Udruga veterana 1. gardijske brigade Tigrovi realizirala je dokumentarni film o legendarnom zapovjedniku uoči 26. obljetnice njegove smrti, a premijera je u petak u 19 sati u Hrvatskome vojnom učilištu u Zagrebu
Na njegovu ratnom putu nema ni najmanje mrlje. Prema zarobljeniku i neprijateljskom vojniku tražio je primjeran odnos, čak i poštovanje. Od kamere je bježao, pred njih je druge gurao i govorio: “Nisam ja taj.” Gubitak suboraca iznimno je teško podnosio, pa je znao govoriti: “Zar svatko koga ja zavolim mora poginuti?”
Sve to, pa i više od toga bio je Damir Tomljanović Gavran, središnja figura dokumentarnog filma “Gavran 101”, čija će se premijera održati u petak u 19 sati u Hrvatskome vojnom učilištu u Zagrebu, samo nekoliko dana uoči 26. obljetnice Gavranove pogibije.
Film je nastao uz pomoć arhivskih snimaka, fotografija i svjedočanstava 20-ak njegovih najbližih, poput majke Marije, prijatelja i suboraca, a sniman je na autentičnim lokacijama na kojima je Gavran sudjelovao u oslobađanju bojišta.
Snimljen je uz potporu Ministarstva branitelja, Grada Zagreba i Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi, od studenoga 2016. godine pod redateljskom palicom Biljane Čakić i snimatelja Borisa Krstinića, prema ideji i scenariju Zorana Žukine, piše Večernji list
– Damira Tomljanovića Gavrana željeli smo prikazati kao čovjeka s manama i vrlinama. Kao osobu koja je u svojih kratkih 26 godina života uspjela ostaviti trag u povijesti, iza sebe ostaviti potomstvo i potpuno se realizirati kao čovjek i moralna vertikala – kaže Zoran Žukina, i sam jedan od bivših pripadnika Tigrova. U filmu sudjeluje i Gavranov suborac, aktualni ministar branitelja Tomo Medved.
– Sudbina je htjela da budemo uvijek nekako zajedno, da naše postrojbe koordinirano djeluju. Bili smo mladi momci koji su se u hodu obučavali, uvježbavali, formirali postrojbe, radili na gerilskom ratovanju, zauzimali čuke – prisjeća se Tomo Medved.
Evo kako Gavrana pamti Boris Tutić. – To je sivilo, to je kasna jesen, to je rat, to je blato, to je smrt, znači tu nema ništa lijepo, ali kad izađete iz bitke i vidite Gavrana, a on kao sunce zrači nekom svjetlošću, toplinom, uz njega ste i vi hrabriji nego što jeste – kaže Tutić. Ideja i cilj ovoga filma, kažu Tigrovi, nije priča o ratu i vojnim akcijama.
Kroz priču o Gavranu željeli su prikazati istinu o hrvatskim braniteljima, od kojih su većina iz školskih klupa, bez ikakvog vojnog znanja ili iskustva, odlučili braniti Hrvatsku. Dragovoljno su se prijavili iz moralnih i ljudskih razloga, a ne zbog politike ili prisile.
Stoga na snimkama dominiraju lica dječaka koja nisu ni znali da su heroji, niti im je to bio cilj postati, već su svojom obvezom smatrali braniti svoj dom, bez političkih ambicija ili ideologija.
Gavran je, kažu njegovi suborci, budio najbolje u ljudima za života, a čini to i sada. Film o Gavranu ujedno je dokumentarna priča o Tigrovima koji su, kako kaže izvršni producent Ilija Vučemilović Šimunović, bili jedna od prvih organiziranih postrojbi koja je dala nemjerljiv doprinos Domovinskom ratu, uz goleme žrtve. Gavran je jedna od njih.