Senzacionalno otkriÄe u vatikanskim arhivima otkriva da je hrvatski jezik u 16. stoljeÄu izabran kao sveslavenski jezik i da se u 17. stoljeÄu predavao kao obvezni predmet na najuglednijim europskim sveuÄiliÅ”tima, ukljuÄujuÄi Oxford, Pariz i Bolognu.
Hrvatski jezik kao sveslavenski jezik KatoliÄke crkve
Profesor dr. Stjepan KrasiÄ, dominikanski redovnik iz Dubrovnika, objavio je u znanstvenom Äasopisu SveuÄiliÅ”ta u Splitu ST-OPEN Älanak pod naslovom āCroatian as an international language in the 16th and 17th centuries: evidence from the Vatican Archivesā. U radu se donose dokazi iz Å”est izvornih dokumenata vatikanske Kongregacije za Å”irenje vjere, koji potvrÄuju da je KatoliÄka crkva hrvatski jezik (lingua croatica) odabrala kao glavni jezik komunikacije sa slavenskim narodima.
Na temelju savjetovanja s tadaÅ”njim jezikoslovcima, papa je 1599. godine naložio osnivanje Akademije ilirskoga jezika (Academia linguae Illyricae) na Rimskom kolegiju. U to vrijeme, izraz āilirskiā bio je u Italiji uobiÄajen naziv za hrvatski jezik. Upravo je hrvatski, prema tadaÅ”njim struÄnim procjenama, bio najpogodniji za misionarsku i diplomatsku komunikaciju meÄu slavenskim narodima.
Dokumenti koji mijenjaju povijest jezika
MeÄu kljuÄnim dokumentima nalazi se Dekret pape Grgura XV. od 6. prosinca 1622., kojim je propisano obvezno uÄenje ilirskog i arapskog jezika na podruÄju MletaÄke Republike. SljedeÄe godine papa Urban VIII. donosi dekret kojim se hrvatski (iliriski) uvrÅ”tava u nastavne programe najprestižnijih europskih sveuÄiliÅ”ta ā u Parizu, Oxfordu, Salamanci i Bolonji ā uz hebrejski, grÄki, arapski, kaldejski i latinski jezik.
U Älanku se objavljuju i službene upute Kongregacije za Å”irenje vjere od 17. prosinca 1624. svim crkvenim redovima o potrebi uÄenja jezika, kao i dopisi izmeÄu Kongregacije i dominikanskog reda, koji zavrÅ”avaju 1628. godine prihvaÄanjem dokumenta na generalnoj skupÅ”tini reda.
Bartol KaÅ”iÄ i prva hrvatska gramatika
Izrada prve gramatike hrvatskog jezika povjerena je mladom isusovcu Bartolu KaÅ”iÄu s otoka Paga. Nakon Äetiri godine rada, KaÅ”iÄeva gramatika objavljena je u Rimu 1604. godine i postala je temelj normizacije hrvatskog jezika. Njegov rad smatra se poÄetkom sustavne standardizacije hrvatskog jezika u europskom kontekstu.
Hrvatski u rangu s hebrejskim i grÄkim
Prema KrasiÄevim istraživanjima, hrvatski je u 16. i 17. stoljeÄu imao status meÄunarodnog jezika jednakog prestiža kao hebrejski, kaldejski, grÄki, latinski i arapski. Na europskim sveuÄiliÅ”tima uÄio se kao obvezni predmet za buduÄe misionare i teologe, a KatoliÄka crkva ga je smatrala najprikladnijim za Å”irenje vjere meÄu Slavenima.
Ovo otkriÄe ima dalekosežne posljedice za razumijevanje kulturnog i povijesnog položaja hrvatskoga jezika. Pokazuje da je hrvatski bio meÄunarodno priznat i normiran gotovo dva i pol stoljeÄa prije nego Å”to je službeno uveden u hrvatsko Å”kolstvo i zakonodavstvo.
Izvorni Älanak dostupan je na službenoj stranici SveuÄiliÅ”ta u Splitu:
ST-OPEN: Croatian as an international language in the 16th and 17th centuries.
Kamenjar.com