Iako je vlast najavljivala najveći skup u povijesti Beograda, prema službenim podacima Arhiva javnih skupova, na mitingu “Ne damo Srbiju” okupilo se oko 55.000 ljudi. Predsjednik Aleksandar Vučić tvrdio je da ih je bilo 145.000, dok opozicija navodi da je broj prisutnih jedva prešao 20.000.
Hrana i piće kao politički alat
Organizatori su osigurali besplatnu hranu i piće, što je privuklo brojne građane, posebice iz socijalno ugroženih sredina. Redovi za roštilj bili su duži od političkih govora, a prizori ljudi kako se tiskaju za pljeskavicu postali su simbol mitinga. Fotografije s terena jasno prikazuju tko je došao zbog ideala, a tko zbog obroka.

Masovna mobilizacija pod pritiskom
Iz brojnih izvora potvrđeno je da su zaposlenici javnih poduzeća, učenici i studenti dovođeni autobusima iz svih dijelova Srbije – često pod prijetnjama otkazima, gubitkom socijalnih pomoći ili školskih pogodnosti. Nekima su čak bili uskraćeni izbor – prisutnost na mitingu bila je uvjet za ostanak u sustavu.
Odlazak prije kraja govora
Na društvenim mrežama pojavili su se snimci masa koje napuštaju skup prije nego što je Vučić završio svoje obraćanje. Bez stvarne podrške i političkog entuzijazma, miting se pretvorio u jednodnevni logistički eksperiment – s roštiljem, organiziranim prijevozom i dobro uvježbanom masom za kadar.
Beograd – zatrpan smećem, narod – ponižen
Ulice glavnog grada nakon skupa bile su prekrivene smećem, dok su komentari građana o događaju bili sve samo ne pozitivni. “Došli su po sendvič, a otišli prazni”, bio je jedan od popularnijih komentara na mrežama.
Skup “Ne damo Srbiju” trebao je pokazati snagu vlasti, a umjesto toga razotkrio je njezine metode: pritisak, ucjene i kruh umjesto dostojanstva.