U svim velikim krizama pojave se agresivni politički profiteri koji od svog subjektivizma i želje za vlašću ne vide, ili ne žele vidjeti širu sliku, pa umjesto suradnje u rješavanju kriza nude prosvjede i nemire po uzoru na istočne nam susjede. U našem slučaju politički profiteri u kriznim vremenima su nam poznati od pandemije, preko tragičnih potresa pa sve do danas. „Ista meta isto odstojanje!“
Piše, politički analitičar-Kazimir Mikašek-Kazo
Unatoč provjerljivoj činjenici da do sada nikad nije bilo većeg proračuna Europske komisije, i to u središtu brojnih izazova i prijetnji na globalnoj razini što je izazvao rat SAD-a i Izraela protiv Irana, u Hrvatskoj postoje oni dežurni katastrofičari koji tvrde da će europska sredstva namijenjena Hrvatskoj uskoro presušiti, što će izazvati neviđenu krizu i nekontrolirani udar inflacije.
Milanovićevo otvoreno rusofilstvo i brutalno kritiziranje Europske unije s dozom ad hominem otrova protiv glavnih čelnika EU, klasično je širenje euroskepticizma, a ujedinjena oporba kao mali Milanovićevi pilići prihvaćaju te banalne teze kao glavno oružje u borbi protiv Andreja Plenkovića i vladajuće koalicije.
Što nam se zapravo nudi nasuprot članstva u EU, NATO savezu i ostalim važnim euroatlantskim institucijama? Nudi nam se isto ono što Orban nudi svojim Mađarima, a to je totalna ovisnost o ruskim energentima, što zapravo znači potpunu političku ovisnost o Putinu i njegovoj ideji obnove ruskog carstava, ili novog konstrukta koji se kolokvijalno naziva „rusko-srpski svet“. Dakle plan je izvana slomiti Hrvatsku da postane Putinov vazal, a kada se to ne uspijeva izvana, onda se u Hrvatskoj uvijek nađe dovoljno Juda koji će zbog osobnih probitaka izdati sigurnost, stabilnost i slobodu naše domovine.
Predsjednik Zoran Milanović u očaju svoje patološke mržnje koju otvoreno širi protiv Andreja Plenkovića, nema drugi program do li promovirati neki svoj novi suverenizam na krilima ne skrivenog rusofilstva.
To je model koji automatski preuzima udružena oporba, poglavito lijeva, s primjesama ultra desnice, pa im taj narativ postaje udarna tema u borbi protiv dominacije HDZ-a i Andreja Plenkovića.
U tom kontekstu bit će zanimljivo popratiti završetak parlamentarnih izbora u Mađarskoj gdje po svim relevantnim istraživanjima Viktora Orbana čeka prilično težak poraz, a ako se to dogodi, zajedno s tim porazom biti će poražene i njegove rusofilske politike koje imaju svoj temelj u izlici da Mađarska bez jeftine ruske energije propada.
Još jednom treba naglasiti, da potpuna energetska ovisnost znači i potpunu političku ovisnost. To je ono što Milanović i njegova udružena oporba žele Hrvatskoj, to je taj novi suverenizam, to su te nove garancije da Hrvatska neće propasti kad presuše financijski izvori iz fondova EU. Svaki put kada Milanović promovira politiku euroskepticizma dobiva pohvale iz Moskve i samo potpuni slijepci ne vide o čemu se tu zapravo radi.
Kada ujedinjena oporba šalje katastrofične poruke u smislu da uskoro za Hrvatsku neće biti ni centa iz EU fondova, čime plaše hrvatske građane i šalju im poruku beznađa i bezperoektivnosti, svjesno se svrstava pod Milanovićevu zastavu rusofilstva i euroskepticizma.
Kod takvog pristupa potpuno je jasno da ne možeš istovremeno biti i rusofil i eurofil, što pokazuje da Andrej Plenković i vladajuća većina vode potpuno suprotnu proeuropsku politiku koja se do sada, osobito u velikim krizama pokazala kao jedina ispravna i korisna za Republiku Hrvatsku.
Prilično besmislen i čini se gubitnički rat SAD-a i Izraela protiv Irana, izazvat će dugoročno možda najveću svjetsku krizu ili recesiju u povijesti, a EU koja je već načeta Putinovom agresijom na Ukrajinu, biti će na žalost na vjetrometini žestokog udara što će se svakako odraziti i na Republiku Hrvatsku.
Gotovo sam potpuno siguran da će Hrvatice i Hrvati i drugi državljani Hrvatske u takvoj situaciji dati puno povjerenje onima koji su nas do sada uspješno čupali iz sličnih kriza.
Svaka promjena smjera hrvatskih politika po uzoru na Orbanovo lutanje, zbog čega su mu blokirana ogromna sredstva, u ovoj kriznoj situaciji bilo bi pogubno, jer krizna vremena nisu jednostavno pogodna za radikalne političke promjene, koje bi mogle dovesti do još većih ekonomskih i gospodarskih komplikacija.
U svim velikim krizama pojave se agresivni politički profiteri koji od svog subjektivizma i želje za vlašću ne vide, ili ne žele vidjeti širu sliku, pa umjesto suradnje u rješavanju kriza nude prosvjede i nemire po uzoru na istočne nam susjede.
U našem slučaju politički profiteri u kriznim vremenima su nam poznati od pandemije, preko tragičnih potresa pa sve do danas. „Ista meta isto odstojanje!“ Mislim da će ponovo doživjeti poraz kao na zadnjem aktualnom satu kada su pali bez ispaljenog metka. Odgovorno vođenje nacionalnih politika u suradnji s EU čijoj obitelji pripadamo, još jednom će pokazati da se istovremeno ne može biti rusofil i eurofil.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo