Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Juraj (Jure) – jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve

Objavljeno

na

Sveti Juraj (lat. Georgius), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika.

Sveti Juraj je, moglo bi se reći, univerzalni svetac. Štuju ga i katolici i pravoslavci i muslimani, a posebno ga štuju Romi. Omiljen je i u našim krajevima, njemu su posvećene mnoge crkve i mnoga mjesta, a zapravo malo tko od vjernika zna reći o svetom Jurju više od onoga da se liturgijski časti 23. travnja.

Iako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, tijekom stoljeća su nastale mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme viteštva, koje toga mučenika (vjerojatno zato što je bio vojnik) najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spašava princezu.

Tako postoji legenda (pripisuje se Giacomu di Varazzeu) koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj se obezobrazio pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi bačeni zmaju.

Jednom zgodom na takav način bi izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sretne ju sveti Juraj i kaže da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj spremno obeća. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje kralj još jednom potvrdi da će se obratiti, a sveti Juraj potom ubije zmaja.

Takve i slične legende, iako se mogu sa simboličke strane promatrati i u pozitivnom svjetlu (npr. zmaj je simbol zla, pa je simbolički riječ o pobjedi kršćanstva nad zlom i grijehom), učinile su od svetog Jurja manje sveca u punom smislu riječi, pretvorivši ga u narodnog heroja, bez gotovo ikakve povezanosti s istinskom vjerom.

Zato bi se bilo dobro držati sigurnih povijesnih podataka, bez obzira koliko oni bili šturi, jer je već sama činjenica da se o svetom Jurju sačuvao spomen kroz dugi niz stoljeća važna i vrijedna poštovanja. Tako npr. znamo da je sv. Juraj bio rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanova progona 303. god. u Kapadociji, kada su ga, zbog nepriznavanja poganskih bogova, osudili na smrt odrubljivanjem glave. Kao i mnogi drugi sveci njegova vremena, koji su podnijeli sličnu mučeničku smrt, i sv. Juraj nam može biti izvrstan putokaz u postojanosti u vlastitoj vjeri.

U tom smislu valja imati u vidu dobronamjernost starih hagiografa koji su donosili razne legende o svetom Jurju, kao onih koji su kroz nevjerojatne i gotovo nevjerojatne priče o hrabrosti toga sveca htjeli potaknuti narod na privrženost Bogu i na bolje prakticiranje svoga vjerskog života, pa u tom smislu čak ni te legende ne treba odbaciti kao potpuno bezvrijedne.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo.

Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja su mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ.

Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj je postao zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima.

Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.Možemo zaključiti kako je spomendan sv. Jurja tradicijski bio vrlo bogat dan, te da je, unatoč mnoštvu praznovjernih elemenata, to ipak bio dan iskrenog zajedništva, molitve i razvijanja vjerskog i duhovnog života.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Duhovi – Blagdan Pedesetnice

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.

Nedjelja Duhova spada među najstarije svetkovine Crkve. Slavljena je vrlo rano, a o tome dodatno svjedoče dva spomena u Svetom Pismu: u Djelima apostolskim (Dj 20,16) i u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima (1Kor 16,8). Nadomješta židovski blagdan Pentekosta, koji se slavio pedeset dana nakon Pashe i kojim se slavilo sklapanje Starog Saveza na brdu Sinaj.

“Primite Duha Svetoga”, poručuje nam Gospodin. Duh Sveti jest Božji mir koji raskrinkava naš nemir, bezgrešnost koja rastače našu grešnost, gorljivost koja liječi našu mlakost…

Kršćani slave Duhove pedeseti dan nakon Uskrsa. To znači da su i Duhovi pomična svetkovina koja se mijenja svake godine i ovisi o danu kada se slavi Uskrs.

Ovom svetkovinom završava uskrsno vrijeme.

Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva “Duhovi dani”.

Sveti Luka u Djelima opisuje dolazak Duha Svetoga na posve jasan i prepoznatljiv način, po onom vjetru, po ognjenim jezicima, po jezicima koje govore i razumiju, a da ga jučer nisu znali. To su osjetljivi prirodni fenomeni koji i danas izazivaju tolike komentare i tolika tumačenja – egzegezu.

Međutim ovdje treba ne zaboraviti jednu veliku činjenicu, a ta je da Duh Sveti dolazi apostolima, Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj rodbini i okupljenima ženama i ostalima dok su u molitvi. Oni su jedno srce i jedna duša koje dolazi ojačati i ohrabriti Duh Sveti i dati tako njima svoj pečat da krenu naprijed. Zato se ova svetkovina i ovaj događaj i drže jednim od rođendana Crkve.

Duhovi, današnja nedjelja, su punina Uskrsa. Za Crkvu veoma važna svetkovina njenoga utemeljenja i predstavljanja pred svijetom, odnosno to je službeno rođenje Crkve sa krštenjem u Duhu. Danas na Prvu Crkvu silazi punina Duha Svetoga kojega je pripremao Duh Božji koji je govorio po prorocima i u svakom vremenu pripremao po dobroti, pravdi i istini sve ljude dok nije našao u Kristu svoje konačno ispunjenje. Zato mi danas obvezno povezujemo Sinaj i Jeruzalem, Savez na Sinaju i zajednicu u Jeruzalemu. Dvanaest plemena na Sinaju i dvanaest apostola u Jeruzalemu, jesu novi Izrael, gdje vatra i vjetar predstavljaju Boga živoga koji je svemu život i početak, pa tako i mladoj Crkvi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa Franjo: Nakon pandemije sve će biti drukčije, svijet će biti bolji ili gori

Objavljeno

na

Objavio

“Sve će biti drukčije” nakon pandemije koronavirusa iz koje će čovječanstvo izići “bolje ili gore”, upozorio je u subotu navečer papa Franjo u svojoj poruci i pozvao svijet na stvaranje “poštenijeg i pravednijeg društva”.

“Kad završi ova pandemija, nećemo moći nastaviti raditi ono što smo radili dosad niti onako kako smo to činili dosad. Ne, sve će biti drukčije”, rekao je Papa u video poruci na španjolskom jeziku u povodu blagdana Duhova.

“Nakon velikih kušnja koje se ispriječe pred čovječanstvom, a jedna od njih je i ova pandemija, iz njih izlazimo bolji ili lošiji. Neće biti isto, a ja vas pitam: kakav biste svijet željeli nakon toga? Bolji ili gori?”, upitao je Franjo.

“Trebamo Duha Svetoga da nam podari nov pogled na svijet, da nam pomogne da otvorimo um i srca kako bismo se suočili sa sadašnjošću i budućnošću, ali uz lekciju koju smo naučili: jedno je čovječanstvo. Nitko se ne uspije spasiti sam. Nitko “, kazao je argentinski papa.

“I svi mi to znamo, no pandemija kroz koju prolazimo natjerala nas je da živimo na puno dramatičniji način. Odsad nam je dužnost graditi novu stvarnost” jer “svijet danas pati, svijet je ranjen, (…), osobito oni najsiromašniji koji su odbačeni “.

“Sve ove patnje bit će uzaludne ako zajedno ne izgradimo pravednije”, dodao je Franjo i pozvao još jednom na “okončanje svjetske pandemije siromaštva”.

“I zato se danas otvaramo Duhu Svetomu da nam promijeni srca i da nam pomogne da postanemo bolji. (…) To je zadaća svakoga pojedinca među nama i svih nas zajedno”, zaključio je.

Još sredinom ožujka Papa je osnovao interdisciplinarnu skupinu koja bi u idućih godinu dana trebala promišljati o svijetu nakon covida-19, koji bi trebao biti uzoritiji u svim područjima.

Najavio je “posebnu Laudato Si godinu”, pet godina od početka enciklike ‘Laudato Si’ kojom se nastoji skrenuti pozornost na probleme siromašnih u svijetu i na ekološka pitanja, a slavi se od 24. svibnja ove godine do 24. svibnja iduće godine.

Papa je u subotu poslijepodne sudjelovao u molitvi u vatikanskim vrtovima, kojoj je, prvi put u gotovo tri mjeseca prisustvovalo gotovo stotinu vjernika, a emitirana je u tv programima diljem svijeta.

Od početka karantene u Italiji, 10. ožujka, Vatikan je primjenjivao jednake propise fizičke distance koja vrijede i u ostatku talijanskog poluotoka. Papa je u audijencije primao samo brojčano iznimno mala izaslanstva.

Tjedne audijencije srijedom i nedjeljni blagoslov s prozora Apostolske palače na Trgu svetog Petra zamijenio je videozapisom mise koja se održavala u palači.

Zahvaljujući postupnom popuštanju mjera izolacije u cijeloj Italiji, Papa će u nedjelju ponovno moliti Angelus s prozora Apostolske palače pred vjernicima, kojima je prije tjedan dana dopušteno okupljanje na Trgu svetog Petra. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari