Pratite nas

Komentar

Sabor mora utvrditi je li Milanović lagao ili govorio istinu

Objavljeno

na

isječak/Dokument Bože vukušić

Zdrava demokracija laž mora lustrirati i osuditi

Izgleda da je točno. Zoran Milanović bio je član Saveza komunista Jugoslavije iako je tvrdio da nije bio. Pojavili su se dokumenti, isplivali svjedoci. Nije on prvi hrvatski predsjednik s crvenom knjižicom i jugoslavenskom prošlošću. No, njegovo članstvo karakteriziraju činjenice da je u totalitarnu organizaciju ušao u Beogradu kritizirajući zagrebačke komuniste, u doba dok je služio vojni rok u JNA godine 1985., kad je prosječna idejno politička svijest mogla razumjeti da će se raspasti i SKJ i Jugoslavija. Milanović je, kako piše Slobodna Dalmacija, više puta, pa i u finišu predsjedničke kampanje, tvrdio da nije bio članom SKJ. Tko laže? Dokumenti, arhivi i svjedoci ili predsjednik Milanović?

Kad osobni karakter postane politički program, onda… zbogom pameti!

Milanović je za svoj predsjednički program državljankama i državljanima ponudio – vlastiti karakter. Kakav je njegov karakter mogli smo vidjeti dok je bio na čelu SDP-a i na čelu Vlade. U svakom slučaju njegov je, prije svega politički karakter ponuđen na pladnju, ali ga politički protivnici ne analiziraju niti osvjetljavaju, kako tijekom kampanje, tako niti poslije nje. Sredinom osamdesetih godina svoj politički karakter sam je opisao u prijavi/molbi za članstvo u SKJ: „Unatoč komunističkim idejnim stremljenjima u mojoj porodici, a samim tim i odgoju, do odlaska u JNA nisam ušao u članstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode, a to su loš rad partijske organizacije u mojoj školi i mjesnoj zajednici, loš sastav članstva i ostali činioci koji su kod mene stvorili prilično loš dojam o radu SK i samim tim djelovali odbojno. Lično smatram da se takve karakteristike mogu pripisati najvećem broju OOSK u Zagrebu. Inače, moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana, zahvaljujući prvenstveno odgoju i utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature, pa stoga bez lažne skromnosti mogu reći da, iako sam tek nedavno primljen u članstvo, sam s ovom problematikom odlično upoznat i da mi je idejno-politička svijest na visokom nivou“.

Druga njegova poruka biračkom tijelu (hrvatskom narodu), osim „predsjednik s karakterom“ odnosi se na sugestivnu parolu „normalno“. Ako je i bilo u jugokomunističkom režimu, u zdravoj demokraciji nije normalno da predsjednik ima lažljivi karakter.

Sabor mora utvrditi je li Milanović lagao ili govorio istinu

Stoga bi sad trebalo napraviti saborsko povjerenstvo koje bi nedvojbeno utvrdilo je li predsjednički kandidat lagao hrvatskom biračkom tijelu o svojem članstvu u SKJ ili mu podmeću. Odgovor na to pitanje osvijetlio bi političkoj javnosti imamo mi na čelu države moralnu zdravu osobu. Za taj postupak potrebna je politička volja stranaka zastupljenih u Hrvatskom (državnom) saboru. Kako takvih stranaka nema, zaključak je jednostavan i istinit – ne živimo u zdravom demokratskom društvu, u demokraciji s karakterom u kojoj je normalno da osoba koja stremi najvišim političkim dužnostima ne smije lagati.

U nekim srednjoeuropskim bivšim komunističkim državama zakonski je određeno da bivši dužnosnici komunističke partije i suradnici tajnih službi u slučaju da izlaze kao kandidati na izbore moraju navesti na listi ili posebnom izjavom da su bili članovi komunističke partije. U nas (i u „regionu“ na „ovim prostorima“) nema nikakvoga zakona o lustraciji, pa ni za pripadnike represivnoga aparata komunističkoga režima i najviše partijske dužnosnike. U slučaju laganja Zorana Milanovića, međutim, ostaje moralna dimenzija laži, ona je univerzalna i starija od Ustava i od dobre europske lustracijske prakse. U njegovu slučaju nema zakonskoga uporišta za opoziv budući da se on pokreće u slučaju da Predsjednik Republike tijekom obavljanja predsjedničkih dužnosti krši ustavne odredbe.

Ovdje je riječ o njegovu „karakteru“, a ne kršenju predsjedničkih dužnosti, pa opoziv ne dolazi u obzir. Laganje zahtijeva moralnu odgovornost. No, jesu li političke stranke voljne propitati i utvrditi pred saborskim odborom je li Milanović lagao ili nije? Javnost ima pravo znati je li predsjednik lažljivac, jesu li parlamentarne stranke odgovorne i voljne doći do istine i moralne odgovornosti, kad već tri desetljeća ne žele donijeti civilizirani zakon o lustraciji.

„Vodeća uloga u političkom životu“ neometano provodi svoju politiku

„Moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana“. Jesu li takvima i ostala? Ako je suditi po predstavi ustoličenja predsjednika Milanovića, onda bi se moglo potvrdno odgovoriti i to baš sad kad Hrvatska predsjeda VE koje jednako osuđuje sva totalitarna „uvjerenja“ iz 20. stoljeća. A izrazito jugokomunističko uvjerenje nije moglo ni u primisli prihvatiti puninu hrvatske državnosti. Ustoličenje u režiji Milanovića stoga je 18. veljače 2020. održano daleko od naroda (suverena) i odbacilo sve simbole hrvatske državnosti: Trg svetoga Marka, predsjedničku lentu, državnu himnu, Predsjednika Ustavnog suda, a stradale su i povijesne vojne odore vrhunskih umjetničkih dosega. Sve su to etablirane političke stranke strpale pod tepih i za svaki slučaj gurnule još i glavu u pijesak. Hoće li i na laž? Laž koja je u nekom postotku utjecala i na rezultate predsjedničkih izbora.

Kad je Milanović napisao komunistima u JNA (pet godina prije agresije) da su njegova uvjerenja „izrazito komunistički orijentirana“ u Jugoslaviji je zakonom bilo određeno da Savezu komunista pripada „vodeća uloga u političkom životu“. Tu je ustavnu kategoriju Sabor SRH ukinuo u veljači 1990. Tada je „vodeću ulogu u političkom životu“ igrao Ivica Račan, na kojega se Milanović često poziva, budući da ga je Milanović naslijedio na čelu Partije. I Račan je tada (1990.) bio „izrazito komunistički orijentiran“. U veljači 1990. nazvao je pokret za hrvatsku državnost, HDZ – „strankom opasnih namjera“. A „vodeća uloga u političkom životu“ pripadala je tada i Predsjedništvu SR Hrvatske. Ono je pak osudilo demokratski i državotvorni Sabor HDZ-a s tvrdnjom da je posrijedi „atak na demokraciju“. U vodeću snagu izrazito komunističke orijentacije spadaju i Titovi borci za obnovu Jugoslavije iz Drugoga svjetskoga rata. Oni su pak osudili (tada) Sabor HDZ-a s opakom i dalekosežnom tvrdnjom o tome da „ono što Tuđman traži može dobiti jedino građanskim ratom“. Dobro ste pročitali – građanskim ratom! Bilo je to 1990.

Opoziv nema tko ni pomisliti, kamoli zatražiti

Iste godine u svibnju kad je postalo jasno da u Hrvatskoj komunisti gube vlast (i prestaju biti vodećom političkom snagom), Beograd, JNA i Račan oslobodili su oružja hrvatsku Teritorijalnu obranu (da se lakše provede „građanski rat“). Trideset godina poslije Milanović je oslobodio Republiku Hrvatsku od njezinih državnih simbola. Trideset godina poslije Račana jedna izrazito komunistički orijentirana osoba postala je predsjednikom države. Pritom je i prije i tijekom predsjedničke kampanje negirala da je vlastitom voljom prišla totalitarnoj organizaciji koja je bila ustavno, ideološki i svjetonazorski postavljena za „vodeću ulogu u političkom životu“.

Trideset godina poslije 1990. HDZ je evoluirao od „opasne namjere“ u tigra od papira. Njegova državotvorna sastavnica jugokomunistima predstavlja „atak na demokraciju“, pa je stoga izbačena iz stranke odmah po Tuđmanovoj smrti i ustoličena inkluzivna. A država se već dvadeset godina pere od nametanja izjednačavanja krivnje za „građanski rat“, kojega su Titovi komunisti izmislili i prije negoli se dogodila velikosrpska vojna agresija i razoružani hrvatski odgovor na nju.

I aktualna „vodeća snaga u političkom životu“ i tigrić od papira složni su ovih dana u osudi tradicionalnih, punih satire, pokladnih svečanosti jer i u njima prepoznaju „opasnu namjeru“, „atak na demokraciju“ i „građanski rat“ maškara protiv manjina, koje nastoje postati vodećom snagom u društvu! Stoga nije realno očekivati mjerodavni zahtjev za osvjetljavanje izjave Predsjednika Republike, što god on učinio ili rekao. Razina „idejno-političke svijesti“ naših predsjednika ovoga i onoga i onoga i ovoga, pa i razmnoženih društvenopolitičkih radnika, napravila je puni krug i spojila se u točki „vodeće snage u političkom životu“. Bez alternative. I tako će do daljnjega ostati sve dok se opet, kad-tad, u hrvatskom narodu ne dogodi „opasna namjera“ po „vodeće snage“.

Nenad Piskač/HKV

Bože Vukušić objavio partijski dosje Zorana Milanovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Što je svrha globalne akcije – djeca slikaju dugu, promovirane na Nova TV?

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/Facebook

Nakon dirljive i “spontane” akcije poticanja dječice na identifikaciju s novim državnim junacima, koji su sasvim slučajno ministri, Nova TV je promovirala još jednu, ovaj put globalnu, hvalevrijednu aktivnost za dječicu u izolaciji.

Djeca diljem svijeta i Hrvatske u svojim domovima, uz oduševljene tate, mame, didove i bake slikaju dugu, a kamere inventivne Nova TV dijele tu dječju radost hrvatskom narodu. Nema što, hvalevrijedna akcija očito nekog globalnog zaljubljenika u Dinka Šimunovića. Kulturološka zamisao rijetko viđene inventivnosti, jedino valja otkriti kojem je globalnom vizionaru to palo na pamet, da ga ili da ju djeca odmah navale crtati. Naravno pred kamerama Nova TV, a tu je i zainteresirani RTL za takve ljepote.

Možda je eruptirala sinergijska veza Obuljen-Divjak s njihovim međunarodnim vezama, motivirana iskorakom odgojnih, kulturnih i obrazovnih metoda, samo ne znam jesu li se potrudili otisnuti dovoljan broj primjeraka antologijske knjige Dinka Šimunovića “Duga” i prevesti ju na sve važnije svjetske jezike.

Očita je namjera djecu potaknuti na ljepotu duginih boja, pogotovo na suvremenu simboliku duge u duhu relativizacije spolnosti, obitelji, prirode i Boga i poticanja svemoći ljudskog izbora i volje, koja nema zapreka. Izuzev naravno virusa, potresa i sličnih gluposti. I potaknuti najmlađe na čitanje, jel da?

Pitanje za čitatelje: što mislite, je li ova akcija osmišljena i promovirana da bi se u samoizolaciji djeci približio Dinko Šimunović i potaklo ih se na čitanje, ili se radi o približavanju djeci neke druge, specifične simbolike i modela identifikacije? Onako, baš svjetske akcije ljubavi, solidarnosti, snošljivosti i ljepote novoproizvedenog čovjeka nasuprot primitivca kojega će korona i ostali virusi istrijebiti. Ili mu razviti dugin imunitet, čitao ili ne Šimunovića.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

‘Korona obveznice’ potenciraju stare sukobe

Objavljeno

na

Objavio

ECB

Za spašavanje krize zbog pandemije virusa države kao što su Španjolska i Italija i još neke predlažu da bi Europska zajednica izdala tzv. korona obveznice za koje bi jamčila Europska središnja banka. Obveznice bi imale potražnju, jer ECB stoji iza toga.

Nizozemska i Njemačka se protive tom prijedlogu, jer, kako kažu, neće opet spašavati rastrošne države koje su zadužene preko 100% svoga GDP i nemaju štedljivu proračunsku politiku. Njemačka se odrekla svoje marke samo radi toga da dobije zabranu financiranja javnog duga rastrošnih država juga Europe.

Od postanka EZ to je i temeljnu sukob među njima, a radi se o fikciji. Kada je 2008. nastupila kriza potaknuta slomom američkih CDO obveznica, tada je kancelarka Merkel uputila kritiku američkim bankarima da se u pogledu upravljanja financijama ugledaju na štedljive švabske kućanice, da bi joj nakon toga priopćili iz Ministarstva financija da su i njemačke bake pred bankrotom.

Visina kredita kojim je tada trebalo spašavati, Njemačke, Nizozemske, Francuske i banke Velike Britanije je bila 10000 dolara po glavi stanovnika, a ista ta visina kredita kojom je trebalo spašavati američke banke je bila 258 dolara po glavi stanovnika. To znači, da su europsko bankari bili 38,8 puta lakomisleniji ulaganjem u američke CDO obveznice nego američki bankari.

Tada su banke spašavane tako, da je Europska središnja banka između prosinca 2011. i veljače 2012. preuzele dug oko 1 bilijun eura i to posudila insolventnim bankama eurozone u zamjenu za bezvrijedni kolateral. Tada nije bilo prigovora na rastrošnu politiku koje danas upućuje Nizozemska i Njemačka iste one članice koje se bore protiv toga.

Ostale članice Europske zajednice kao što su članice iz srednje i istočne Europe ne bi smjele podleći toj fikciji kojom se manipulira od slučaja do slučaja. Ne treba zaboraviti da je i Hrvatske donedavno bila u proceduri prekomjernog deficita i bila blizu te kategorije rastrošnih država.

Zvonko Koprivčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari