Zdrava demokracija laž mora lustrirati i osuditi
Izgleda da je toÄno. Zoran MilanoviÄ bio je Älan Saveza komunista Jugoslavije iako je tvrdio da nije bio. Pojavili su se dokumenti, isplivali svjedoci. Nije on prvi hrvatski predsjednik s crvenom knjižicom i jugoslavenskom proÅ”loÅ”Äu. No, njegovo Älanstvo karakteriziraju Äinjenice da je u totalitarnu organizaciju uÅ”ao u Beogradu kritizirajuÄi zagrebaÄke komuniste, u doba dok je služio vojni rok u JNA godine 1985., kad je prosjeÄna idejno politiÄka svijest mogla razumjeti da Äe se raspasti i SKJ i Jugoslavija. MilanoviÄ je, kako piÅ”e Slobodna Dalmacija, viÅ”e puta, pa i u finiÅ”u predsjedniÄke kampanje, tvrdio da nije bio Älanom SKJ. Tko laže? Dokumenti, arhivi i svjedoci ili predsjednik MilanoviÄ?
Kad osobni karakter postane politiÄki program, onda⦠zbogom pameti!
MilanoviÄ je za svoj predsjedniÄki program državljankama i državljanima ponudio ā vlastiti karakter. Kakav je njegov karakter mogli smo vidjeti dok je bio na Äelu SDP-a i na Äelu Vlade. U svakom sluÄaju njegov je, prije svega politiÄki karakter ponuÄen na pladnju, ali ga politiÄki protivnici ne analiziraju niti osvjetljavaju, kako tijekom kampanje, tako niti poslije nje. Sredinom osamdesetih godina svoj politiÄki karakter sam je opisao u prijavi/molbi za Älanstvo u SKJ: āUnatoÄ komunistiÄkim idejnim stremljenjima u mojoj porodici, a samim tim i odgoju, do odlaska u JNA nisam uÅ”ao u Älanstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode, a to su loÅ” rad partijske organizacije u mojoj Å”koli i mjesnoj zajednici, loÅ” sastav Älanstva i ostali Äinioci koji su kod mene stvorili priliÄno loÅ” dojam o radu SK i samim tim djelovali odbojno. LiÄno smatram da se takve karakteristike mogu pripisati najveÄem broju OOSK u Zagrebu. InaÄe, moja uvjerenja su izrazito komunistiÄki orijentirana, zahvaljujuÄi prvenstveno odgoju i utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature, pa stoga bez lažne skromnosti mogu reÄi da, iako sam tek nedavno primljen u Älanstvo, sam s ovom problematikom odliÄno upoznat i da mi je idejno-politiÄka svijest na visokom nivouā.
Druga njegova poruka biraÄkom tijelu (hrvatskom narodu), osim āpredsjednik s karakteromā odnosi se na sugestivnu parolu ānormalnoā. Ako je i bilo u jugokomunistiÄkom režimu, u zdravoj demokraciji nije normalno da predsjednik ima lažljivi karakter.
Sabor mora utvrditi je li MilanoviÄ lagao ili govorio istinu
Stoga bi sad trebalo napraviti saborsko povjerenstvo koje bi nedvojbeno utvrdilo je li predsjedniÄki kandidat lagao hrvatskom biraÄkom tijelu o svojem Älanstvu u SKJ ili mu podmeÄu. Odgovor na to pitanje osvijetlio bi politiÄkoj javnosti imamo mi na Äelu države moralnu zdravu osobu. Za taj postupak potrebna je politiÄka volja stranaka zastupljenih u Hrvatskom (državnom) saboru. Kako takvih stranaka nema, zakljuÄak je jednostavan i istinit ā ne živimo u zdravom demokratskom druÅ”tvu, u demokraciji s karakterom u kojoj je normalno da osoba koja stremi najviÅ”im politiÄkim dužnostima ne smije lagati.
U nekim srednjoeuropskim bivÅ”im komunistiÄkim državama zakonski je odreÄeno da bivÅ”i dužnosnici komunistiÄke partije i suradnici tajnih službi u sluÄaju da izlaze kao kandidati na izbore moraju navesti na listi ili posebnom izjavom da su bili Älanovi komunistiÄke partije. U nas (i u āregionuā na āovim prostorimaā) nema nikakvoga zakona o lustraciji, pa ni za pripadnike represivnoga aparata komunistiÄkoga režima i najviÅ”e partijske dužnosnike. U sluÄaju laganja Zorana MilanoviÄa, meÄutim, ostaje moralna dimenzija laži, ona je univerzalna i starija od Ustava i od dobre europske lustracijske prakse. U njegovu sluÄaju nema zakonskoga uporiÅ”ta za opoziv buduÄi da se on pokreÄe u sluÄaju da Predsjednik Republike tijekom obavljanja predsjedniÄkih dužnosti krÅ”i ustavne odredbe.
Ovdje je rijeÄ o njegovu ākarakteruā, a ne krÅ”enju predsjedniÄkih dužnosti, pa opoziv ne dolazi u obzir. Laganje zahtijeva moralnu odgovornost. No, jesu li politiÄke stranke voljne propitati i utvrditi pred saborskim odborom je li MilanoviÄ lagao ili nije? Javnost ima pravo znati je li predsjednik lažljivac, jesu li parlamentarne stranke odgovorne i voljne doÄi do istine i moralne odgovornosti, kad veÄ tri desetljeÄa ne žele donijeti civilizirani zakon o lustraciji.
āVodeÄa uloga u politiÄkom životuā neometano provodi svoju politiku
āMoja uvjerenja su izrazito komunistiÄki orijentiranaā. Jesu li takvima i ostala? Ako je suditi po predstavi ustoliÄenja predsjednika MilanoviÄa, onda bi se moglo potvrdno odgovoriti i to baÅ” sad kad Hrvatska predsjeda VE koje jednako osuÄuje sva totalitarna āuvjerenjaā iz 20. stoljeÄa. A izrazito jugokomunistiÄko uvjerenje nije moglo ni u primisli prihvatiti puninu hrvatske državnosti. UstoliÄenje u režiji MilanoviÄa stoga je 18. veljaÄe 2020. održano daleko od naroda (suverena) i odbacilo sve simbole hrvatske državnosti: Trg svetoga Marka, predsjedniÄku lentu, državnu himnu, Predsjednika Ustavnog suda, a stradale su i povijesne vojne odore vrhunskih umjetniÄkih dosega. Sve su to etablirane politiÄke stranke strpale pod tepih i za svaki sluÄaj gurnule joÅ” i glavu u pijesak. HoÄe li i na laž? Laž koja je u nekom postotku utjecala i na rezultate predsjedniÄkih izbora.
Kad je MilanoviÄ napisao komunistima u JNA (pet godina prije agresije) da su njegova uvjerenja āizrazito komunistiÄki orijentiranaā u Jugoslaviji je zakonom bilo odreÄeno da Savezu komunista pripada āvodeÄa uloga u politiÄkom životuā. Tu je ustavnu kategoriju Sabor SRH ukinuo u veljaÄi 1990. Tada je āvodeÄu ulogu u politiÄkom životuā igrao Ivica RaÄan, na kojega se MilanoviÄ Äesto poziva, buduÄi da ga je MilanoviÄ naslijedio na Äelu Partije. I RaÄan je tada (1990.) bio āizrazito komunistiÄki orijentiranā. U veljaÄi 1990. nazvao je pokret za hrvatsku državnost, HDZ ā āstrankom opasnih namjeraā. A āvodeÄa uloga u politiÄkom životuā pripadala je tada i PredsjedniÅ”tvu SR Hrvatske. Ono je pak osudilo demokratski i državotvorni Sabor HDZ-a s tvrdnjom da je posrijedi āatak na demokracijuā. U vodeÄu snagu izrazito komunistiÄke orijentacije spadaju i Titovi borci za obnovu Jugoslavije iz Drugoga svjetskoga rata. Oni su pak osudili (tada) Sabor HDZ-a s opakom i dalekosežnom tvrdnjom o tome da āono Å”to TuÄman traži može dobiti jedino graÄanskim ratomā. Dobro ste proÄitali ā graÄanskim ratom! Bilo je to 1990.
Opoziv nema tko ni pomisliti, kamoli zatražiti
Iste godine u svibnju kad je postalo jasno da u Hrvatskoj komunisti gube vlast (i prestaju biti vodeÄom politiÄkom snagom), Beograd, JNA i RaÄan oslobodili su oružja hrvatsku Teritorijalnu obranu (da se lakÅ”e provede āgraÄanski ratā). Trideset godina poslije MilanoviÄ je oslobodio Republiku Hrvatsku od njezinih državnih simbola. Trideset godina poslije RaÄana jedna izrazito komunistiÄki orijentirana osoba postala je predsjednikom države. Pritom je i prije i tijekom predsjedniÄke kampanje negirala da je vlastitom voljom priÅ”la totalitarnoj organizaciji koja je bila ustavno, ideoloÅ”ki i svjetonazorski postavljena za āvodeÄu ulogu u politiÄkom životuā.
Trideset godina poslije 1990. HDZ je evoluirao od āopasne namjereā u tigra od papira. Njegova državotvorna sastavnica jugokomunistima predstavlja āatak na demokracijuā, pa je stoga izbaÄena iz stranke odmah po TuÄmanovoj smrti i ustoliÄena inkluzivna. A država se veÄ dvadeset godina pere od nametanja izjednaÄavanja krivnje za āgraÄanski ratā, kojega su Titovi komunisti izmislili i prije negoli se dogodila velikosrpska vojna agresija i razoružani hrvatski odgovor na nju.
I aktualna āvodeÄa snaga u politiÄkom životuā i tigriÄ od papira složni su ovih dana u osudi tradicionalnih, punih satire, pokladnih sveÄanosti jer i u njima prepoznaju āopasnu namjeruā, āatak na demokracijuā i āgraÄanski ratā maÅ”kara protiv manjina, koje nastoje postati vodeÄom snagom u druÅ”tvu! Stoga nije realno oÄekivati mjerodavni zahtjev za osvjetljavanje izjave Predsjednika Republike, Å”to god on uÄinio ili rekao. Razina āidejno-politiÄke svijestiā naÅ”ih predsjednika ovoga i onoga i onoga i ovoga, pa i razmnoženih druÅ”tvenopolitiÄkih radnika, napravila je puni krug i spojila se u toÄki āvodeÄe snage u politiÄkom životuā. Bez alternative. I tako Äe do daljnjega ostati sve dok se opet, kad-tad, u hrvatskom narodu ne dogodi āopasna namjeraā po āvodeÄe snageā.
Nenad PiskaÄ/HKV
