Pratite nas

BiH

Sukob policije i ilegalnih migranata u Bihaću

Objavljeno

na

Tri policajca lakše su ozlijeđena, a trojica ilegalnih migranata uhićena nakon što su snage reda u Bihaću pokušale provesti raciju zbog više incidenata koji su se događali u objektu koji je služio za njihov smještaj.

Kako je objavila policija Unsko-sanske županije policajci su napadnuti prigodom obavljanja svojih redovitih poslova.

“Prigodom ulaska u privatni objekt u središtu Bihaća, naišli smo na otpor tu smještenih osoba i tri su policijska službenika lakše ozlijeđena.

Također, tri su migranta lišena slobode i u tijeku je njihovo procesuiranje”, rekao je za medije u BiH glasnogovornik MUP-a Unsko-sanske županije Ale Šiljdedić.

Pojasnio je kako se radilo o koordiniranoj akciji više županijskih institucija u nadzoru privatnog objekta u kojem boravi skupina od 135 migranata, s kojima su vlasti nekoliko posljednjih dana imali više incidentnih situacija.

Migranti iz toga centra onemogućavali su policiju u obavljanju njezinih zadaća, te su štitili nasilnike u svojim redovima, rekao je Šiljdedić zbog čega je u četvrtak uhićeno šest stranih državljana.

Vlasti Unsko-sanske županije najavile su kako će sve migrante koji su nelegalno smješteni u Bihaću u privatnim smještajima ili na javnim površinama premjestiti na lokaciju Vučjaka uz granicu s Hrvatskom, a čemu su se usprotivili hrvatski mještani iz sela Žegara, Vedrog Polja i Zavalja koji žive uz ovu lokaciju.

U Vučjaku je u tijeku postavljanje šatora, te infrastrukture za prijam veće skupine migranata koji u BiH dolaze ilegalno pokušavajući se dokopati Hrvatske i nastaviti dalje prema bogatim zemljama Europske unije.

Protiv smještanja migranata na lokaciji Vučjak oglasio se i posebni predstavnik Europske unije u BiH Lars Gunnar Wigemark.

Zadnjih petnaestak dana raste broj dolazaka migranata u Bosnu i Hercegovinu, a od početka ove godine zabilježeno je više od 9000 ilegalnih ulazaka u zemlju.

Tijekom prošloga tjedna zabilježeno je više međusobnih obračuna migranata te napada na mještane na području Unsko-sanske županije. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Izrešetao zgradu Veleposlanstva SAD-a, uskoro će na slobodu?

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj nekadašnji pripadnik vehabijske zajednice u BiH nalazi se u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, a dosad je već odslužio skoro sedam godina robije

Melvid Jašarević, osuđeni terorist koji je 2011. godine pucao na američko Veleposlanstvo u Sarajevu, za šest mjeseci moći će zatražiti uvjetni otpust, doznaje Dnevni avaz. Osudili su ga krajem 2012 na 15 godina zatvora.

Jašarević je 28. listopada 2011. prema ambasadi ispalio 105 metaka i teško ranio pripadnika policije Mirsada Velića, koji je radio na osiguranju. Prvobitno je bio osuđen na 18 godina, ali mu je kasnije kazna preinačena.

Ovaj nekadašnji pripadnik vehabijske zajednice u BiH nalazi se u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, a dosad je već odslužio skoro sedam godina robije.

S odsluženih sedam i pol godina, Zakon mu garantira da može tražiti otpust, što će, kako je potvrđeno Avazu, uskoro i učiniti.

U prilog mu ide i dobro vladanje u zatvoru, a dosad navodno nije napravio nijedan prekršaj zbog čega bi bio kažnjavan.

– Svjesni smo da je osuđen za terorizam, da je riječ o teškom krivičnom djelu, ali to ga ne sprječava da tražimo otpust. To je njegovo zakonsko pravo – kaže sugovorni, koji redovito posjećuje Jašarevića u zatvoru.

Avaz doznaje kako Jašarević više nema radikalne stavove zbog kojih je i napao Veleposlanstvo SAD-a i ranio policajca.

Njihov sugovornik tvrdi da obavlja vjerske dužnosti, ali više se ne druži s pripadnicima vehabijske zajednice u BiH.

–  Ima bradu, ali nije to velika, tzv. vehabijska kovrčava brada. On se skroz povukao. Čita knjige i crta. Najvažnije je da je sačuvao brak i obitelj. Žena ga s djecom svaka dva mjeseca posjećuje u Zenici.

 

Terorizam i dalje velika prijetnja: U BiH 20 izoliranih vehabijskih zajednica

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Brajković: Kako Hamdija Jahić ima 10 puta više dionica od mene?

Objavljeno

na

Objavio

Mijo Brajković je u svojoj karijeri doživio gašenje Aluminija zbog ratnih događanja, a kasnije ga je ponovo podigao na noge i doveo na razinu giganta. Brajković je zbog niza vijesti koje su se pojavile u medijima u zadnje vrijeme odlučio uputiti otvoreno pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti:

Povodom čestih natpisa medija među kojima prednjače oni iz Sarajeva, a u kojima se iznose tvrdnje na jedan tendenciozan način, bez da se po pravilima struke saslušala i druga strana, želim iznjeti pravu istinu.

Kao što je svima poznato 23/24. travnja 1992.godine u 11,30 sati pogođena je podstanica u Aluminiju, što je dovelo do gašenja postrojenja.Nadljudskim naporima radnika,koji su 48 sati bili taoci u tvornici,uspjeli smo stručno, po ranije dogovorenoj proceduri sa francuskom tvrtkom Pechiney obustaviti proces i tako osigurali mogućnost ponovne obnove.

Slična situacija se dogodila sa šibenskim TLM-om, koji nažalost nije uspio spasiti postrojenja. Odmah smo počeli sa okupljanjem radnika i inženjera , kako bi se izvršile pripreme za ponovni rad tvornice, ali osnovni preduvjet je bio osiguravanje početnih novčanih sredstava. Ta sredstva smo dobili od Republike Hrvatske, u iznosu od 9 milijuna dolara, raspoređenih u nekoliko tranši.Ukoliko bi se obnovio Aluminij njegova obveza je bila kontinuirana opskrba TLM-a Šibenik metalom.

U to vrijeme rodila se ideja o „Joint ventury“ – zajedničkoj kompaniji, te je od tih 9 milijuna dolara kupljen poslovni prostor i stan u Zagrebu, za osoblje koje bi vodilo tu kompaniju. Nažalost, ta ideja nije realizirana, a ostao je stan u Zagrebu koji je imao troškove održavanja.

U to vrijeme zakonom je omogućen otkup stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, po točno propisanim uvjetima, tako da smo moja supruga i ja otkupili naš stan, po cijeni koja je bila određena zakonom, potpuno isto kao svi građani BiH. Obzirom da sam planirao da nakon završetka rada u Aluminiju nastavim živjeti u Zagrebu, gdje su mi živjela djeca, a stan u Zagrebu je imao troškove koje je podmirivao Aluminij, Nadzorni odbor donio je odluku o zamjeni vlasništva stanova u Mostaru i Zagrebu, koji su bili iste kvadrature. Za razliku od mnogih, uredno sam predao u posjed Aluminju stan u Mostaru.

Što se tiče nagrada koje sam primio za 22 godine uspješnog vođenja Aluminija, odluke o istima su donesene od strane Nadzornog odbora, u kojem su sjedili predstavnici vlasnika dioničara, gdje su mali dioničari bili većinski vlasnici sa 64% dionica, a odluke su bile u skladu sa statutom i pravilnicima društva.

Otpremninu sam dobio po odlasku u mirovinu, također na osnovu Pravilnika Aluminija i Ugovora o radu, kao što su ih dobili i svi koji su odlazili u mirovinu. Što se tiče poklona, oni su bili isključivo iz domena reprezentacije, a o reprezentaciji je odluku donosila Skupština dioničara u sklopu Financijskog plana za narednu poslovnu godinu, čiju je realizaciju ponovno potvrdila i usvojila Skupština dioničara na kraju poslovne godine. Vjerojatno su procijenili da shodno ugledu Aluminija i i svjetskih firmi sa kojima je radio nije primjereno donijeti „drvenu čaplju“ kao poklon. Sa tim poklonima Aluminij je imao više koristi, nego što su utrošena sredstva.

Nakon mog odlaska u mirovinu 30.travnja 2009. godine, kada je usvojeno moje izvješće iz kojeg je razvidno da je Aluminij tvrtka na zdravim nogama, pozitivnog poslovanja, bez i jednog neizmirenog dospjelog duga, dolazi do negativnog poslovanja i nakon nekoliko godina stvaranja gubitaka dolazi Federalna financijska policija, pretpostavljam, da istraži razloge negativnog poslovanja u Aluminiju.

Međutim, istraga Financijske policije je započela sa 1997. godinom, kako bi se dokazao navodni kriminal u Aluminiju od početka njegovog rada i mene kao navodnog nositelja „kriminala“ se neslućenom medijskom hajkom kroz niz godina u sarajevskim medijima, sa jasnom političkom podlogom, htjelo diskvalificirati. Imam osjećaj da se isti scenarij ponavlja, kao u poratno vrijeme, ali sada u svrhu pritiska na pravosuđe.

Koliko god se Financijska policija trudila da ispuni nalog politike i nađe nešto kompromitirajuće, kako za mene osobno, tako i za Hrvate i politiku HDZ-a,čiji sam ja bio član Predsjedništva, jedino što je uspjela naći je zamjena stana i troškovi reprezentacije. Ponosan sam što su mi to jedine “greške” u mome skoro četrdesetogodišnjem radu u Aluminiju. Možda da nije bilo tih mojih „grijeha“ na računu bih ostavio 100 milijuna i nešto sitno KM.

Na kraju molim javnost, ponajprije dioničare, čije dionice su obezvrijeđene, kao i radnike kojima je oduzeta egzistencija i pravo na rad da svoje napore usmjere na otkrivanje uzroka i pravih krivaca koji su napravili dug od 400 milijuna i potrošili 100 milijuna maraka zatečenih na računu Aluminija.

Neka se netko zapita kako bivši predsjednik Nadzornog odbora Aluminij Hamdija Jahić ima 10 puta više dionica od mene, koji sam proveo skoro od 40 godina u Aluminiju – naveo je u otvorenom pismu javnosti Mijo Brajković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari