Bakir Izetbegović u Stocu je govorio o navodnom „aparthejdu“ nad Bošnjacima, tvrdeći da je riječ o situaciji goroj od one u Republici Srpskoj. No, iza te retorike ne stoji stvarnost, nego politički konstrukt. Dok empirijski podaci i konkretne činjenice pokazuju suprotno, u istom danu u javnost izlaze dokazi o višemilijunskoj hobotnici s koncesijama, što otkriva da je riječ o prozirnom početku nove izborne kampanje, piše Slaven Raguž:
ŠTO SE KRIJE IZA IZETBEGOVIĆEVOG „APARTHEIDA“? VIŠEMILIJUNSKA HOBOTNICA I POČETAK KAMPANJE!
Nevjerojatna je lakoća izmišljanja događaja Bakira Izetbegovića, prilagođavanja prošlosti, a i sadašnjosti, odabira segmenata povijesti u cilju predstavljanja sebe i svojih moralno čistim, pravednim i žrtvama, dok drugi zauzimaju uloge agresora ili onih koji trebaju biti krivi, po definiciji. Nasljedstvo je to prakse komunističke partije koja je po slovu zakona bila nepogrešiva, samim tim njezina interpretacija je automatski „istinitija“ od stvarnosti. Nije bilo važno što se uistinu dogodilo, nego kako se to može prikazati kako bi ispalo da su oni uvijek u pravu i vode narod prema „boljoj budućnosti“. Zbog toga su lako izmišljali činjenice ili ih preokretali. Povijest nije neutralno polje istraživanja, nego prostor legitimacije sadašnje moći. Povijest kao alat, a ne istina.
Bakir Izetbegović u Stocu govori o „aparthejdu“, o ugroženosti „preko 40% žitelja bošnjačke nacionalnosti koji nemaju nikakva prava“ „Ljudi su se digli i napravili ovo. Morali su i bili prisiljeni jer im je bila izdata građevinska dozvola, a onda hir da se ona ukine“, „ovdje imamo aparthejd u mnogim elementima gori od onog koji Bošnjaci žive u RS-u“, „Sad ćemo se intenzivno baviti time da uradimo za Bošnjake Stoca, Čapljine, Mostara,…“.
Sama po sebi izjava o 40% Bošnjaka koji žive u većinski hrvatskoj jedinici lokalne samouprave demantira najbolje Izetbegovića. Naime, potvrđuje empirijsku činjenicu da je povrat prognanih i izbjeglih najveći i najbrojniji u općinama i gradovima koji su bili pod kontrolom HVO-a, danas većinski hrvatskog stanovništva. Slučaj kojeg se ne može vidjeti niti u jednoj jedinici lokalne samouprave nekad pod kontrolom ABiH, danas većinski bošnjačkog stanovništva. Da ne idemo dalje od HNŽ, u Konjicu i Jablanici Hrvati, ali i drugi nebošnjaci, su svedeni na statističku grešku.
U Stocu, u vijeću sjede Ahmet Ljubović, Esad Omanić , Nedžad Čerkez, Nijaz Obradović i Edim Šator, sudjelujući u svakom segmentu političkog i javnog života. Činjenica s kojom se ne mogu, primjerice, pohvaliti Hrvati Sarajeva gdje ih uopće nema u političkom životu, ili primjerice Bihaća gdje godinama hrvatske pozicije zauzimaju osobe imena Ibrahim i Zulfikar. Ne smije se smetnuti s uma činjenica da otkad postoji HNŽ kao županija niti jednom u povijesti se nije dogodilo da u vlasti nije bila baš SDA, sudjelujući u svemu što se događa u ovoj županiji, a do 2022. bila dijelom svih Vlada FBiH. Ako je ovo što Izetbegović govori istina, zašto ranije politički nije reagirao?! Ono što je zanimljivo, istog dana dok je Bakir Izetbegović govorio o apartheidu, novinari hercegovina.info u javnost su izišli s istragom i dokazima koji potvrđuju višemilijunsku kriminalnu SDA-HDZ hobotnicu kada su u pitanju koncesije za fotonaponske elektrane u HNŽ.
No, idemo dalje. Kaže Bakir da im je u Stocu gore nego u RS-u. Protupitanje: što bi se dogodilo kada bi npr. u Nevesinju, Gacku (gdje su, s druge strane, nesrbi svedeni na statističku grešku) ili bilo kojem mjestu u RS-u odlučilo graditi bespravno zid ili bilo kakav građevinski objekt? Što bi se dogodilo kada bi, primjerice, u Banja Luci fetvom islamske zajednice grubijani zauzeli prostor u vlasništvu grada, najavljujući kako će to uraditi i sa još „uzurpiranih prostora“? Debelo iza rata, polaganje kamena temeljca Ferhadiji u Banja Luci svojim životom je platio Murat Badić, dok je okupljena rulja zapalila brojne autobuse, kamenovala brojne uzvanike, pored ostalih austrijskog veleposlanika i biskupa Komaricu. Na teritoriju gdje su Hrvati većina, ne samo da su sve džamije obnovljene, nego ih se gradilo i sagradilo tamo gdje ih nikada nije ni bilo, što se s ponosom mora istaknuti.
Najtragikomičnije je kada Izetbegović govori o „hirovima oko građevinskih dozvola“. Najveću, u pravom smislu, nezaobilaznu i ključnu ulogu u upravljanju građevinskim dozvolama, prostornom planiranju i reguliranju svih građevinskih aktivnosti u županiji ima ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Tko je na čelu ministarstva? Bekir Isaković iz SDA. Gdje je rođen Isaković? U Stocu! Gdje je apartheid. Gdje su on i Bakir ugroženi, kažu, bez ikakvih prava.
Dakle, po uzoru na svoje komunističke učitelje Izetbegović izmišlja povijest, podvrgavajući neistine unaprijed zadanoj svrsi, a to je očuvanje svog begovskog političkog identiteta i početak kampanje. Kod Izetbegovića, kao i nekad kod komunista, „istina“ nije korelacija između stvarnog događaja i iskaza, nego oružje u cilju samopotvrđivanja svoje moći. Patološki bijeg od istine, jer istina bi razotkrila sve malverzacije i bjesomučno bogaćenje na račun „ugroženosti“. Otkrila bi da teret budućnosti BiH nije nikakav izmišljeni apartheid, nego on i takvi kao on, koji strahuju od politike istine, a trguju patnjom svojih.
Slaven Raguž/Fb