Srce moje obavije tuga, kad čujem riječi iz Bleiburga

Srce moje obavije tuga,
kad čujem riječi iz Bleiburga
a dušu mi zgrabi žalost ljuta
na sam spomen toga Križnog puta!

Od Hercegovine pa do Austrije
spružila se hrvatska Golgota,
koliko samo popila je krvi
i uzela nevinih života!

Svakim metrom bleiburškoga puta,
ispaćena ljudska duša luta
i sad zloba njene rane dira,
ne da joj spokoja i mira.

Svakim metrom jedna duša vapi,
taj zločin ne može se skriti
i sada krv iz rana im kapi,
neće one dugo mirne biti!

Dok zločinci djelom se ponose
i krvave zvijezde na kapama nose,
diljem naše zemlje napaćene,
ostale su rane otvorene.

Svako malo povijest se ponavlja
i krvave tragove ostavlja,
svako malo obiđe nas tuga
od Vukovara pa sve do Bleiburga.

Zaboravljamo brzo što je bilo,
zato povijest nama se ponavlja,
tjera nas po Križnome putu
i krvave okove nam stavlja.

I uvijek će nama tako biti
sve dok jedno ne shvate Hrvati,
il moramo disati k’o jedan
il će povijest opet da se vrati!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com