Krv u parlamentu: Smrt Stjepana Radića simbol je izdane hrvatske nade

Stjepan Radić, jedan od najznačajnijih hrvatskih političara 20. stoljeća i vođa HSS-a, preminuo je 8. kolovoza 1928. godine od posljedica atentata koji se dogodio u beogradskoj Narodnoj skupštini. Njegova smrt obilježila je prekretnicu u hrvatsko-srpskim političkim odnosima unutar tadašnje Kraljevine SHS.

Stjepan Radić i atentat koji je potresao Hrvatsku

Atentat na Stjepana Radića dogodio se 20. lipnja 1928. kada je radikalni zastupnik Puniša Račić revolverom pucao u sabornici na hrvatske zastupnike. Tom prilikom ubijeni su Đuro Basariček i Pavao Radić, dok su teško ranjeni Stjepan Radić, Ivan Pernar i Ivan Granđa.

Iako je isprva pokazivao znakove oporavka, Radićevo se zdravstveno stanje pogoršalo te je preminuo 8. kolovoza u 57. godini života. Njegova smrt izazvala je šok i duboku ogorčenost među hrvatskim narodom, a velik broj građana ispratio ga je na posljednjem ispraćaju na zagrebačkom Mirogoju.

Politička ostavština i vizionarstvo Stjepana Radića

Stjepan Radić rođen je 1871. u Trebarjevu Desnom. Kao mladić protivio se mađarizaciji, zbog čega je nakon simboličnog spaljivanja mađarske zastave 1895. bio prisiljen napustiti studij u Zagrebu. Studij je završio u Pragu, a po povratku u domovinu posvetio se političkom radu.

Godine 1904. s bratom Antunom osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS), koja kasnije mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS). Njegova politička filozofija temeljila se na ravnopravnosti svih naroda u državi i nepokolebljivoj obrani hrvatskih interesa.

Posebno se isticao njegov govor u kojem upozorava na opasnost od naglog i nepromišljenog sjedinjenja s Kraljevinom Srbijom: “Gospodo, još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!”. Radić je odbio potpisivanje sjedinjenja pod neravnopravnim uvjetima i zbog toga nije bio dio izaslanstva koje je otišlo u Beograd.

Radićeva borba i kraj života

Radić je nakon uvođenja općeg prava glasa vodio HSS kao najjaču hrvatsku političku opciju. U više navrata boravio je u inozemstvu upozoravajući na položaj Hrvata. Iako je nakratko sudjelovao u vlasti, ubrzo se vratio u opoziciju te zajedno sa Samostalnom demokratskom strankom Srba osnovao Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK).

Nakon atentata i smrti, SDK je objavio da će nastaviti političku borbu za ravnopravnost hrvatskog naroda i preustroj države. Iako ranjen, Radićev utjecaj nije prestao – njegovo djelo nastavili su sljedbenici kroz političku borbu protiv beogradskog centralizma i za federalizam.

Tuđman o Stjepanu Radiću

U povodu stote godišnjice rođenja Stjepana Radića, dr. Franjo Tuđman 1971. je zapisao:

“Danas, na stotu obljetnicu Stjepana Radića, ne može biti nikakve dvojbe da on u povijesti naroda hrvatskoga pripada baš takvim velikanima… Radić bijaše jedan od veoma rijetkih hrvatskih političara koji je shvatio da se rješenje hrvatskog pitanja ne može tražiti ni u pravaškoj samohrvatskoj isključivosti ni u utapanju hrvatstva u nekom južnoslavenskom narodnom jedinstvu.”

Stjepan Radić ostaje simbol borbe za prava hrvatskoga naroda i političke mudrosti u složenim vremenima. Njegova smrt bila je više od osobne tragedije – bila je politički potres koji je doveo do raspada demokracije i uvođenja šestojanuarske diktature kralja Aleksandra već 1929. godine.

Kamenjar.com