Tijekom gotovo četverogodišnje opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava rata i na temelju presuda međunarodnih sudova, svako deseto dijete ubijeno u gradu stradalo je od snajperskog hica. Ranjeno je više od 14.000 djece.
Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo
Unatoč tome, nijedan snajperist, pa po toj logici ni Aleksandar Vučić za kojega se sumnja da je bio uključen u ovo divljaštvo, do danas nije odgovarao ni po osobnoj, niti po zapovjednoj odgovornosti, pred domaćim niti pred međunarodnim sudovima.
Haški sud je u presudama protiv najviših dužnosnika Republike Srpske zaključio da je snajperska kampanja imala jedan cilj – “terorizirati civile Sarajeva”. Zaboravili su zaključiti da se radilo o najdivljačkijem teroriziranju i sijanju straha nezapamćenog u analima ratovanja.
Doista, bilo bi morbidno uspoređivati što je veće divljaštvo, snajperski safari, Srebrenički genocid, Vukovarska Ovčara, Škabrnja, Borovo selo, Četekovci , Lovas i mogao bih u nedogled nabrajati i ponavljati priče kostiju iz masovnih grobnica, koje mukotrpno otkriva Ured za nestale i Ministarstvo hrvatskih branitelj pod vodstvom ministra Tome Medveda.
Valjda u povijesti ljudske civilizacije ne postoji veće barbarstvo i divljaštvo od onoga koje su organizirale i provele vojne i paravojne formacije Srbije kojoj je danas predsjednik Aleksandar Vučić, a koji je u ono vrijeme bio lijeva ili desna ruka ratnog zločinca Vojislava Šešelja. I onaj koji je na sarajevskom safariju posluživao s gajbom piva i nosio kišobran! Navodno?
I sada taj i takav Vučić, koji baš nikada nije priznao niti djelić srpskih divljačkih zločina prema civilima i vojnicima Hrvatske i BiH, u subotu je optužio Hrvatsku i za “divljaštvo” nakon što je zabranila ulazak u zemlju srbijanskom povjesničaru Milošu Koviću.
Pozvao je Ministarstvo vanjskih poslova da zbog toga uputi prosvjednu notu Hrvatskoj. Srbijanski predsjednik je novinarima rekao da se radi o “divljaštvu i arbitrarnosti u donošenju odluka o zabrani ulaska kakvo nije zabilježeno ni u jednoj članici EU-a”. Vučić je brzo nakon reakcije Ministarstva vanjskih i europskih poslova dobio adekvatan odgovor od samog vrha države.
Po Vučiću, Hrvatska bi valjda trebala pisati molbe srpskim povjesničarima da nas u Zagrebu obasipaju sa svojim istinama, kao da mi i sami nemamo dovoljno svojih povjesničarskih Juda i prodanih duša?
Predsjednik Zoran Milanović otkazao je sastanak šefova država Procesa Brdo-Brijuni radi izjava i postupaka srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koje su u “suprotnosti s ciljem inicijative i ugrožavaju mir i stabilnost na području jugoistočne Europe”, priopćio je Ured predsjednika u ponedjeljak.
Javni nastupi historičara Miloša Kovića koncipirani su tako da redovito izazivaju snažne nacionalističke reakcije, jer se temelje na interpretacijama koje se mogu opisati kao izrazito nacionalističke. Posebno se to odnosi na njegova tumačenja povijesnih tema vezanih uz Drugi svjetski rat, prije svega logor Jasenovac.
Ković se oštro protivi reviziji visokih procjena broja žrtava Jasenovca te inzistira na narativu prema kojemu je riječ o genocidu nad Srbima koji mora imati središnje mjesto u nacionalnom identitetu.
U tom kontekstu često povlači paralele s holokaustom, zagovarajući izgradnju snažne “kulture sjećanja” koja bi, prema njegovim riječima, trebala oblikovati kolektivnu svijest. Smatra da je službeni broj od 700.000 žrtava onaj koji se ne bi smio revidirati bez ozbiljnih dokaza.
Ako je reakcija MVPE-a i Predsjedničkog ureda bez ikakve sumnje na tragu zaštite nacionalnih interesa po prvi put, tada bi trebalo ozbiljno razmisliti da jedino povijesne istine o Jasenovcu, ali i o svim drugim nedorečenim prijeporima mogu biti alati za istinsko čuvanje nacionalnih interesa.
Srpsko bdijenje nad mitovima kao što je Jasenovac, zapravo je okidač, ili izgovor za moguće nove sukobe, a na tom tragu možemo analitički promatrati i Vučićevu „paranoju“ o vojnoj suradnji kada izjavljuje: ugrožava nas vojni savez Hrvatske, Albanije i Kosova, branit ćemo svoj teritorij.
Vučić govori kako će se braniti, ne zna se od kojih to vampira, jer Srbiju nikada nitko nije napao pogotovo ne Hrvatska za koju u Srbiji nema baš ništa zanimljivo niti interesantno.
Vučićeva paranoja da se Hrvatska miješa u unutarnje političke odnose u Srbiji na tragu je najave nove agresije, odnosno obrane od onoga koji napada njegovu Srbiju. Glumi žrtvu, da bi u povoljnim okolnostima posta napadač!
Ako itko ikoga „napada“, onda to radi Srbija stotinama tisuća turista koji se kupaju u hrvatskom moru i tisućama konobara, sobarica i drugih zaposlenika iz Srbije koji se brinu da turistima u Hrvatskoj bude ugodno. Nepregledne kolone automobila sa srpskim registracijama možemo vidjeti kako jurišaju na naše Jadransko more.
Vučić ima problem! Njegove žalopojke, ili bolje kazati srpske žalopojke o ugroženosti Srba „na ovim prostorima“ jednog kobnog povijesnog trenutka izazvale su krvavu velikosrpsku agresiju na našu dragu domovinu i učinile neviđena divljaštva, neusporediva s proglašenjem jednog „historičara“ personom non grata, no kako će sada Vučić objasniti ugrozu Srba koji hrle na naš Jadran i redovito govore kako im je u Hrvatskoj bilo predivno.
Čini se da u toj logici mnogo toga ne štima i onda nam ne preostaje ništa drugo nego Vučića, njegov lik i djelo proglasiti čistom „vaginalnom“ populističkom manipulacijom u trenutku kada mu se ozbiljno trese tron? No ipak mislim da bi bilo prenaivno sve podvesti pod populizam, koji se u jednom trenutku može pretvoriti u zvijer rata.
Jer što će mu kineske „Zagrepčanke“ kojima može gađati HNK u Zagrebu, ako se promijenio i pretvorio u mirotvorca. Apsolutno sam siguran, da je Putin uspio pregaziti Ukrajinu, Hrvatska bi bila prva na Rusko-Srpskom meniju.
Zaštita nacionalnih interesa trebala bi biti prva i najvažnija tema sutrašnjeg sastanka Vijeća za nacionalnu sigurnost, a lista onih kojima bi trebala biti uskraćena dobrodošlica u Hrvatskoj mogla bi biti malo konkretnija! Ipak, još uvijek ne vjerujem. „Prvi april je“! Kažu neki bolje 1. nego 10.!
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo