Sve to nam govori koliko je važna sigurnost i stabilnost međunarodnog položaja Republike Hrvatske, što je u zadnjih više od devet godina kao prioritet rezultat Plenkovićevih politika, na tragu Tuđmanovih vizija devedesetih, ali i prije njih, koje je Tuđman iznosio u svojim knjigama, znanstvenim radovima i promišljanjima.
Piše: politički analitičar-Kazimir Mikašek-Kazo
Nepoznato mi je pravo ime i prezime Vučićevog ministra „informisanja“, jer jedni mediji prenose Batina, a drugi Bratina? Boris Bratina ili Batina, ali kada bih mogao sam birati prezime koje mi više paše uz lik i djelo dotičnog ministra, daleko primjerenije prezime bilo bi mu Batina, što on u stvari i jest. Dakle ministar „informisanja“ kao izabrana Vučićeva batina, imenovan je na ministarsku poziciju 16. travnja 2025. godine.
Paradoksalno je da Boris B(r)atina ima respektabilnu akademsku i intelektualnu karijeru. „Izvanredni je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Prištini s privremenim sjedištem u Kosovskoj Mitrovici, gdje predaje suvremenu filozofiju i ontologiju. Doktorirao je filozofiju, objavio tri monografije i više od 50 znanstvenih radova“.
Foto/FB
Međutim njegova prava velikosrpska politička karijera zapravo ima svoje startno ishodište na poziciji marginalne, ali agresivne desnice koja promovira radikalni velikosrpski nacionalizam, a kako danas vidimo i imperijalistički model širenja Srbije po uzoru na svog velikog brata Rusiju.
Njegova izjava da Hrvatsku treba kazniti oduzimanjem teritorija, neodoljivo me podsjeća na uvod Putinovog rušilačkog pohoda u Ukrajini, kada je jednim potezom pera Ukrajinu proglasio ruskim vlasništvom, drugim potezom pera izbrisao na stotine tisuća života, a na desetak milijuna Ukrajinaca svojom brutalnom agresijom protjerao je u izbjeglištvo diljem svijeta.
Poveznica je još radikalnija, kada Putin Ukrajince naziva nacistima, a Srbija Hrvatsku ustaškom tvorevinom.
Naravno, ovako teške riječi i pravi diplomatski skandal ne mogu biti samo njegovi ekstremistički stavovi, već iza toga vjerojatno stoji sam Aleksandar Vučić i strategija velikosrpske politike. Ratovi uglavnom počinju kad je država pred pravim gospodarskim slomom, ( raspad Jugoslavije), a započinju ih oni kojima prijeti politički pad i čini se da je Vučić upravo u takvoj poziciji.
Njegova igra sjedenja na dvije stolice, jednoj ruskoj, a drugoj američkoj, čini se provaljena je i od jedne i od druge strane pa onda izazivanjem ovakvog diplomatskog skandala zapravo prikriva totalni skandal unutarnje borbe u samom sebi. U tom kontekstu, svaki lider uz sebe bira najodanije kadrove, koji će biti u stanju kontrolirati eventualnu medijsku štetu gašenjem medijskih sloboda što predstavlja izravnu prijetnju ostacima ostataka novinarskih sloboda u Srbiji. Dakle, Bratina je zapravo Vučićeva batina!
Iza ove izjave koja nije samo diplomatski skandal, već otvorena prijetnja, može se iščitati što bi se sve događalo na brdovitom Balkanu da je Putin uspio pokoriti Ukrajinu za tjedan dana kako je najavljivao? Sve je bilo spremno za građanski rat u BiH i Crnoj Gori, a Hrvatska bi bila dodatno opterećena s Orbanovom rusofilskom politikom na sjevernim granicama. Postavlja se pitanje zašto predsjednik Milanović o ovoj temi uporno šuti i ja li dosita istina da su mu u svijetu jedini prijatelji oni koji podržavaju Putina i njegovu zločinačku agresiju?
Ministri Tomo Medved i Gordan Grlić Radman svojim su izjavama točno locirali moguće posljedice ovih otvorenih teritorijalnih pretenzija Srbije na štetu Hrvatske.
Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala? Nitko! Srbija jest mala, odnosno premala za one apetite koje su imali. Izgubili su rat, a niti jedan cilj nisu ostvarili! Srbija je svedena na Beogradski pašaluk s teškim problemom vojvođanskih autonomaša i pobunjenika, s još težim bremenom Kosova, bez izlaska na more i bez realiziranog sna o granici Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Cilj velikosrpske agresije na Hrvatsku bio je oteti nam gotovo cijelo more, kao snažan geostrateški gospodarski i ekonomski resurs iz kojega su godinama za vrijeme Jugoslavije otimali hrvatske devize i na slamčicu ih vraćali nazad kao stanovitu milostinju. Kako danas vidimo i Viktor Orban, veliki prijatelj Vučićeve Srbije pati za našim morem?
Sve to nam govori koliko je važna sigurnost i stabilnost međunarodnog položaja Republike Hrvatske, što je u zadnjih više od devet godina kao prioritet rezultat Plenkovićevih politika, na tragu Tuđmanovih vizija devedesetih, ali i prije njih, koje je Tuđman iznosio u svojim knjigama, znanstvenim radovima i promišljanjima.
Hrvatski branitelji učinili su Srbiju malom, ali čini se da Srbiju nitko ne može i ne će učiniti poniznom. Kada već toliko silno žele tuđe otimati ratovima, mogao bi se baš njima dogoditi krvavi građanski rat na Beogradskom pašaluku, što bi zapravo bio epilog svih srpskih povijesnih poraza.
U ovom predblagdanskom ozračju, nikome ne želim rat, a našim dragim braniteljima želim samo mir i svako dobro.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo