Hrvatski novinar i kolumnist Tihomir Dujmović objavio je na društvenim mrežama osvrt pod naslovom “Jeftine podlosti Večernjeg lista”, u kojem oštro reagira na tekst glavnog tajnika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka objavljen u subotnjem izdanju Večernjeg lista. Dujmović navodi da se radi o pokušaju diskreditacije i manipulaciji njegovim životopisom te iznosi pozadinu svog kratkog partijskog članstva iz 1982. godine.
Tihomir Dujmović: Jeftine podlosti Večernjeg lista
Prije par godina u medijima se pojavila informacija o mom partijskom putu, temu je otvorio tko će drugi nego srpske „Novosti“. Nisam reagirao, a sad priznajem da sam pogriješio, jer mi se činilo nepotrebnim nakon svega što sam kao novinar napisao i na televiziji izgovorio, objašnjavati što se dogodilo davne 1982. godine.
Naime, ništa od pompoznosti kojom je ta informacija objavljena nije stajalo, a najvećem dijelu svojih prijatelja i poznanika sam ispričao tu bizarnu priču još odavno i odmahnuo sam rukom na ta prozivanja. No, sad kad sam vidio da je čelnik HND-a u Večernjem listu, u najtiražnijem subotnjem broju, raspalio tekst o meni, Marijačiću, Joviću i Pavkoviću kao da piše o Kardelju, Titu, Bakariću i Rankoviću, zaključio sam da je vrijeme da ispričam i tu priču.
Reakcija na tekst Hrvoja Zovka
Naime, Hrvoje Zovko, čelnik HND-a, nas predstavlja kao četiri bivša politička jugoslavena koji su okrenuli kaput i najglasnije napadaju Jugoslaviju i jugoslavenstvo, iako smo tobože odavno zaraženi tim virusom! To piše čovjek koji kao zmija noge krije od svog članstva moju knjigu „Hrvatske novinarske tragedije 1945–1995“ koja detaljno objašnjava da su iste te jugoslavenske vlasti ubile, protjerale ili zabranile daljnji rad za 95 posto tadašnje hrvatske novinarske scene.
Njegov je ured, kaže Dujmović, „poprskan krvlju nevinih hrvatskih novinara“ i on je dužan svom članstvu reći istinu o ne tako davnoj povijesti hrvatskog novinarstva.
Kako je nastao „partijski staž“
Dujmović se potom osvrće na okolnosti iz 1981. godine kada je, kao 18-godišnjak, služio vojni rok u Mariboru:
„Iz nekog razloga, zamjerio sam se jednom oficiru na samom početku i čovjek se iživljavao na meni do te razine da sam imao dojam da mi je život ugrožen. Od ljudi sa kojima sam se tamo družio, dvojica su bila u partiji i rekli su mi jedan dan, da je jedan od načina da me čovjek ostavi na miru, da uđem u partiju, da će on to respektirati, da će oni to gurati i da će teror prestati. Doslovno je tako i bilo, od kad su me primili u partiju, čovjek se od mene maknuo i živ i zdrav sam dočekao kraj vojnog roka.“
Kako navodi, njegov partijski staž završio je s izlaskom iz vojske, te nikada više nije bio član bilo kakve organizacije: „Jednostavno, ne postoji moj kasniji partijski put.“
„Sad kad me uspoređuju s Bakarićem, vrijeme je da progovorim“
„Obzirom da se radilo o jednoj doista bizarnoj situaciji, kad su Novosti to objavile nisam htio reagirati. Ali, sad kad vidim da se ta epizoda uzima kao da mi je drugo ime Vladimir Bakarić, kad se od svih medijskih vedeta koje su desetljećima isključivo na partijskom stažu gradili svoju karijeru, mene uzima kao mjeru partijskog članstva, odlučio sam ovu sentencu ispričati i to ovdje na Facebooku.“
„Večernji list“, zaključuje Dujmović, „moju bi eventualnu reakciju objavio najsitnijim slovima pri dnu predzadnje stranice, zato ju pišem ovdje.“
Kamenjar.com
