Sveti starac Šimun ili Šimun Pravednik, neki ga zovu Šimun Bogoprimac je “pravedan i pobožan” čovjek iz Jeruzalema koji je, prema Evanđelju po Luki (Lk, 2,25-35), susreo Mariju, Josipa i Isusa dok su ulazili u Hram, kako bi ispunili običaj i prikazali Isusa u Hramu.
Prema biblijskom izvještaju, Duh Sveti je posjetio Šimuna i objavio mu, da neće umrijeti dok ne vidi Isusa Krista. Uzevši Isusa u naručje, izrekao je molitvu koja se i danas liturgijski koristi kao latinski „ Nunc dimittis“ u Katoličkoj Crkvi i drugim kršćanskim Crkvama, te dao proročanstvo aludirajući na Isusovo raspeće.
„ Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.“ (Lk. 2,29-32)
Starac Šimun je proročanski Djevici Mariji navijestio kako će Isus biti mnogima u Izraelu na spas, ali mnogima i na propast, te da će biti znak osporavanja, odnosno, kako je kasniji Isusov život potvrdio, da će ga odbaciti kao Mesiju i na kraju ubiti. Također joj je prorokovao da će i njoj samoj mač boli probosti dušu, kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca. Kršćanska tradicija obilježava ovaj susret 2. veljače kao blagdan Svijećnice, Prikazanja Gospodinova, Susreta Gospodnjeg ili Očišćenja Djevice (Marije). A u zadru se slavi 8. listopada. Njegovo je proročanstvo uključeno u pobožnost prema Mariji kao Gospi Žalosnoj. Šimun se štuje kao svetac u Katoličkoj Crkvi i pravoslavlju. Spomen na svetog starca Šimuna slavi se također u Katoličkoj crkvi i 8. listopada.
Škrinja sv. Šimuna u Zadru
Škrinja sv. Šimuna (Zadar, 1380.), koja se nalazi na glavnom oltaru crkve sv. Šimuna u Zadru je najvrjednije djelo srednjovjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj u kojoj je sačuvano mumificirano tijelo sv. Šimuna, zadarskog sveca zaštitnika. Grada. Škrinja svetog Šimuna ili raka svetog Šimuna nesumnjivo je jedno od najdragocjenijih i najvrjednijih zlatarskih djela zadarske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetama i dimenzijama ide u red cjenjenijih iste vrste, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Službeno je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije. Pored svoje umjetničke vrijednosti škrinja Sv. Šimuna ima i prvorazredno značenje za hrvatsku povijest. Na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji, kao i svakidašnji život žitelja Zadra: na tržnici, na ulici, nošnja ondašnjih ljudi, kao i izgled pojedinih dijelova grada.
Crkvena predaja o sv. starcu Šimunu
Crkvena predaja po nekim piscima životopisa sv. Šimuna kaže kako je on bio iz ugledne židovske obitelji. Po nekima je on bio otac čuvenog rabina Gamaliela. Bio je u odmakloj dobi – po nekima je imao preko 90. godina. Starac Šimun je poznat po dvije katoličke kreposti: pravednost i pobožnost.
Pravedan i pobožan
Kad kažemo da je bio pravedan, želimo reći da se u odnosu prema bližnjima vladao korektno, s puno ljubavi; nikoga nije uvrijedio, nikome zla učinio, o nikome zlo govorio ili mislio. Druga posebna krepost, vrlina koja ga je resila bila je pobožnost. Time se naglašava njegov odnos prema Bogu. Vršio je Božje zapovijedi, Bogu se često molio, često bio u jeruzalemskom hramu i slavio propisane židovske pobožnosti.
Katekizam Katoličke Crkve definira pravednost
“Pravednost je moralna krepost koja se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji dati Bogu i bližnjima što im pripada. Pravednost prema Bogu zove se ‘krepost bogoštovlja’ (virtus religionis). Pravednost prema ljudima upućuje da se poštuju prava svakoga te se u ljudskim odnosima uspostavi sklad koji promiče pravičnost glede osoba i općeg dobra.” U čovjekovom odnosu prema Bogu postoje neke dužnosti kroz koje čovjek postaje krepostan u smislu bogoštovlja. To su : molitva, post, čitanje Svetoga Pisma, razmatranje, liturgijsko štovanje. Zajednički nazivnik svih ovih dužnosti jest “davanje dužne časti Bogu.”
Katekizam o pravednosti među ljudima
“Svaka istinski odgovorna osoba mora voditi računa o bližnjemu” te zbog toga “pravednost oblikuje pravu krepost ponašanja.” Dužni smo, dakle, poštivati prava svih i izvršavati, to jest vraćati ono što ljudima pripada. Isto tako, dužni smo učiniti napor da postignemo i ono što nama samima pripada pazeći pritom na jednakost drugih ljudi s nama. Boriti se za sebe i vlastito dostojanstvo te isto tako i za druge od posebne je važnosti kada nas tlači nepravda koju Bog ne voli. S druge strane, pravda je sklad međuljudskih odnosa koja je plod kreposti pravednosti.“
Sv. starac Šimun prorok
Prigodom susreta starca Šimuna, Marije, Josipa i Isusa, on je o Isusu proročanski rekao i blagoslovio prisutne: „ Ovaj je, evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ Lk. 2. 34 – 35.
Šimunova čežnja za Isusom
Glavna oznaka sveg života starca Šimuna bila je goruća želja za Isusom, vidjeti Spasitelja. Čekao je „Utjehu Izraelovu“, to jest dolazak Spasitelja, te je vruće, žarko molio i upravljao osobne molitve Svevišnjem, da pošalje čim prije Spasitelja i da dade njemu milost da ga za svog života vidi. „ Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan Duhom dođe u Hram.“ Lk. 2. 26 – 27.
Kako slaviti sv. starca Šimuna
Osnovni zadatak svakog katolika kada su u pitanju slavlja svetaca je nasljedovanje njegova kreposna života. Slaveći spomendane svetaca mi ih se samo ne prisjećamo, ili proširujemo osobno znanje o njima. Nego, Crkva nas motivira da aktualiziramo one vrijednosti za koje su oni živjeli. U naše vrijeme je doista na hrvatskim prostorima važno razvijati u svim segmentima društvenog i crkvenog života pravednost, korektnost, pravdu, poštenje. I dakako pravu, izvornu i zrelu katoličku duhovnost i iskrenu osobnu pobožnost. To jest graditi živu Crkvu na te dvije moćne kreposti ili vrednote. U opasnosti smo da postanemo društvo zasnovano na nepravdi, korupciji, nekorektnosti u međuljudskim odnosima koje su u suprotnosti sa katoličkom moralkom. Opasnost također vreba i sa strane tradicionalne, ili bolje rečeno tradicionalističke pobožnosti. A to znači slaviti spomendane svetaca formalno, vanjskim manifestacijama koje ne zahvaćaju dušu, duhovnost, osobnost pojedinca. Želja za Isusom, za susretom s Njime trebala bi biti naš prioritet života. U tome, kao i u pravednosti i pravoj pobožnosti nam je svijetli primjer starac Šimun. Kao što je na starca Šimuna sišao Duh Sveti, to je moguće da se događa i nama, ukoliko ćemo živjeti pravedno i pobožno. Okruženje u kojem živimo prezire dvije kreposti: pravednost i pobožnost. Možda ne verbalno i deklarativno, ali praksa pokazuje da su u nestajanju te vrijednosti. I to pod geslom: „ Zašto da ja budem pravedan, korektan, pošten, kad drugi nisu.“ Ili kada je u pitanju pobožnost: „ Pobožnost, što je to? Mnogi koji idu u crkvu gori su od onih koji ne idu.“ Uvijek znamo naći izgovore za svoje nečinjenje pozitivnog katoličkog ozračja i život koji je često miljama daleko od katoličkog življenja i osobnog životnog razvijanja na temeljima sedam darova Duha Svetoga.
Molitva sv. starcu Šimunu
Bože izvore i počelo svake svjetlosti!
Ti si pravednome starcu Šimunu pokazao Krista,
Svjetlost na prosvjetljenje naroda.
Usrdno te molimo:
usliši molitve svoga naroda
po zagovoru sv. Šimuna,
daj nam ići putem vjere i
ljubavi dok ne prispijemo k tebi,
Svjetlu neugasivom.
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
Molitva Gospi vezana uz Šimunovo proročanstvo
Prežalosna Djevice Marijo, koja si probodena mačem neizmjerne boli kada je Šimun prorekao trpljenje Tvoga Sina, izmoli mi, da zbog počinjenih grijeha i moje srce probode bol duboke i iskrene skrušenosti. Amen.