Pratite nas

Život

Rodna ideologija – Dokidanje samoga antropološkoga temelja obitelji

Objavljeno

na

Ne mogu se prihvatiti tvrdnje onih koji smatraju da je »rodni identitet« plod isključivo kulturnih i kontingentnih čimbenika, u potpunosti podložan pojedinačnoj slobodi, ili da se vrijednosti koje izražavaju spolnu različitost ukorijenjene u nekoj kulturi trebaju promatrati isključivo kao »rodni stereotipi« čije je uklanjanje nužno kako bi se »oslobodilo« žene od stanja koje ih potlačuje, prenosi Glas Koncila.

Stalna misija Svete Stolice pri Vijeću Europe predala je u ožujku 2017. Vijeću Europe svoje stajalište, tzv. Position paper o pitanju roda, koji u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Cjelokupni sustav ljudskih prava temelji se na priznanju neotuđivoga dostojanstva svake ljudske osobe pod kojim se podrazumijeva ontološka ravnopravnost svakoga ljudskoga bića ne praveći pritom bilo kakve razlike.

Sveta Stolica ne prestaje podržavati i promicati svako nastojanje u vidu zajamčenosti poštivanja temeljnih prava i sloboda žena i promicanja njihove uloge na svim razinama i područjima društvenoga života: »Što žene budu slobodnije u ostvarenju vlastitih talenata i preuzimanju odgovornosti unutar naših društava, to će čvršća biti nadanja da će cjelokupna zajednica napredovati u mudrosti, pravednosti i dostojanstvu života.« (1)

Istinska ravnopravnost

Već je papa Ivan Pavao II. svojedobno poticao cjelokupnu javnost na sudjelovanje u plemenitom djelu promicanja dostojanstva žene, kako bi se žene posve mogle uključiti u male i velike izazove našega vremena i vlastitom kreativnošću pridonijeti kulturnomu, društvenomu, političkomu i gospodarskomu životu, imajući pritom pristup svim instrumentima potrebnima za to, pa tako i onima na području prava. (2) Na isti način papa Franjo često naglašava jednakost dostojanstva muškarca i žene (3) i na nužnost izbjegavanja krutoga shvaćanja poslova koji se uobičajeno pripisuju ženama ili muškarcima. (4)

Ipak, nastojanja u promicanju autentične jednakosti u dostojanstvu i pravima muškaraca i žena ne mogu poreći spolnu različitost koja se pokazuje ne samo u spolnoj uzajamnosti, nego i u međusobnoj nesvodivosti spolova. (5) Ako je istina da muškarci i žene mogu bez ikakve diskriminacije vršiti bilo koju ulogu u društvu – a istinska ravnopravnost kao cilj koji želimo postići još je daleko od ostvarenja – također je istina ustvrditi da su muškarci i žene pozvani dati svoj doprinos u društvu sukladno svojim originalnim vlastitostima. (6) U vezi s tim papa Franjo je istaknuo opasnost »promicanja neke vrste emancipacije koja, kako bi zauzela prostor oduzet muškosti, napušta ženstvenost s dragocjenim odlikama koje ju označavaju«, kao i na suprotnu opasnost »ograničavanja majčinstva na društvenu ulogu, na zadaću, iako plemenitu, ali koja zapravo ženu, s njezinim sposobnostima, stavlja na stranu, ne vrjednuje ju u potpunosti u izgradnji zajednice«. (7)

Svakomu pripada poštovanje

Spolna se različitost, koju utvrđujemo kao urođenu datost koju nije moguće nadići, uvijek živi i razumijeva unutar određene kulture i povijesti. (8) Kultura pak nije nikad zatvorena u sebe, nego je uvijek u živu dijalogu s drugim svjetonazorima. To ipak ne znači da spolni identitet možemo svesti na subjektivno iskustvo koje je moguće prilagođavati po volji pojedinca. Posebnost i komplementarnost dvaju spolova predodređena su obilježja koja nisu podložna međusobnoj razmjeni ili promjeni sukladno nečijim preferencijama: radi se o iskustvu »rađanja koje je izvorno«, koje svaki pojedinac nosi u sebi kao rođeno ljudsko biće. Svaka je osoba uvijek najprije biće rođeno od jednoga muškarca i jedne žene, mnogo prije nego što postane sposobno rađati drugi život.

Poznato je da zbog fizioloških ili psiholoških razloga u ponekih osoba dolazi do poteškoće poistovjećivanja sa spolom kojem pripadaju. U takvim slučajevima Sveta Stolica podsjeća da svakomu pripada poštovanje koje proizlazi iz neotuđivoga dostojanstva ljudske osobe, a ono uključuje i njezino tijelo.

Ipak, ne mogu se prihvatiti tvrdnje onih koji smatraju da je »rodni identitet« plod isključivo kulturnih i kontingentnih čimbenika, u potpunosti podložan pojedinačnoj slobodi, ili da se vrijednosti koje izražavaju spolnu različitost ukorijenjene u nekoj kulturi trebaju promatrati isključivo kao »rodni stereotipi« čije je uklanjanje nužno kako bi se »oslobodilo« žene od stanja koje ih potlačuje.

Dvosmislenost i nejasnoća pojmova

U tom je kontekstu papa Franjo upozorio na »različite oblike specifične ideologije, općenito nazvane rodna ideologija, koja negira različitost i naravnu komplementarnost muškarca i žene«. »Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Pokreće obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene« (apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 56). S pravom se u javnosti događaju snažne reakcije kad se na području odgoja žele nametnuti shvaćanja spolnoga identiteta koja ne odgovaraju antropološkoj stvarnosti.

Iz svih ovih navedenih razloga Sveta Stolica upozorava na opasnost cjelokupne zamjene terminologije »spolni identitet« i »ravnopravnost između muškarca i žene« s »rodni identitet« i »rodna ravnopravnost«, izrazima koji omogućuju dvosmislenost i stvaraju nejasnoću.

Pod »gender equality« Sveta Stolica podrazumijeva ravnopravnost muškarca i žene (jednako kao i značenje prijevoda toga izraza na mnogim jezicima). U mjeri u kojoj se slaže s redovitom i općeprihvaćenom uporabom na međunarodnom području, Sveta Stolica odobrava definiciju »gender equality« rabljenu u »Gender Equality Strategy 2014-2017« Vijeća Europe, po kojoj »ravnopravnost spolova označava jednaku vidljivost, osnaživanje, odgovornost te zastupljenost žena i muškaraca u svim područjima javnoga i privatnoga života« (usp. Uvod, Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2014. do 2017. godine).

Međutim, u određenim slučajevima uporaba pojma »rod« u najmanju je ruku dvosmislena. To je slučaj, primjerice, kod Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz 11. svibnja 2011., poznatije kao Istanbulska konvencija. Za vrijeme pregovora o toj konvenciji ova je delegacija, zajedno s još nekima, više puta skrenula pozornost na novost koja se nalazi u članku 3.c, po kojem »rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce«. Ta se definicija bitno razlikuje od one koja je sve dotad jednoglasno prihvaćana u međunarodnom pravu, odnosno u članku 7.3. Rimskoga statuta Međunarodnoga kaznenoga suda i u Deklaraciji Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama (Peking, 1995.), gdje se pojmovi »rod« i »spol« rabe kao sinonimi.

Ta je dvosmislenost još jasnije vidljiva na jednom drugom mjestu Istanbulske konvencije (čl. 4., st. 3.) u kojem se u istom stavku pojam »rod« donosi uz pojam »spol«, što omogućuje takvo tumačenje teksta Konvencije po kojem bi rod bio sastavnica osobnoga identiteta koja bi bila neovisna o spolu. Ta je dvosmislenost još više podložna kritici kad u nastavku teksta Konvencija obvezuje stranke da promiču na području odgoja, dakle kod maloljetnika, »nestereotipne rodne uloge« (čl. 14., st. 1., usp. i čl. 12., st. 1.).

Posljedice takvih dvosmislenosti i nejasnoća mogle bi bez sumnje narušiti ono što neke države članice legitimno smatraju bitnim dijelom svoje kulturne i ustavne baštine. Nadalje, mogle bi također uskratiti pravo roditelja da osiguraju svojoj djeci odgoj u skladu s vlastitim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjima, pravom koje jamči članak 2. prvoga Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

Ozbiljnost fenomena nasilja

Na kraju valja naglasiti da se uporaba takve sporne definicije »roda« ne pokazuje potrebnom kako bi se ostvarili ciljevi Istanbulske konvencije. Upravo je ta terminologija onemogućila postizanje konsenzusa u prihvaćanju Konvencije, pridonijevši usporavanju procesa njezina prihvaćanja te dovodeći neke države do toga da u trenutku pristupanja Konvenciji istaknu legitimne interpretativne izjave, na koje sada, pak, ulažu prigovor druge države stranke koje ih smatraju rezervama općega karaktera. Rasprava se zapravo pomakla na to sporno pitanje.

Situacija do koje je došlo još više žalosti kad se uzme u obzir ozbiljnost fenomena nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je nažalost u zabrinjavajućem porastu u Europi te koji, uz jednoglasnu osudu, zahtijeva povezivanje svih nastojanja u sprječavanju uništavanja života i brigu o žrtvama i njihovim obiteljima.

I zaključno, Sveta Stolica podržava svako djelovanje koje istinski pridonosi poboljšanju uvjeta života žena. Istodobno, zbog važnosti antropoloških i socijalnih pitanja koja su posrijedi, duboko žali što se rasprava između međunarodnih nositelja vlasti narušila širenjem široko osporavanoga jezika i teorijama koje, uz ostale stvari, prijete da će se negativno odraziti na temeljnu ulogu koju brak i obitelj zauzimaju za opće dobro i stabilnost naših društava.

Bilješke:
1 – Izjava Svete Stolice, Četvrta svjetska konferencija Ujedinjenih naroda o ženama, 5. rujna 1995.
2 – Ivan Pavao II., Poruka glavnoj tajnici Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama Gertrude Mongelli, 26. svibnja 1995.
3 – Apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 54.
4 – Apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 286.
5 – Sveta Stolica potvrđuje da ta objektivna različitost omogućuje istinsku komplementarnost, izvor života, obogaćenja i ravnoteže. Kako je ustvrdio papa Franjo: »U tom smislu treba prepoznati da nas samo naše tijelo dovodi u izravnu vezu s okolišem i ostalim živim bićima. Prihvaćanje vlastitog tijela kao Božjeg dara nužno je za primanje i prihvaćanje cijelog svijeta kao Očeva dara i našega zajedničkog doma; naprotiv, kada mislimo da uživamo apsolutnu moć nad vlastitim tijelom, to, često suptilno, prerasta u mišljenje da uživamo apsolutnu moć nad stvorenim svijetom. Učiti prihvaćati vlastito tijelo, brinuti se za njega i poštovati njegov najpotpuniji smisao, bitan je sastavni dio svake istinske ljudske ekologije. Također, potrebno je cijeniti vlastito tijelo u svojoj ženskosti i muškosti kako bismo se mogli prepoznati u susretu s nekim tko je drugačiji« (enciklika Laudato si’, br. 155).
6 – Ta se ontološka ravnopravnost ljudskih bića pokazuje na poseban način u izvornoj različitosti muškarca i žene. Ta je različitost urođena ili izvorna na dva načina: prvo, jer je svaki pojedinac od početka svoga života u cjelovitosti svoga genetskoga identiteta spolno određen kao muškarac ili žena. Spolna različitost određuje ljudsko biće u svim njegovim dimenzijama; fizičkoj, psihološkoj i duhovnoj. Drugo, jer svaki pojedinac nosi u sebi, na genetičkoj razini, naslijeđe muškarca i žene od kojih je dobio život. Spolna je različitost dakle vezana uz prokreaciju.
7 – Papa Franjo, Govor sudionicima simpozija u prigodi 25. obljetnice apostolskoga pisma »Mulieris dignitatem«, 12. listopada 2013.; usp. i apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 286.
8 – »Ne možemo isto tako zanemariti činjenicu da na oblikovanje našeg bića, bilo muškog bilo ženskoga, nemaju utjecaj samo biološki ili genetski čimbenici, nego također mnogi elementi vezani uz temperament, obiteljsku povijest, kulturu, proživljena iskustva, stečeno obrazovanje, utjecaj prijatelja, članova obitelji i osoba kojima se divimo, kao i druge okolnosti koje zahtijevaju napor prilagodbe. Istina je da ne možemo odvajati ono što je muško i ono što je žensko iz Božjeg djela stvaranja, koje prethodi svim našim odlukama i iskustvima, i gdje postoje biološki elementi koje je nemoguće ignorirati.« Apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 286.

Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Promo

Javnozdravstvena akcija u ljekarnama povodom Svjetskog dana dijabetesa

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa u srijedu 14. studenog 2018. Hrvatska ljekarnička komora pokrenula je javnozdravstvenu akciju kojoj su se pridružile i Ljekarne srce, Ljekarne Osječko-baranjske županije. Partneri u provođenju ove akcije su Hrvatsko farmaceutsko društvo i Hrvatski savez dijabetičkih udruga.

Javnozdravstvena akcija usmjerena je na savjetovanje pacijenata o bolesti i orijentaciono mjerenje šećera u krvi, kao prevencija metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti koje su još uvijek prvi uzrok smrtnosti i zdravstvenih komplikacija u Republici Hrvatskoj. Nakon održavanja akcije prikupit će se anonimni numerički podatci – rezultati mjerenja u ljekarnama. Prikupljanje ima za cilj formirati zajednički izvještaj pod naslovom „Što hrvatski ljekarnici mogu otkriti u samo jedan dan? – Skrbimo za bolje ishode liječenja pacijenata s dijabetesom.”

Akciju će tijekom radnog vremena provesti sljedeće Ljekarne srce: Centralna ljekarna Osijek, Ljekarna Park Osijek, Ljekarna Retfala, Ljekarna Antunovac, Centralna ljekarna Beli Manastir, Centralna ljekarna Đakovo i Ljekarna Park Đakovo.

Pozivaju se zainteresirani građani da se pridruže ovoj javnozdravstvenoj akciji kako bi se posavjetovali s ljekarnicima te podržali program ranog otkrivanja dijabetesa i predijabetesa, hipertenzije i dislipidemije.

NOVI PODACI O LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI U HRVATSKOJ

  • Ukupan broj osoba sa šećernom bolešću je 284.185 (povećanje za 140.000/10 g)
  • Šećerna bolest je među deset vodećih uzroka smrti (2009. bila je 8. uzrok smrti, a 2016. je 5.uzrok smrti)
  • Čak četiri milijarde kuna godišnje HZZO troši na liječenje komplikacija dijabetesa. Glavni razlog porasta troškova liječenja šećerne bolesti, u odnosu na zadnje analize iz 2009. godine, je porast troškova komplikacija bolesti koji su u ovom razdoblju porasli za 1,8 milijardi kuna (83%). Kardiovaskularne komplikacije 2016. – 57%
  • U odnosu na 2009. godinu troškovi liječenja kardiovaskularnih komplikacija porasli su za 617 milijuna kuna – 31%
  • Najveći dio tih troškova odnosi se na bolničko liječenje, a značajan dio se utroši na lijekove za liječenje ovih komplikacija

Martina Gavran Duvnjak, mag.cult.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Josip Deur krenuo u molitvenu hodnju za Domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Tekst: Josip Deur

U duhu i tradiciji katoličkih molitvenih hodnji i procesija, krećem na molitvenu hodnju Šepurine (Zadar) – Zagreb u duljini od 294 km. Molitvenom hodnjom šalje se poruka i molitva za „milost spoznaje grijeha, milost kajanja za oprost grijeha naroda, obraćenje, povratak Bogu i za čuvanje čistoće srca u kojem se prepoznaje glas Božje savjesti i poziva“ , kako je u ovogodišnjoj homiliji prigodom Dana Državnosti izrekao naš nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Poštovana braćo i sestre,

dana 01. listopada 2018. godine, točno u 05:00 sati, krećem na “Molitvenu hodnju za domovinu”, s križem na ramenu – za oprost grijeha naroda te za obraćenje Bogu.

Molitvena hodnja kreće iz bivšeg specijalističkog vojno-obučnog centra “Damir Tomljenović Gavran”, poznatijeg kao Šepurine u mjestu Zaton kod Zadra, dok je odredište Zagreb, točnije Zagrebačka katedrala, u kojoj ćemo se 6. listopada pridružiti redovnoj Svetoj misi od 09:00 do 10:00 sati.

Nakon Svete mise u Katedrali, s mislima na žrtve Vukovara, Nadina, Škabrnje te svih ostalih stratišta nastalih za vrijeme domovinskog rata obratiti ću se sa glavnog zagrebačkog trga, Trga bana Josipa Jelačića.
Ovim putem vas pozivam da se odazovete u što većem broju!

Molitvena hodnja se sastoji od šest etapa u šest dana:

1.) 01.10.2018., Šepurine – Zaton Obrovački, 58 km;

2.) 02.10.2018., Zaton Obrovački – Udbina, 51 km;

3.) 03.10.2018., Udbina – Grabovac, 59 km;

4.) 04.10.2018., Grabovac – Karlovac, 69 km;

5.) 05.10.2018., Karlovac – Lučko, 46 km;

6.) 06.10.2018., Lučko – Zagrebačka katedrala, 11 km.

Razlog i osobni motiv ovog mojega čina pokore jest isključivo buđenje duhovne svijesti našeg naroda, koji je utonuo u zimski san i bolno se udaljio od Boga. Udaljio se od svojeg pravog pouzdanja, od našeg jedinog Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. Kao dokaz i nagradu, točnije kao kaznu za to imamo jasnu sliku našeg stanja u državi. Nikako ne možemo poreći, a još manje skriti to pogubno stanje. Sa zebnjom danomice gledamo mnoštvo iseljavanja mladih, radno sposobnih ljudi, svjedočimo rasprodaji državne imovine, kao i drugih resursa, a posebice plodnih njiva, te voda i šuma, gledamo dramu robovanja bankarskom sektoru, trpimo grubo omalovažavanje i obezvrijeđivanje časnih te nevinih hrvatskih žrtava za vrijeme domovinskog rata, trpimo nebrigu države za njih, koji su svojom žrtvom i svojom krvlju tu državu stvorili, boli nas nepostojanje sluha državnih institucija za teško oboljele, a napose za žačete nerođene i za djecu koja nemaju novca za liječenje… I mogao bih nabrojiti još puno toga!

Otuđismo se od Njega, a Gospodin Isus Krist nam po apostolu i evanđelistu Ivanu jasno poruči:

“Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa”, (Ivan 15, 5).

Počesto čujemo da su za tešku situaciju odgovorni isključivo politika i političari. Reći će mnogi: Kakve veze s tim ima svaki od nas?! Moram stoga sve vas, pa i sebe samoga, priupitati: A tko to izabere iste te političare te ih postavi na državničke položaje? Tko? Na zadnjem popisu stanovništva smo se deklarirali kao kršćani-katolici i to u mjeri od zadivljujućih 85%. A koga smo izabrali i koga postavili za čuvare države? Bezbožnike koji podržavaju ubojstva nerođene djece, one koji nam putem Istanbulske konvencije uvode parapolicijski Grevio, rodnu ideologiju, europejce koji provode kvazidemokraciju, liberalizaciju i po nalogu briselskih šefova uvode protuhrvatske EU zakone. Čvrst im je cilj zatrti i uništiti naša vjerska i moralna načela, koja nam u nasljeđe ostaviše naši s veti oci i predci. Jako dobro znamo da su nas na ovim našim prostorima, od stoljeća sedmog, u Božjoj milosti održala upravo takva načela!

I na kraju, ono najteže. A to je da kupiše i podmitiše našu pojedinu braću, one s kojima smo do jučer dijelili rovove,miris krvi i baruta. A sutra će ih isti ti europejci odbaciti kao stare čarape, kada ih istroše i od njih više ne budu imali koristi… Nije li to najbolji dokaz da smo tvrde šije, slijepi pored zdravih očiju te gluhi pored zdravih ušiju, kako je i svoj narod opominjao Gospodin Isus Krist?

Draga braćo i sestre, nabrojih tek nekoliko razloga zbog kojih krećem u pokoru, u želji da se pokajemo za svoje grijehe, da se pospemo pepelom, odjenemo kostrijet i da zamolimo Oca nebeskog da nam oprosti naše grijehe. A tek onda da ga zamolimo za zaštitu, blagoslov i blagostanje našeg naroda i Domovine. Da skrušeni od njega, po zagovoru jedinog posrednika između Boga i ljudi, bogočovjeka Gospodina Isusa Krista, isprosimo da nam dade vođe bogobojazne, mudre, čvrste, odlučne i domoljubne. Takve koji će nas zastupati, voditi i u svijetu predstavljati u duhu Božjem, koji će služiti svome narodu, a ne da samo narod služi njima!

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Do sada sam kontaktirao mnoge civilne i braniteljske udruge, pojedince iz društvenog i političkog života. Svima koji su podržali moju nakanu te su se stavili na raspolaganje, logistički ili savjetom, ovom prilikom se neizmjerno zahvaljujem!

Koristim također priliku obavijestiti one koji su do sada iskazali zanimanje za moju hodnju, kao i predstavnike medija da ću, ukoliko o mojem putu bude dodatnih pitanja, odgovoriti na polazišnim i na završnim točkama svake etape ili tijekom pauza, a koje ću svaki dan unaprijed najaviti na svojem Facebook profilu „Josip Deur“.

Predraga braćo i sestre, željno iščekujem okupiti vas u što većem broju u subotu, 6. listopada 2018. godine u 08:30 sati ispred zagrebačke katedrale te nakon svete mise na glavnom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u 10:20 sati.

 Josip Deur

portal.braniteljski-forum.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari