O ovoj prevažnoj temi 16.07.2020. obavijestio sam medije, a koliko je ta tema prevažna danas vidimo iz monstruoznog pokušaja SPC-a da se kozaračka djeca, poglavito djeca iz dječjeg prihvatilišta u Jastrebarskom proglase srpskim prvomučenicima. Naravno, ako su djeca mučenici Hrvati su mučitelji i krvnici. Moj apel naišao je na gluhe uši svih medija osim Kamenjara.com, a ni državne institucije, poglavito Institut za povijest, nisu imali razumijevanja publicirati ovo vrijedno djelo autorice, znanstvenice i povjesničarke dr.sc. Narcise Lengel Krizman. Danas vidimo grijeh propusta preventivno zaustaviti monstruozne politike SPC-a i srbijanskog vrha.
Poštovani mediji, tema koja je spomenuta u našim razgovorima je velika i ekskluzivna. Jedini sam novinar istraživač, koliko mi je poznato, koji u rukama ima rukopis knjige “Spašavanje djece” dr.sc. Narcise Lengel Krizman. Tko je autorica, donosim ukratko iz recenzije njenog rukopisa “Spašavanje djece”. Osim Kamenjara.com ni jedan medij nije pozitivno reagirao na ovu temu!!!
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Datum recenzije: 27.veljače 2004.
Recenzent:: dr. Zdravko Dizdar
Titula: doktor znanosti
Zvanje: znanstveni suradnik
Matični broj: 020735
Ustanova: Hrvatski institut za povijest
Adresa: Zagreb, Opatička 10
Adresa: Zagreb, M.Gavazzia 16a
Dakle od 2004. do danas povijesno djelo dr.sc. Narcise Lengel Krizman ostalo je skriveno hrvatskoj javnosti i nije publicirano.
Za bolje razumijevanje evo uvodnog citata recenzenta dr. Zdravka Dizdara o važnosti teme koja se obrađuje u radu dr.sc Narcise Lengel Krizman (citat)
„U ovoj monografiji s naslovom „Spašavanje djece“ dr.sc. Narcisa Lengel Krizman, jedna od naših najpoznatijih povjesničara NOP-a u Zagrebu te terora, logora i zločina tijekom Drugog svjetskog rata na našim prostorima (posebice ustaškog režima te njemačkih i talijanskih okupacijskih snaga), nakon višegodišnjih istraživanja, a na osnovu sve dosada poznate izvorne građe i literature, prvi puta na jednom mjestu znanstveno, tj. studiozno i dokumentirano monografski obrađuje stradanje i posebice spašavanje djece iz logora tijekom 1941.-1945. na području NDH, za kojih više od 12 000 biografija također daje u prilogu. Autorica s jedne strane utvrđuje i predočava istinu o teroru , logorima i zločinima ustaškog režima, gdje su se masovno našla odvođena u logore te stradavala i najmanje djeca, što se ne može opravdati nikakvim političkim motivima ili političkim razlozima, zbog čega su pojedini politički krugovi (posebice velikosrpski) pokušavali pripisati tobožnju genocidnost cijelom hrvatskom narodu, a s druge strane, predočavajući istinu o spašavanju djece iz logora pobija navedene insinuacije na račun hrvatskoga naroda, ali i mnoge dosadašnje (ponekad i zlonamjerne tvrdnje) i interpretacije o samoj akciji spašavanja, njezinim stvarnim sudionicima i dosezima….
Iz monografije proizlazi kao znanstvena činjenica kako je ova operacija spašavanja djece iz logora po svom obimu, broju sudionika i broju spašene djece (više od 10 000) za mnoge bila nezamisliv čin čovjekoljublja, te zasigurno jedna od najsloženijih, najljudskijih, najhumanitarnijih operacija takve vrste tijekom Drugog svjetskog rata općenito. Kako su sudionici spašavanja bili uglavnom Hrvati, od kojih mnoge autorica identificira, a najveći broj spašene djece srpske nacionalnosti, uz manji broj židovske, hrvatske i muslimanske nacionalnosti što se vidi iz popisa njihovih preko 8000 biografija) to ova operacija, ali i monografija ima izuzetno političko značenje. Zato iz iznijetoga proizlazi i izuzetna važnost teme koja se ovdje obrađuje.“ (završen citat).
Poštovani mediji, kako doznajem s početkom školske godine u obrazovni kurikul će biti uvršten film „Dnevnik Diane Budisavljević“ što će bez ikakve sumnje izazvati žestoke polemike šire javnosti. Feljton koji pripremam u 3-5 nastavaka nema intenciju osporavati spomenuti film, ali ima intenciju biti nadopuna donošenju cjelovite istine koja je dokumentirana u knjizi dr.sc. Narcise Lengel Krizman u traganju za povijesnim istinama, nasuprot slučajno ili namjerno prešućenim činjenicama pod utjecajem određenih politika. Svjedočanstvo u znanstvenom radu „Spašavanje djece“, s obzirom da je autorica dr. Narcisa Lengel Krizman povjesničarka lijeve provenijencije ima posebnu težinu, pa se postavlja pitanje zbog čega je to djelo skriveno od očiju javnog interesa?
Donošenje cjelovite istine na znanstvenoj razini, u ovom slučaju moglo bi prevenirati ostrašćene rasprave ultra lijevih i desnih političkih snaga te kanalizirati tu raspravu u smjeru smanjivanja tenzija što je i intencija nove Vlade Republike Hrvatske u kontekstu javnosti poznatih izjava premijera Andreja Plenkovića „da je potrebno osvjetliti ne samo recentnu povijest već i onu puno dalju“. Intencija je i ići sukladno preporukama „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima“ i povesti civiliziranu javnu raspravu. Mislim da je to uloga medija, portala, urednika i novinara istraživača, pa Vam s toga predlažem publicirati ovaj projekt kojega bi Vaš ugledni medij u skladu sa svojim ugledom i čitanošću, čini mi se, efektno iznio pred oči javnosti.
Danas kada smo suočeni s monstruoznom idejom SPC-a da se Kozaračka djeca i djeca iz prihvatilišta Jastrebarsko proglase srpskim svecima i prvomučenicima, možda je došlo konačno vrijeme otkriti istinu iz pera dr.sc. Narcise Lengel Krizman koja s obzirom na svoj svjetonazorski habitus jugoslavenske provenijencije, nije imala nikakav motiv pisati neistine. Naprotiv njeno povijesno djelo o spašavanju Kozaračke djece vrhunski je znanstveni rad protkan bezbrojnim neoborivim dokazima. Njena knjiga, skrivana od javnosti je pripremljena za izdanje, a nakon toga bi trebalo publicirati i njenu opsežnu monografiju s mnoštvom fotografija spašene djece.
Kazimir Mikašek-Kazo