje vode sudski procesi pred Međunarodnim sudom u Hagu ili u BiH.
Veliki problem kako u RH tako i u BiH je razjedinjenost branitelja i braniteljskih udruga što nije slučajno napravljeno, jer ujedinjeni branitelji bi bili jedna snaga koja ne bi dopustila veći dio negativnih procesa koji pogubno djeluju na hrvatski narod i tu snagu treba rascjepiti da bi se moglo upravljati njome.
Dogodilo se i to da su braniteljske udruge u službi politike i političara, a to se nikako nije smjelo dopustiti, jer samo hrvatski narod i njegov interes je trebao i mogao biti iznad braniteljskih udruga. Upravo to vidim kao najveći problem braniteljske populacije, ali se ne nadam da bi se nešto moglo promijeniti na bolje po tome pitanju.

5. Hrvati u Bosni i Hercegovini suočavaju se brojnim problemima, od ustavne nejednakopravnosti do masovnog iseljavanja. Je li to moglo drugačije? Tko snosi odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo i što je potrebno napraviti da se stvari počnu mijenjati, u korist naroda?

Na stanje u kojem se sada nalazi hrvatski narod u BiH utjecaj je imalo dosta čimbenika, od samoga rata, potpisivanja i provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma do mnogih drugih ugovora i sporazuma koji su išli na štetu hrvatskog naroda.
Uzmimo u obzir sami završetak rata i činjenicu da smo s oružjem obranili fizičku opstojnost hrvatskom narodu na velikom dijelu BiH što na žalost nismo uspjeli u Posavini i dijelovima Središnje Bosne. Kada je politički trebalo kapitalizirati tadašnje stanje, dolazi do potpisa mirovnog sporazuma u Daytonu.
Taj sporazum je mijenjan kroz stotine zakonskih i ustavnih promjena da bi svim tim silnim izmjenama hrvatski narod kao i najmalobrojniji narod u BiH bio doveden u potpuno nezavidan položaj.
Za ovo trenutno nezavidno stanje hrvatskog naroda u BiH najveću odgovornost snose politike koje su vođene u zadnjih 20 i nešto godina. Odgovornost snosi vanjska politika Republike Hrvatske koja je supotpisnica Daytonskog sporazuma i koja ima ustavnu i zakonsku obvezu brinuti se o dijelu svog naroda u BiH. Veliku odgovornost imaju i hrvatski političari u BiH koji nisu posvetili dovoljnu brigu prema svome narodu i teško se oteti dojmu da većina političara puno više brine za svoje osobne interes nego li za interese svog naroda.
Mi kao Hrvati i kao najmalobrojniji konstutivni narod u BiH da bi opstali moramo biti jedinstveni sa svojim strateškim programom u kojem se mora podvući crta ispod koje se ne ide, neovisno o tome kojoj političkoj stranci ili opciji pripadamo.

Iskreno bih volio i više uključivanje katoličke crkve kao temeljne institucije hrvatskog naroda, ne u politiku, nego u društveni i socijalni život naroda te da bude aktivni moralni korektiv koji bi ukazivao na sve anomalije i nepravde koje se događaju unutar hrvatskog naroda.
I nama Hrvatima, da bi biološki opstali kao narod, potrebno je JEDINSTVO, a ne JEDNOUMLJE. Na sve pozicije koje predstavljaju Hrvate u bilo koje institucije i na bilo kojim razinama vlasti moramo birati samo stručne i sposobne, a nikako samo poslušne i podobne i u tome vidim spas i opstanak hrvatskog naroda. U protivnom, kroz idućih nekoliko desetljeća više nas neće biti u mnogim dijelovima BiH.
I to su neke od ideja Hrvatskih zvona koje ćemo širiti i za koje ćemo se zalagati.

6. Hrvatska zvona okupljaju veliki broj mladih intelektualaca koji imaju želje i volje mijenjati društvo u kojem živimo. Neke od njih već smo predstavili kroz intervju, no zanima me Vaše mišljenje, jeste li zadovoljni odazivom i angažmanom mladih?

Kako sam već nekoliko puta i spomenuo, osnovna ideja Hrvatskih zvona je okupljanje mladih koji žele ostati i boriti se za sebe i svoj narod i u Republici Hrvatskoj i u BiH, a obveza i zadaća nas starijih koji imamo više životnog iskustva je da njima otvorimo put i budemo svojevrsni ledolomci u tim nastojanjima, kako je to jednom prigodom rekao i Dario Kordić.
Jednostavno želimo omogućiti djeci i našim mladima ostanak i opstanak, a i drugima povratak i u BiH i u Hrvatsku, jer ne možemo biti slijepi i ne vidjeti koji se politički i demografski procesi događaju u cijeloj Europi zadnjih godina.
I na prostorima BiH i Hrvatske se može i treba kvalitetno i dostojanstveno živjeti i od svoga rada, a mi želimo da ovdje žive naša djeca i djeca njihove djece, a ne netko drugi.

Do sada sam osobno zadovoljan brojem, kvalitetom i karakterom mladih ljudi koji pristupaju ideji Hrvatskih zvona i na nama je da niti jednog trenutka ne smijemo razočarati tu mladost koja prema nama iskazuje vjeru i povjerenje.

7. Hoće li Hrvatska zvona uspjeti napraviti ono što su sebi stavila pred cilj?

Hrvatska zvona su relativno mlada udruga koja postoji manje od godinu dana, ali njihovi članovi, barem ovi relativno stariji imaju toliko životnog iskustva koji daleko premašuje našu životnu dob i u sebi još uvijek, unatoč svemu, imamo pozitivne životne energije i optimizma da bi jednostavno bio grijeh ne prenijeti sve to na mlade ljude u kojima vidimo sebe prije 25-30 godina u vrijeme početaka borbe za opstanak hrvatskog naroda i stvaranja hrvatske države.
Ciljevi Hrvatskih zvona nikako nisu i ne smiju biti jednokratni i kratkoročni. Ja prije svega vjerujem u ljude, a ne u napisana slova bilo kakvih programa i projekata.

Ovdje imamo ljude čiji su sami životi jači od bilo čijih programa, govora ili proglasa, zato i vjerujem da će Hrvatska zvona još dugo biti pozitivni zvon i snaga hrvatskog naroda čiji je glavni cilj s našim mladim ljudima sačuvati Hrvatski Dom i u BiH i u Hrvatskoj na mjestima gdje su ga podigli naši pradjedovi.

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Mijo Matanović: Zdrava obitelj najveće je bogatstvo

Objavljeno

na

Objavio

Mijo Matanović, predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ BiH naš je Posavljak. U razgovoru za naš portal govori o danima stvaranja HDZ BiH, političkom životu Bosanske Posavine i predstojećim izborima.

Gospodine Matanoviću, jedan ste od osnivača HDZ BiH i predsjednik ste Udruge utemeljiitelja ove stranke. Možete li povući crtu između onih slavnih dana i danas?

– HDZ BiH se pojavio na političkoj sceni sredinom 1990.godine i otada djeluje, u početku kao pokret a danas kao moderna europska stranka sa ustrojem od temeljnih ogranaka na terenu do predsjedništva i samog predsjednika, koji se biraju na Saboru stranke ranije svake druge a u novije vrijeme svake četvrte godine. U samim počecima u HDZ se pristupalo iz uvjerenja, radi programa koji je ponuđen kao i zbog potrebe očuvanja hrvatskog identiteta, kulturnog blaga i tradicije, a danas su drugačiji motivi, veća sigurnost, lakše do uposlenja i društvenog prestiža. Bez obzira na motiv pristupa u članstvo postajemo dio velike stranačke obitelji koja danas broji preko 42 tisuće članova.

U prethodnom periodu obavljali ste niz visokih stranačkih dužnosti. Kako danas gotovo 30 godina od stvaranja HDZ BiH  vidite politički život Hrvata Bosanske Posavine?

– Kroz dvadeset i osam godina kontinuiranog rada u stranci na svim razinama od kojih ističem poziciju prvi predsjednik Općinske organizacije i prvi predsjednik Županijske organizacije te u tri mandata član predsjedništva HDZ BiH. Kroz to vrijeme stekao sam povjerenje Hrvata Odžaka i Posavine i zahvaljujući tomu u svim izbornim procesima sam dobijao značajan broj glasova na terenu a ponosan sam da do sada imam najveći broj na ime za izbore iz 2010.godine za županijsku skupštinu. U ranijim kandidaturama pri samom kandidiranju se vodilo računa koga kandidirati prolaskom kroz više filtera a danas su lobiranja prioritetna a sve manje kandidatura na temelju ranije utvrđenih kriterija.

U mandatima zastupnika u FBiH, ali i na drugim dužnostima na državnoj razini u Vašim se nastupima osjećala ta posebna veza s napaćenim posavskim narodom? Sjećam se 2014. godine i poplava. Kao dužnosnik HDZ BiH velike poplave zatekle su Vas u Sarajevu. Sjećam se razgovora pred sarajevskom katedralom. Tom prigodom vlro zabrinuta lica, pored Vas, bili su i predsjednik Izbornog povjerenstva BiH Stjepan Mikić, a posebno današnji dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i kanonik Vrhbosanske nadbiskupije prof. dr. sc. vlč. Darko Tomašević.

 – Kao dijete Posavine usađena mi je roditeljskim odgojem da volim svoj rodnu grudu i da s ponosom i vedra čela mogu reći tko sam, čiji sam i odakle dolazim, taj osjećaj i danas u meni prevladava u borbi za bolji rodni Svilaj, općinu Odžak, Posavinu uopće a s pravom ističem i državu Bosnu i Hercegovinu u kojoj sa svojom obitelji živim. Silno me vrijeđa nepravda, suosjećam sa svima u potrebi, nastojim pomoći u okviru mogućnosti intelektualne i materijalne a najteže mi je bilo u vrijeme rata kad sam napuštao rodnu kuću i odlazio u izbjeglištvo sa obitelji i narodom a također i nemoć, stalni vapaj i molitva u vrijeme elementarne nepogode-poplave 2014.godine kada su dvije trećine prostora Županije bio pod vodom. Ne ponovilo se. U mnogobrojnim obraćanjima i kontaktima tražio sam da se pomogne oštećenim a zahvalan svima koji su pozitivno reagirali i pružili pomoć.

Proteklo je pet godina od tih dana i mnogo je projekata “protutnjalo” kroz Posavinu?

 – Peta je godina od poplava, bilo je raznih pomoći,doduše nedovoljno u srazmjeru sa štetama ali posebno ističem, pored humanosti i silnu volju i želju naroda posavskog da većinu šteta sanira i vlastitim materijalnim sudjelovanjem i svojim radom. Posebno raduje da će nasipi, koji dugo nisu obnavljani, u cijeloj dužini biti sanirani a samim tim i mogućnost plavljenja svedena na najmanju mjeru.

Kao što ste dobili povjerenje svoje stranke da budete predsjednik Kluba Utemeljitelja stranka Vam je povjerila i da budete nositelj liste u svojoj izbornoj jedinici? Hrvatskom narodu u Posavini niste nepoznanica već dobro poznata konstanta. Da li će smjer u kojem ste išli svih ovih godina biti isti ili će se mijenjati kad ponovno postanete nositelj najviših dužnosti u društveno-političkoj zajednici?

– U Predsjedništvo HDZ BiH sam predložen ispred kluba utemeljitelja a rezultat je to vremena kad sam pristupio stranci i kontinuiranog rada od utemeljenja do današnjih dana obnašajući vrlo odgovorne dužnosti na pozicijama: Župana Županije Posavske, Predsjednika Skupštine županije Posavske, Predsjednika vlade Županije Posavske, izaslanika u Domu naroda FBiH i jedan kraći period zastupnik u Hrvatskom saboru iz 11 izborne jedinice tzv dijaspore. Dosad, ova kandidatura, najteža je zadaća osvojiti direktan mandat u izbornoj jedinici za koju sam kandidat a cilj mi je dovoljno glasova za eventualni kompenzacijski mandat preko kojeg realnije mogu ući u parlament i nastaviti borbu za bolje sutra mom hrvatskom ali i ostala dva naroda. Biti čovjek i uvijek dostupan svima je moj životni moto i ne kanim ga mijenjati. Bit ću zagovaratelj jednakopravnosti svih naroda i građana ali i svih pozitivnih dostignuća da se u ovoj državi nešto značajno i vrijedno pažnje pokrene u gospodarskom smislu, promišljati demografsku obnovu, dostojanstvo branitelja naročito pripadnika HVO-a, boriti se za vladavinu prava, bolje obrazovanje, zdravstvo i socijalu te zagovarati europski put BiH.

Često Vas na pojedinim susretima vidimo u društvu najbližih. Za vas nema dvojbi – naše hrvatske i kršćanske vrijednosti ostaju temelj svim političkih akcija?

– Potičem iz tradicionalne katoličke hrvatske obitelji u kojoj je obitelj temelj društva, imam troje odrasle djece koji ne razmišljaju o odlasku. Društveno su korisna kroz kulturu i šport. Tvrdim da je zdrava obitelj najveće bogatstvo i jedan je od kvalitetnih načina da preko nje živimo bolju BiH i svih njenih naroda i građana.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Bujanec: Ono što su za Europu migranti, za Hrvatsku su jugoslavenski ostatci

Objavljeno

na

Objavio

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, govori Velimir Bujanec, voditelj emisije Bujica u velikom intervjuu za Hrvatski tjednik kojeg je vodio Ivica Marijačić.

Gospodine Bujanec, upravo je počela nova sezone Vaše Bujice koja je i po priznanju onih koji ju ne vole, jedan od najgledanijih televizijskih talk showa u Hrvatskoj. Jeste li se odmorili i čekate li početak nove sezone?

Da se mene pitalo, ne bih niti stao s emisijom! Međutim, programska su pravila takva da morate imati stanku. Bujica je ove godine nešto ranije završila – 9. srpnja – zbog Svjetskoga nogometnog prvenstva, zato razumijem gledatelje koji su jedva dočekali početak – 17. rujna. S obzirom na uspjeh naše nogometne reprezentacije, nije mi žao što sam malo ranije završio, ma tko bi gledao Bujicu pored onako sjajnih nastupa naših nogometaša?!

Ipak, bilo je tema, unatoč nogometu…

Na žalost, pored pozitivne stvari kao što je uspjeh naših nogometaša, ispod medijskoga radara provukle su se i mnoge ružne priče. Primjerice, stao sam s Bujicom i nakon toga je smijenjen Nikola Kajkić, šef istražiteljskog tima za Ovčaru, iskreno mi je krivo da to nisam uspio popratiti u Bujici zbog stanke koja je nastupila, no zato ćemo stvari razotkriti sada.

Prema nekim analizama, svaku Bujicu gleda više od 300.000 gledatelja, što je milijun tjedno. Od ove sezone prenose ju i dvije nove lokalne televizije, ali ipak niste uspjeli Bujicu plasirati na područje Istre i Rijeke?

Ne zamaram se brojkama, ali kada ljudi ne bi htjeli gledati Bujicu, moj ju tim ne bi ni proizvodio. Zašto raditi nešto što nitko ne gleda – to je već pitanje koje biste mogli postaviti nekim drugim televizijama. Za mene nema veće sreće nego kada te zagrli baka ispred crkve u Kruševu ili ti ruku stisne ponosni Hercegovac u Tomislavgradu.

Šalju mi i videa malih Hrvata iz cijeloga svijeta koje su djedovi i bake naučili da skaču već na sam zvuk najavne špice. Zato mi je teško mijenjati špicu, već su se i djeca na nju naviknula pa onda viču: “Baba, počela je Bujica!” I onda mora biti muk u kući. To su za mene najveći komplimenti. To je naš narod, koji volim i koji nikada ne bih izdao.

Ni ovoga ljeta nije bilo ni jednoga mjesta u Dalmatinskoj zagori, Slavoniji ili Herceg-Bosni u koje sam došao, a da me deset ljudi nije zvalo na janjetinu. Na žalost, nisam se mogao svima odazvati, što je svakako dobro za moje kilograme.

A Rijeka?

Tamo su jugo-komunjare radije gurnule lokalnu televiziju u stečaj nego da pušta Bujicu. Istra i Rijeka veliki su problem Hrvatske. U Rijeci su crveni na vlasti još od ’45., a Istrom vladaju najobičniji lopovi, što smo najbolje vidjeli iz slučaja Uljanik.

Oficirska djeca i potomci kosovaca svoj kriminal pokušavali su prikriti hajkom protiv Thompsona, no ovoga je ljeta i ta prijevara razotkrivena. Zamislite da postoji neovisna televizija u Istri i Hrvatskome primorju, siguran sam da Vojko Obersnel ne bi samo tako mogao prikrivati skandal s Verom Begić kojoj i dalje daje plaću, a ubila je čovjeka i ozlijedila dijete, vozeći pijana 3 kilometra u suprotnome smjeru, na Istarskome ipsilonu.

Izašla je iz pritvora nakon manje od mjesec dana, a nitko u Dorhu nije niti spomenuo mogućnost ponavljanja djela, iako je već ranije vozila pijana i činila prekršaje koje je prikrivala milicija Ostoje Rankovića.

Eto, mi u Bujici govorimo o takvim stvarima i naravno da mnogima nije interes da se za njih čuje pa zato ne mogu probiti led jedino u Istri i Rijeci, ali radimo i na tome, ne ću se predati. Do tada, gledatelji nas ondje mogu pratiti putem MAXtv-a, B.neta, Livestreama Z1 ili sve popularnijega YouTube kanala Bujice koji iz mjeseca u mjesec ima sve više pretplatnika.

Što možemo očekivati u Bujici u novoj sezoni, imate li već sada u vidu neke jake sadržaje ili neke novosti?

Novost od ove sezone je da smo dali priliku svojim vjernim gledateljima da sami, uoči početka emitiranja, putem društvenih mreža, izraze vlastite želje i kažu nam koje bi teme i goste voljeli vidjeti u Bujici.

Napominjem, ova emisija ne postoji zbog voditelja, ne postoji ni zbog našega skromnog, ali učinkovitoga tima – ona postoji poglavito zbog cijenjenih gledateljica i uvaženih gledatelja! Zato smo dopustili ljudima da iznesu svoje prijedloge i s radošću ćemo ih uvažiti te na profesionalan i potpuno neovisan način obraditi.

Što su ljudi tražili od vas?

Htjeli su da dovedem dr. Hasanbegovića, što sam i učinio već u prvoj emisiji. Smatraju da prostor treba dati i dr. Darku Milinoviću, Davoru Ivi Stieru ili Tomislavu Karamarku, ali i Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović.

Hoćete li pozvati Plenkovića?

Evo, pozivam ga i ovim putem! Postavit ću mu sva pitanja koja mi pošalju gledatelji, a koja stanu u 55 minuta. Ne pristajem jedino na unaprijed dogovorene PR intervjue, kakvima su skloni oni što se furaju na Mrleta iz Let 3, a zapravo sliče Simi Dubajiću i rade na državnoj televiziji.

A Kolindu Grabar-Kitarović?

Predsjednici sam već uputio zamolbu za intervju. Svoj pobjedonosni pohod protiv Josipovića započela je upravo u Bujici. Bilo bi pošteno da se obrati našoj publici koja je dobrim dijelom glasovala upravo za nju, bez obzira na to što ju neki savjetnici od toga uporno odgovaraju – jer su ljutiti što nisam prešutio onu nesretnu epizodu s Vučićem. Moj posao nije šutjeti, a njihov je posao poslušati kritike kad nisu u pravu.

Zašto ste za prvoga gosta izabrali upravo dr. Zlatka Hasanbegovića? Neki Vam zamjeraju da ga gurate zato što se prijatelji, a i svjetonazorski ste bliski?!

Točno je da smo svjetonazorski bliski, a i prijatelji smo već 25 godina. Nisam je kriv što imam tako dobre prijatelje! Za razliku od većine novinara, ja to barem iskreno kažem. Kada bi se izjasnili i svi ostali, vidjeli bi koliko zapravo ima prevrtljivaca i plaćenika na jadnoj hrvatskoj novinarskoj sceni. A najviše jugo-ljevičara. Čast izuzetcima.

Za početak nove sezone imao sam u političkome smislu, samo dvije ozbiljne opcije – Hasanbegović ili Plenković. Dr. Hasanbegović ozbiljan je političar, sjajno razumije odnose i u domaćoj i u međunarodnoj politici. Isto tako i Andrej Plenković – i on je ozbiljan političar i vješt diplomat koji svoj autoritet crpi iz Bruxellesa i svjestan je kukavičluka svojih oponenata.

Zato je s pravom bahat. Razlika između Plenkovića i Hasanbegovića je u tomu što prvi provodi tuđu politiku, a drugi vodi hrvatsku, suverenističku politiku. I zato sam izabrao dr. Hasanbegovića za svoga prvog gosta.

Mislite li da desnica u Hrvatskoj ima neke izglede?

Iskreno – ne znam. Volio bih da ima. Volio bih da imamo situaciju poput one u Mađarskoj. Da je na vlasti neki naš Orban, a da je alternativa Jobbik.

Međutim, daleko smo mi od Mađarske. Daleko smo i od Slovenije, čiji domoljubi i antikomunisti imaju jednoga Janeza Janšu koji je pošten i principijelan čovjek i koji radije ne ulazi u vlast nego da izda vlastite birače. A kada jednom dođe, počistit će sve – isto kao i Viktor Orban. Volio bih da imamo i ministra unutarnjih poslova poput Mattea Salvinija, ali nemamo.

Doduše, imali smo sličnoga ministra kulture. Kao što se Salvini bori protiv migranata i Roma u Italiji, tako se dr. Hasanbegović borio protiv jugoslavenske kulturne mafije u Hrvatskoj. Mi za sada nemamo prevelikih problema s migrantima jer oni na sreću, ne žele ostati u Hrvatskoj, ali imamo problema s Jugoslavenima koji se nikako ne mire s činjenicom da postoji hrvatska država. I zato se koriste tzv. dubokom državom da nas destabiliziraju.

Ono što su za Europu migranti, za nas su jugoslavenski ostatci i kada naš narod to shvati, desnica će i kod nas dobiti 20 posto, slično kao u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji ili Mađarskoj. Ako se to ne dogodi zahvaljujući nekome u Hrvatskoj, dogodit će se kao domino efekt i mislim da će taj poticaj izvana biti ključan za neki novi smjer Hrvatske.

A što je s Penavom, s Vukovarom, hoće li gradonačelnik biti Vaš gost?

Apsolutno da. Podržavam prosvjed najavljen za 13. listopada u Vukovaru. Najprije ću ugostiti Nikolu Kajkića da kaže zašto su ga smijenili, uhitili i suspendirali. Zašto su mu pretresali ured i što su tražili. Zašto je Pupovac intervenirao kod Cvitana da ga se makne sa slučaja Ovčara…

Cvitan je u međuvremenu smijenjen…

I to je jedan od dobrih poteza Andreja Plenkovića. Loše je što su neki drugi nastavili Cvitanovu politiku, a pri tome ne mislim na Dorh. Kako je moguće da zbog triju glasova SDSS-a u Hrvatskom državnom saboru žrtve Vukovara budu uskraćene za pravdu?! I u slučaju Penave samo se o tomu radi.

Kako da on ljudima objasni da ima novca za nova pročelja, ali Hrvatska ništa ne poduzima da se pokrenu tužbe protiv Srbije zbog svega onoga što su našim ljudima radili po logorima od Mitrovice – nadalje?!

Saša Sabadoš koji je zatukao njegovog šogora Darka Pajičića, ide u hrvatsku mirovinu, umjesto u zatvor! I što bi sada Penava trebao kalkulirati s vlastitom obitelji, sa svojom krvlju?! Ma, tko mu ima pravo to predbacivati?!

Dobro poznajem Penavu i vjerujte mi, njega nikakve prijetnje ne će zastrašiti – pa ni bezobrazne SMS-poruke ljudi kojima je važniji trenutačni politički rejting od istine o Vukovaru.

Dio godišnjega odmora proveli ste u Rusiji, gdje ste pratili nastupe nogometne vrste. Što nosite kao ključne impresije s toga događaja, kako ste doživjeli naš uspjeh i spektakl koji se kasnije preselio u Hrvatsku?

To su zaista bili dani ponosa i slave. Bila je to prava nogometna Oluja! Bila je čast tih dana biti Hrvat u Moskvi, ali i u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni i bilo gdje drugdje u svijetu.

Neopisivo sam, poput svih naših ljudi, zahvalan Zlatku Daliću, Luki Modriću i svim ostalim našim momcima. Pokazali su nam svima koliko je malo potrebno da se dignemo iz blata u koje nas uporno guraju naši neprijatelji. Cijeli je svijet vidio kakvi mogu biti Hrvati.

Ipak, bilo je i onih koji žive u Hrvatskoj, a navijali su protiv naše reprezentacije…

Na žalost, ima ih. Sjetite se samo kako su neki mediji poput Imbexa i sličnih ništarija, svojedobno pozivali na bojkot gledanja utakmica naše nogometne reprezentacije. Kada smo razvalili Argentinu, preko noći su okrenuli ploču, u strahu pred bijesom naroda koji voli svoju reprezentaciju.

Osobno, a i moja ekipa koja radi Bujicu, uvijek smo bili i bit ćemo fanovi hrvatske nogometne reprezentacije. Koliko lud ili glup, grbav i pokvaren, kolika budala mora biti netko pa da navija protiv svoje vlastite reprezentacije! Za to ne postoje nikakva opravdanja, to su jadnici bez života, isfrustrirane ljudske nule.

Neki kažu da tako govorite zato što ste prijatelj Zdravka Mamića, čak ste išli u Međugorje napraviti intervju s njim nakon osječke presude?

Ja se svojih prijatelja ne odričem ni kada im ide dobro ni kada im ide loše, a pogotovo sam protiv cipelarenja. Zdravko Mamić moj je prijatelj i kakav bih ja to čovjek bio da nisam napravio intervju s njim i sada kada je u Međugorju, a davao mi je ekskluzivne intervjue kada je bio na vrhu – u Zagrebu.

Osim toga, pogledajte brojke – to je jedan od najgledanijih intervjua, na YouTube imam više pregleda od svih drugih televizija, iako nisam prvi otišao u Međugorje. Znači, to je i s profesionalne strane razumljiv potez. S druge strane, ako hoćete iskreno – pa 14 igrača koji su proizašli iz nogometne industrije Zdravka Mamića bili su ključni u fantastičnome uspjehu Hrvatske. A što su im sve radili?! Što su radili jednom Luki Modriću?! Ispratili su ga iz Hrvatske s optužnicom!

Meni je jasno da španjolsko pravosuđe prije početka Svjetskoga nogometnog prvenstva pokrene postupak protiv Ronalda kako bi destabilizirali Portugal, ali mi nije jasno da tzv. hrvatsko pravosuđe ide na uništenje Modrića i Lovrena – da idu protiv naših. A idu zato što u Dorhu postoji više od polovice ljudi koji uopće nisu niti kršteni, a o njihovu domoljublju nemoguće je govoriti.

Kako na ovakve vaše stavove gledaju ljudi u Dalmaciji?

Hrvati u Južnoj Hrvatskoj svjesni su da je ovo što govorim istina. U Splitu žive u svojevrsnome strahu i pod konstantnim medijskim terorom. Na to je pristala čak i politika koja se dodvorava orjunašima i zagovornicima socijalističkoga samoupravljanja. Rekao sam da više ne ću komentirati udrugu ‘Naš Hajduk’. S njima se sada vrlo uspješno bavi Igor Štimac. On je frajer i fajter i uopće ne sumnjam u njegovu pobjedu nad tim nesposobnjakovićima.

Znači, ugostit ćete i Štimca?

Naravno. A pripremam i jedno iznenađenje, mislim da ću do tada riješiti slučaj koji nije uspjela niti policija.

Mislite na svastiku na Poljudu?

Ponudili smo nagradu, ljudi su se javili, provjeravamo činjenice… Policija neka radi svoj posao, a mi novinari imamo pravo istraživati… Ja tako već znam tko su autori onih odvratnih plakata na kojima se Modrić i Lovren prikazuju kao štakori. Znam i tko je postavljao transparente s pozivom da se ne navija za Hrvatsku.

Aleksandar Stanković, za razliku od Vas, javno je ismijavao kapetana Hrvatske nogometne reprezentacije Luku Modrića?

Niti jedna udruga u Hrvatskoj na to nije reagirala. Tzv. novinarsko društvo šuti. Nije reagirao ni HRT. Oni su se radije bavili preprodajom karata…

Što vi mislite o Dragi Ćosiću?

Ništa. Svaki put kada bi naši navijači vikali ‘Za dom spremni’ oni je po njima pljuvao, a mogao je to barem prešutjeti. Zato mi ga sada uopće nije žao.

A Stanković?

Najmanje što je mogao učiniti, mogao se ispričati Luki Modriću. Ali ne, on je pustio brkove!

Davor Šuker, što mislite o njemu?

Na svoje sam oči vidio da među članovima Izvršnoga odbora Fife uživa veliki ugled. Kada dođe na stadion bilo gdje u Španjolskoj ili nedavno u Londonu – desetci tisuća ljudi plješću mu i po nekoliko minuta. A mi Hrvati uvijek gadimo svoje. Teško je tako ići naprijed, no unatoč svemu nekako se gura.

Zato mislim da još više treba podržati hrvatsku nogometnu reprezentaciju – da još više treba ulagati u nogomet i šport općenito. Trebaju nam nogometni kampovi i stadioni. Zapravo, treba nam Orban, već sam to rekao – on je u Mađarskoj napravio i kampove i stadione. A mi u Hrvatskoj nemamo niti jedan pristojan stadion, a drugi smo na svijetu.

U Zagrebu će ga graditi Bandić, a nije se baš proslavio s dočekom naših nogometaša?

Fakat nije trebao Thompsonu isključiti struju. Općenito, naši političari ponašali su se kao da su oni drugi na svijetu, a mnogi od njih činili su sve da unište naš nogomet i naš nacionalni ponos. Sve je krenulo s Ivom Josipovićem, sjetite se Željka Jovanovića pa Stazića koji je u Saboru rekao da navija za jugoslavensku reprezentaciju, što je jedina od svih televizija objavila upravo Z1 i Bujica…

Zašto Bandić nije htio Thompsona na dočeku?

To trebate pitati njega, ali mislim da je važnije koga su htjeli Luka Modrić, Zlatko Dalić i ostali momci. Oni su htjeli Marka Perkovića Thompsona. A tko bi trebao pjevati na dočeku?! Mile Kekin?! A za podizanje nacionalnog ponosa okolo su valjda trebale skakutati neke trećerazredne glumice koje iz čistoga pomodarstva navlače kockaste gaće?! Da se pitalo Bandića ili Krešu Beljaka – tako bi i bilo. Ali ne, pitali su se oni koji su doček jedini zaslužili – naši junaci, naši nogometaši.

Pouzdano znam cijelu pozadinu priče, kako je Thompson završio u autobusu i kako je sramotno naređeno isključenje struje za vrijeme pjesme ‘Geni kameni’. I to će biti jedna od tema Bujice. Mogao je Bandić i Frljiću dati da režira doček reprezentacije, još smo dobro i prošli!

Zlatko Dalić ipak je čvrsto stao uz Thompsona, a neki su ga mediji radi toga prozvali…

To su mali miševi. Oni će uskoro početi pljuvati po Daliću, samo ako nam se nastavi ovaj nesretni niz. A Zlatko je za sve njih jedna veličina, div.

U životu je prošao krvav put do uspjeha, nije mu bilo lako ni kada je svojedobno došao u Varaždin. Tzv. urbanim rasistima tada je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a na dočeku u Varaždinu neki od njih tada su mu se uvaljivali – bez imalo srama. Ali takvi su naši ljudi. Zato je Dalićev uspjeh još i veći i ništa ga ne može zasjeniti.

Za jugoslavensku ljevicu problem je što je Hrvat i katolik, vjernik i obiteljski čovjek, još k tome iz Livna, doveo Hrvatsku u finale Svjetskog nogometnog prvenstva. E, to mu nikada ne će oprostiti! Počeli su ga napadati zbog Thompsona i on se časno othrvao napadima, a uskoro će nastaviti. No svi su oni nebitni. Bitna je Hrvatska u finalu, a naš narod i naši mediji poput Bujice – uvijek će Daliću biti potpora.

Neke od emisija završe i na sudu, odnosno prozvani su Vas tužili. Kako stojite sa sudskim predmetima te vrste?

Izvanredno. U cijeloj prošloj sezoni dobio sam samo jednu tužbu i ona je u međuvremenu povučena, zahvaljujući Davorinu Karačiću.

Znači, brani Vas isti odvjetnik kao i Thompsona?

Naravno. Brane me i Nikolina Brkić i Emil Havkić. S Karačićem sam u zadnje vrijeme više povezan zbog tema koje obrađujemo u emisiji i njegovih uspješnih obrana HOS-ovaca i naše mladeži koja pozdravlja sa ‘ZDS’.

Thompsonu nisu dali svirati u Kostreni pa ste napravili medijsku kampanju i na kraju je koncert održan. Možemo li slični scenarij očekivati i u pulskoj Areni?

Mislim da možemo. Marko će doći u pulsku Arenu, ako treba s Filipom Hrgovićem!

Vratimo se na tužbe, stvarno ste imali samo jednu ove sezone?

Da, samo jednu. I povučena je, kao što sam rekao. Ostale su od ranije. Imam sporove s Imbexom, Babićem, Bitorajcem, Ostojom Rankovićem i Goranom Radmanom. Radman je smijenjen, mnogi sada imaju koristi od toga i rade biznis s HRT-om, a meni su ostale tužbe. Ali, nema veze. Izdržat ćemo mi to, zahvaljujući našim iseljenicima koji uvijek ulete kada nešto izgubim.

U prošlogodišnjim, ali i u onim prijašnjim Bujicama, niste skrivali svoju sklonost tzv. desnoj političkoj opciji, Neovisnima za Hrvatsku, pojedincima u HDZ-u, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, aktualnoj predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović. Što je vrijeme više odmicalo, čini se da je kopnjelo Vaše oduševljenje s nekima od tih favorita. Slažete li se?

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, no nekako sam uspio doći do njih i pomoći Bandiću da pobijedi.

U prvome krugu izbora podupirao sam Brunu Esih, a u drugom Bandića. Za nagradu sam dobio ploču skinutu s Trga maršala Tita. To mi je bila posve dovoljna satisfakcija. Žao mi je jedino to s isključenjem struje i nepotreban sukob Bandića s Thompsonom.

To je posve iracionalno i mislim da se Bandić time dodvorava Ljuštini, Staziću i sličnima. Na kraju je izgubio, bilo ga je gušt vidjeti u Areni kako sluša ‘Gene kamene’ uoči pobjede našeg Hrgovića. Ali ondje nisu smjeli isključiti struju!

A Vukomerec? Hrvati su ga najurili zbog divljanja Roma i pucanja kalašnjikovima ispred škole…

To je užas. Za nekoliko nepouzdanih romskih glasova ići protiv vlastitoga naroda – meni je to nerazumljivo. Zbog toga se i događaju stvari poput ovih sada u Kemnitzu…

Izbjegli ste odgovor na pitanje o Kolindi Grabar-Kitarović?

Što se tiče predsjednice, mislim da je pogriješila s Vučićem, a da joj je to sada i samoj jasno. Bolja je od Josipovića, ali morala bi znati da se ljude ne smije samo tako trošiti. Evo, na primjer – prof. dr. Ivo Banac mogao je biti naš veleposlanik u Americi, a nije, dok su se s druge strane za Joška Paru i njemu slične pronašla prestižna mjesta u diplomaciji, unatoč njihovu kriminalu i udbaškoj prošlosti.

Predsjednica bi trebala biti svjesna da je tijesno pobijedila i da ako ostane bez potpore desnice, ne će joj pomoći ni eventualna kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika države.

A što je s Bernardićem? Kako gledate na sukobe u SDP-u?

Trudim se ne gledati, za mene su oni smiješna stranka. Jugoslavenskome dijelu SDP-a Bernardić smeta jer je Hrvat, slično kao što je Karamarko smetao jugoslavenskim medijima zato što mu je otac Martin bio na Križnome putu. Kao što su rušili Karamarka u HDZ-u, tako sada ruše Bernardića u SDP-u. Čim ga ne voli Bojan Glavašević ili Peđa Grbin, onda u njemu mora biti nešto dobro.

A Plenković? Mislite li da je zaista u sukobu s predsjednicom?

Siguran sam da se ne podnose. Ali shvaćam i HDZ-ovce, samo u vrijeme Tuđmana imali su situaciju da imaju svog predsjednika države, predsjednika Sabora i Vlade. A većini njih važna je jedino vlast, s idealima koketiraju tek u predizborno vrijeme. Ipak, na terenu su mnogi lokalni dužnosnici HDZ-a čestiti i dobri ljudi, vidio sam to, recimo, za Dan pobjede u Glini i prošle godine u Slunju.

Vodili ste program u Glini, a prije toga i u Slunju za Dan pobjede, kakav je osjećaj izaći pred 100.000 ljudi i govoriti?

Osjećaš se k’o Luka Modrić, samo što on to ima svaki tjedan! Šalu na stranu, to je izuzetan osjećaj, velika čast i odgovornost. Zahvalan sam svome prijatelju Marku Perkoviću Thompsonu što svaki put ima povjerenja u mene i što mi je omogućio takvu privilegiju. Divno je bilo vidjeti sve te mlade ljude ove godine u Glini kako slave našu najveću pobjedu.

Ipak, mediji su to pokušali skriti?

Ali nisu uspjeli jer je Z1 televizija u svijet poslala predivnu sliku iz Hrvatske. Vidite, svi ovih dana pričaju o nekome ljevičarskom koncertu u Njemačkoj na kojem se okupilo 50-ak tisuća ljudi, a u maloj Hrvatskoj Thompson svake godine okupi na Dan pobjede 100.000 i naša nacionalna televizija o tome šuti. Sramota!

Da ste Vi umjesto Mirka Fodora vodili doček naših vatrenih, biste li dopustili isključenje mikrofona?

Kakvo je to pitanje?! Pa fešta bi trajala barem dva sata duže, a oni su naše momke praktički potjerali s pozornice. Ponavljam, više od pola milijuna ljudi došlo je pozdraviti viceprvake, a nisu im čak niti dali da se vesele kako i koliko žele. S druge strane, pogledajte one ružne scene iz Francuske – ubojstva, pljačke, silovanja i neredi. Iz Zagreba je otišla slika kakvom bi se trebala ponositi svaka zdrava nacija.

Bliski ste i s dr. Željkom Markić. Mnogi kažu da bi bez Bujice Građanska inicijativa ‘Narod odlučuje’ teško prikupila potpise.

Smatrao sam ispravnim podržati ih. Tih 400.000 građana sigurno je moja publika. Željka Markić hrabra je i uspješna žena, sjajna majka i velika patriotkinja i zato mnogima smeta. Uvijek će imati moju potporu jer radi dobre stvari za Hrvatsku.

Ali kritičari kažu da je to pristrano s Vaše strane?!

Pristrano je i kada neki drugi voditelji na nekim drugim televizijama pozivaju da se ide na prosvjede za Jokića ili na Gay pride pa im ja to ne zamjeram. Oni neka rade svoje, a ja ću svoje, jedino se moraju naučiti brojati!

Ide li Hrvatska, po Vašem mišljenju, u političkome smislu, u lošem smjeru?

Dok god autobusi odlaze iz Hrvatske, to je loš smjer. Ali za to nije kriva samo politika, nego su krivi i mediji. Neki su čak i plaćeni za to da huškaju na iseljavanje, da podučavaju naše poduzetnike kako pokrasti državu i otvarati firme vani. Politika je zakazala i kada dopušta antidržavno djelovanje takvih medija.

Zašto nitko ne govori o pozitivnim primjerima, o ljudima koji se vraćaju u Hrvatsku iz našeg iseljeništva?! Svjestan sam da takvih primjera ima malo i da su ljudi razočarani, ali ako se svi zajedno ne potrudimo, nestat ćemo, a onda su sve ove priče uzaludne. Da bi Hrvatska krenula u boljem smjeru, treba nam alternativa, a ona je u političarima koji će voditi hrvatsku, a ne tuđu politiku. Drugi nas ne će poštivati, ako sami sebe ne poštujemo.

Smatrale li Orbana tipom političara koji nedostaje Hrvatskoj?

Mislim da sam već odgovorio na to pitanje. Hrvatskoj treba Orban, Hrvatskoj treba netko s autoritetom, netko tko će reći Sorosu da nije dobrodošao, tko će reći bankama da ne mogu više sisati krv našega naroda. Hrvatskoj treba netko tko se ne će prodati za 10-ak tisuća kuna, karticu i službeni auto, tko neće uzeti mito, a pričati nam o domoljublju i važnosti tobožnjih strateških partnera, trebaju nam mladi i pametni ljudi koji će na političkome polju biti hrabri kao što su naši branitelji bili hrabri s puškama u ruci 90-ih.

Kakav razvoj političkoga spektra u Hrvatskoj predviđate, što će se dogoditi s HDZ-om, SDP-om i ostalim strankama u Hrvatskoj?

HDZ će na ovakav način sigurno izgurati mandat do kraja. Ima HNS, ima Pupovca, ima par ucijenjenih likova i nema ozbiljnu oporbu unutar vlastite stranke. Nude mu se i neki otpadnici iz SDP-a. Zato Hasanbegović i kaže da ljevica u Hrvatskoj ima novoga vođu.

Plenković može ići na izvanredne izbore i pobijediti, ali pitanje je s kime će koalirati. Njegovi PR savjetnici neprestano mu pokazuju ankete, ali Plenković bi trebao biti svjestan da njegov HDZ može dobiti isto kao i onaj Jadranke Kosor, dakle – 25 ili 26 posto. Jer potporu desnice nema, a to je gubitak od 7 do 10 posto glasova. I svi onda misle da će napraviti veliku koaliciju sa SDP-om i Davorom Bernardićem.

A što ako se u Hrvatskoj dogodi slovenski scenarij?! I ondje je Janša dobio 25 posto pa su se svi ostali uortačili protiv njega. Tako i u Hrvatskoj nije isključeno da bi sutra Živi zid, Most i SDP mogli koalirati, a Plenkovićev HDZ u tom slučaju ostaje sam i bez vlasti. Zato mislim da prijevremenih izbora unatoč svim spinovima – ne će biti, a jedina prava anketa koja će se dogoditi u međuvremenu, to su europarlamentarni izbori. Na njima će desnica po prvi put Plenkovićevu HDZ-u uzeti mandat ili dva, što posve sigurno ne će biti primljeno s oduševljenjem.

Kojih troje aktualnih političara u Hrvatskoj smatrate najpozitivnijima, a koji su najnegativniji?

Najpozitivniji su dr. Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović. Negativce ne ću nabrajati jer biste morali izdati posebno izdanje Hrvatskoga tjednika.

Ivica Marijačić / Hrvatski tjednik

 

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari