Sveti Nikola – zaštitnik djece i mornara
Slaveći blagdan velikog zaštitnika brojnih naših župa, o svetom Nikoli trebali bi progovoriti u onome što je na njemu najljepše i najprivlačnije, o onome što našu katoličku vjeru čini božanskom, nebeskom, a to je ljubav.
Sveti Nikola rođen je u Maloj Aziji u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su molili Boga da dobiju dijete i dobili su malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu Nikoli. Nažalost, njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za ljude u potrebi. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrećice s novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu, gdje je jedno vrijeme provodi samački život.
Vratio se nakon nekoliko godina i to trenutku kad umire nasljednik njegova strica. Ovog puta nije mogao izbjeći biskupsko mjesto te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći se, a dane pomažući nesretnima i šireći vjeru. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine. Pokopan je u Myri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. No, zbog turskih osvajanja, svečeve posmrtne ostatke prenijela su 62 vojnika u svoj grad Bari u svibnju 1087.godine, gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mora i mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
Sveti Nikola je kao biskup živio jako skromno. Cijelog života shvaćao je da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.
Sveti Nikola se podjednako časti i na Istoku i na Zapadu. Njemu u čast podignute su mnoge crkve, a u Hrvatskoj povijesno je značajna ona koja se nalazi na lokalitetu Prahulje kod Nina.
Crkvica je dugačka nešto manje od šest metara, široka je 5,70, a visoka 6 metara (unutarnje mjere). Sazidana je malim uslojenim kamenjem na zemljanom humku koji se uzdiže iznad ninskog polja. Zbog opasnosti od Turaka na crkvicu se u 16. Ili 17. stoljeću nadograđuje obrambeno krunište s osam zubaca koje je služilo kao izvidnica. Crkvica sv. Nikole je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji, a smješta se na početak 12. stoljeća.
Uz svetog Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja djece po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima. (Laudato.hr)