Nijedan ozbiljan svjetski političar nije opstao na političkoj sceni dulje od tri desetljeća. Naš “doživotni – bivši” predsjednik Stjepan Stipe Mesić svojim šeretskim i kavanskim pristupom zadržao se 45 godina!!! I još će ako bude sreće.
Jean-Claude Juncker, luksemburški premijer i najdugovječniji europski premijer koji je na toj dužnosti proveo 18 godina, prošli je tjedan podnio ostavku nakon što su iz vladajuće koalicije izašli socijalisti zbog skandala povezanog s tajnim službama i prisluškivanjem. Kod nas je tako nešto nemoguće, ali Juncker je “mala beba” spram našeg Stipe Mesića.
[dropcap]H[/dropcap]rvatska se, naime, za razliku od malog Luksemburga može pohvaliti kako ima najdugovječnijeg aktivnog političara ne samo u Europi nego i u svijetu. Dugovječnijeg od Staljina ili Mao Ce Tunga, Franca ili Tita, Sadama ili Mesićevog velikog prijatelja Gadafija. Još ga jedino po stažu “šije” Fidel Castro, ali obzirom da se čak i on povukao u mirovinu, naš doživotni bivši predsjednik ima prigodu i njega nadmašiti i upisati se u političku povijest svijeta kao jedinstvena osoba koja je u politici ostala zapravo cijeli svoj život – od najranije mladosti pa do duboke starosti.
U 20 godina hrvatske neovisnosti samo je Mesić obnašao apsolutno sve najviše funkcije. Bio je prvi predsjednik Vlade u neovisnoj Hrvatskoj (1990), predsjednik Sabora od 1992.do 1994., predsjednik države od 2000. do 2010., te saborski zastupnik od 1992. do 1995. Uz to, može se pohvaliti da je bio i predsjednik države koja se raspadala, jer je godinu i pol bio član Predsjedništva SFRJ a nekoliko mjeseci i predsjednik Predsjedništva. Bio je član “samo” tri stranke (HDZ, HND, HNS), u Savezu komunista navodno nije bio, ali je od 1965. zastupnik u tadašnjeg saboru Socijalističke Republike Hrvatske a od 1968. i predsjednik Skupštine općine Orahovica.
Na koncu do kraja života nosit’ će i titulu doživotnog bivšeg predsjednika RH sa uredom u elitnom dijelu Zagreba, tajnicom, vozačem i mjesečnim proračunom od 100 tisuća kuna, plus povlaštena mirovina od 20-tak i više tisuća kuna. Uzgred rečeno, ova funkcija više ne postoji nigdje u svijetu osim u SAD-u.
“Ako ikad umrem”, bila je omiljena uzrečica bivšeg komunističkog diktatora Josipa Broza koji je na ovim prostorima vladao 35 godina. Mesiću očito ni ona ne bi bila dovoljna. Jer od kada je otišao iz aktivne politike kandidirali su ga na svim izborima (kao premijera, zagrebačkog gradonačelnika) a on je sam sebe gurao u UN, NATO i druge znane i neznane međunarodne institucije.
Uvrijeđen što ga se nedavno prozivalo zbog funkcije doživotnog bivšeg koja je isključivo za njega izmišljena, izjavio je kako redovito kontaktira s predstavnicima političkog i gospodarskog života niza zemalja, kako je u stalnoj vezi s aktualnim i bivšim šefovima država, kako dobiva brojne pozive za predavanja i sudjelovanja na skupovima u inozemstvu, kako ga posjećuju strani ambasadori i kako daje intervjue domaćim i stranim medijima(!?) plus svakodnevni kontakti sa strankama koje (kako tvrdi Stipe) dolaze ne zato što ih ja on zvao, nego zato što žele s njim razgovarati o aktualnim problemima našega društva.
Zanemarimo li činjenicu da se krajem devedesetih pojavljivao kao tajni svjedok na haškim suđenjima i da mu je glavni diplomatski savjetnik bio Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ, predlagatelj međunarodnog embarga na naoružavanje nesrpskih naroda u krvavom ratnom sukobu 1991., aktivni jugolobist i protivnik međunarodnog priznanja RH, oko njega je uvijek bilo kontroverzi. Nikad sa nikim nije mogao dugo surađivati, ali je kameleonski mijenjao stavove i pjesme (od “Jure i Bobana” do “Po šumama i gorama”).
Dakle, priloga za Mesićevu ozbiljnu i onu drugu biografiju ima bezbroj, ali Stjepan Mesić je definitivno čovjek za Guinnessovu knjigu rekorda. Nakon Nikole Tesle, Đuke Siroglavića, Veljka Rogošića i ostalih, Stipe bi mogao postati 11. Hrvat u knjizi svjetskih neobičnosti koju je 1995. prvi puta objavila čuvena pivarska tvrtka a koja se danas objavljuje u više od stotinu zemalja širom svijeta na više od 30 jezika.
Samo je pitanje treba li Mesić ući u pregled svjetskih rekorda, čovjekovih postignuća ili prirodnih fenomena.
Dražen Boroš/dnevno.hr