Tajna veza australskih Barracuda i hrvatskih Rafala

Neobičan boj se posljednjih dana bije među formalnim političko-obrambenim saveznicama – SAD-om i Francuskom. Neposredni povod: Australija je raskinula sporazum o nabavci podmornica s Francuskom i odlučila kupiti naprednije, nuklearne podmornice od SAD-a, a u sklopu novog australsko-britansko-američkog sigurnosnog saveza (AUKUS).

Francuzi su to saznali praktički iz novinskih vijesti. Potom su krenuli rafali teških riječi s najviših pariških adresa – od predsjednika Macrona do vanjskopolitičkog ministra Le Driana. Prozivali su Washington da im je “zabio nož u leđa“, da je “počinio izdaju“, Bidena da je gori od Trumpa…

Šef diplomacije Le Drian povukao je francuske veleposlanike iz Washingtona i Canberre. Tjedan dana poslije, nakon što je dobro proučio slučaj, oglasio se i nadasve utjecajni predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, poručivši da “tu vidimo jasan nedostatak transparentnosti i lojalnosti“ i da baš zato treba “jačati kapacitete europske obrane“. S druge strane oceana su pak mirno najavljivali jačanje europsko-američke trgovinsko-tehnološke suradnje, kao da ih francuski rafali bijesa uopće ne dotiču. Kao je to tek dječja ljutnja manjeg partnera, nakon što mu je javno pokazano da je – manji partner.

Afera oko australskih podmornica je prije svega veliki poučak o tome kako funkcionira svjetski obrambeno-sigurnosni poredak, tko je tko u tom poretku, kako funkcionira business u njemu i u kojoj mjeri obrambeno sigurnosni prioriteti iliti nacionalni interes upravljaju tim businessom. Pouka je to za Francusku, koja se sada ljuti, ne samo zbog propalog posla, već i zbog propalog strateškog plana. Ali to je i pouka za cijelu Europsku uniju, a na poseban način i za Hrvatsku. Ako u priči samo zamijenite francuske Barracude za australsku ratnu mornaricu s francuskim Rafalima za hrvatsko ratno zrakoplovstvo, dobit ćete vrlo zanimljivu analogiju.

No priča o podmornicama dakako nije započela 15. rujna ove godine, kada su australski premijer Scott Morisson, britanski premijer Boris Johnson i američki predsjednik Joe Biden objavili trilateralni sigurnosni savez AUKUS, u sklopu kojeg će SAD pomoći Australiji razviti i razmjestiti nuklearne podmornice. A u skladu AUKUS-om, Australija je jednostrano raskinula ugovor s Francuskom za izgradnju klasičnih francuskih podmornica Barracuda, koji je Francuskoj trebao donijeti 34 milijarde eura u 25 godina.

Ugovor, koji je još 2016. potpisala administracija Macronova prethodnika Hollandea, nije bio samo financijski vrlo vrijedan. Bio je to za Francusku strateški važan ugovor kojim je kanila ostvariti svoj sigurnosni utjecaj u indo-pacifičkoj regiji, zakoračiti u dotadašnji američko-britanski obrambeno-sigurnosni monopol na tom prostoru i time se profilirati kao svojevrsni medijator između rastuće Kine i angloameričkog bloka te kao vodeća politička sila EU-a. Tadašnja australska vlada vjerovala je pak da je sklopila dobar posao i malo diverzificirala svoja obambeno-sigurnosna partnerstva. Ne sjećam se da je tadašnja Obamina administracija pravila od toga veliku javnu dramu, optuživala da su joj nelojalni francuski partneri zabili nož u leđa u izbornoj godini ulazeći u njezin tradicionalni prostor utjecaja. (I podsjećam na analogiju s hrvatskim Rafalima.)

Američki odgovor stigao je pet godina poslije, u vidu AUKUS-a. U međuvremenu, Australija je spoznala da je bez američkog obrambenog kišobrana nemoćna pred rastućom Kinom. A Francuska, pod Macronovim napoleonsko-dramskim utjecajem baš je umislila da stvarno postaje obrambeno-sigurnosna sila, koja nakon ulaska u indo-pacifičku regiju ulazi i u prostor američke dominacije u jugoistočnoj Europi, prodajući Rafale najprije Grčkoj, potom Hrvatskoj… Usput puni i svoj vrlo osiromašeni obrambeni proračun. A onda je bilo: zabili nam nož u leđa… Ne, samo je Francuskoj, a i drugima koji žele učiti, pokazano tko je tko u globalnom obrambeno-sigurnosnom businessu.

A to se najbolje vidi iz obrambenih proračuna: SAD 778 milijardi USD u 2021., naspram Francuske s 56 milijardi USD. Ili još slikovitije: Kina, Indija, UK, Saudijska Arabija, Njemačka, Francuska, Japan, Južna Koreja, Italija, Australija zajedno (poredane su po visini obrambenih proračuna) imaju u ovoj godini obrambene proračune u visini 761 milijardi USD. Dakle 10 vojno najjačih država svijeta zajedno imaju proračune 17 milijardi USD manje od Amerike.

To dalje znači da je SAD taj koji diktira pravila igre u globalnim obrambeno-sigurnosnim poslovima, da Francuska može postati “medijator” u globalnoj sigurnosti samo ako je to komplementarno interesima SAD-a. I da se u konačnici europska obrana i vojni kapaciteti mogu razvijati samo komplementarno s američkim kapacitetima i interesima. A sve priče o europskoj obrani nasuprot Americi su puka, a često i skupa tlapnja.

Francuzi su potom povjerovali da će preko EU-a ucijeniti SAD odugovlačenjem pregovora o novom sporazumu o trgovačkoj i tehnološkoj suradnji. Da će pokazati kako državni tajnik Blinken pojma nema kad govori da euro-atlansko gospodarsko partnerstvo u postaje sve čvršće. Kad tamo, pregovori euro-američkog Vijeća za trgovinu i tehnologiju idu dalje sljedećeg tjedna, prema planu. Kao da se Macron i ne ljuti….

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija.hr