Katolici diljem svijeta dan poslije Božića obilježavaju blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, koji je u nekim krajevima poznat i kao Štefanje.
Stjepan je bio prvi kršćanski mučenik, jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. Njegovo mučeništvo zabilježeno je u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska.
Židovski vođe lažno su ga optužile da je govorio protiv Mojsija i Boga. Nakon što se on počeo braniti, izveli su izvan grada i pogubili ga kamenovanjem. Sveto pismo prenosi njegove posljednje riječi, koje je klicao dok je umirao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh”.
Sveti Stjepan prvi je za Isusa posvjedočio svojom krvlju pa je stoga nazvan i Prvomučenik. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju, piše Dnevnik.hr.
Svetkovina svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se dan nakon Božića, 26. prosinca, i to od 380. godine. Zbog te blizine jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, promovira se kao svetkovina najbliža Kristu, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je i s najvećim progoniteljem Isusova nauka u to doba, Savlom. Odobravao je Stjepanovo kamenovanje, a kod njega su i odložili njegovu odjeću. Savao je nakon obraćenja postao sveti Pavao i kasnije je bio najveći borac za Isusa te najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Sve se ovo zbilo, prema Svetom pismu, sedam mjeseci nakon Uzašašća Isusova na nebo.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u novi grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema.
Prema tradiciji, oko 415. godine, svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je Stjepan sahranjen. Njegovi su ostaci iskopani – jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, još jednog đakona.