Tomašević je godinama prodavao javnosti priču o magisteriju u Engleskoj i konzultantskom radu u 40 zemalja?

Da biste u Republici Hrvatskoj postali gradonačelnik, saborski zastupnik ili predsjednik države, formalno-pravno nisu potrebne posebne obrazovne kvalifikacije (poput fakultetske ili bilo kakve druge diplome), već je jedini uvjet posjedovanje državljanstva , punoljetnost i poslovne sposobnosti, ma što to značilo, uz zakonsku obvezu prikupljanja potpisa birača.

Gradonačelnik, saborski zastupnik/ca ili predsjednik/ca države može biti pijanac, narkoman, bivši lopov, skriveni obiteljski nasilnik, ili bilo koja osoba sa školom ili bez nje, ako skupi adekvatan broj potpisa i ako nakon toga na izborima dobije povjerenje birača.

Upravo posebne obrazovne kvalifikacije i cjeloviti CV gotovo redovito se prezentiraju biračima kao dokaz kompetentnosti kandidata koje želi biti državni dužnosnik i baviti se općim dobrom u nekom od sektora , pa se u tom kontekstu zajedno s provedenim radim iskustvom važe njegova sposobnost obnašati neku od odgovornih političkih funkcija.

Komentar: Kazimir Mikašek-Kazo

Tomislav Tomašević, nakon Milana Bandića kojega su mainstream mediji razapeli kao najokorjelijeg lopova, kakav se prije i poslije njega nije nikada šetao ulicama Zagreba, u usporedbi s tako nacrtanim Bandićem, činio se nepismenim glasačima kao melem na ranu, pogotovo zbog toga što je zajedno s Bandićem „pokopan“ i HDZ, Možemovski ljuti ideološki neprijatelj kao najveća desno-centristička stranka Hrvata.

Bilo je to po onom obrascu „oba su pala“ što je Tomaševiću uspjelo za razliku od Milanovića koji je uz veliku pomoć Škore srušio KGK, ali nije uspio AP-a što je silno priželjkivao i što mu je bio primarni cilj.

Zamislite kako to bombastično zvuči kada Tomislav Tomašević kaže, ili možda laže, da je negdje tamo u Engleskoj magistrirao i bavio se konzultantskim poslom u 40 zemalja, (što me podsjeća na bajku o Alibabi i 40 razbojnika), a da pri tom do dana današnjeg nije dokazao ni jedan redak istinitosti njegovog navodno CV-a?

Doduše, međunarodne fondacije koje su obilato financirale politički rast Možemovske aktivističke nedonoščadi i njima srodne NVO udruge, u stanju su svašta falsificirati, no ono što ne mogu, ne mogu od nesposobnog stvoriti sposobno, od antipatičnog simpatičnog, niti od neškolovanog školovanog.

Mogu stvoriti samo bijednog aparatčika, koji će uvijek biti k nozi i ispunjavati sve njihove prohtijeve, osobito one iz domene preodgoja hrvatske kršćansko demokratske mladosti u neke od njihovih zombija iz širokog genderističkog repertoara.

Nažalost, Zagrepčanima nije dovoljan jedan totalni promašaj, Hrvatima kada su po drugi puta birali gradonačelnika i predsjednika i to već dobiva konotacije čiste patologije?

Ipak ima onih koji još uvijek uporno propitkuju u nadi da će utjecati na svijest i savjest birača barem u budućnosti , pa vam prenosimo jedno od takvih razmišljanja, koje je analitički iznijela dr.sc. ekonomije, prof. korporativnih i javnih financija, purgerica, Dina Dogan. Zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba s poznatim i utemeljenim CV-om.

Sjećate se kako se Tomislav Tomašević godinama hvalio magisterijem u Engleskoj i konzultantskim poslom u čak 40 zemalja? Upravo zato je potpuno legitimno pitati, što je od toga točno, gdje je radio, u kojem svojstvu, za koga, temeljem kojih kvalifikacija i pod kojim ugovornim odnosima. Pa sam to i napravila (vidi slike u prilogu). To nije nikakav napad, nego elementarna provjera vjerodostojnosti čovjeka koji vodi glavni grad i raspolaže milijardama javnog novca. Ako su te tvrdnje točne, onda odgovor ne bi smio biti problem.

Ako nisu, onda je problem još veći.

Umjesto da gradonačelnik osobno i jasno odgovori na pitanje o vlastitom poslovnom i obrazovnom putu, skriva se iza pročelnika Matijašeca, wannabe ustavnog suca i šalje birokratske maglice. Dakle, kad se gradi politički imidž, onda slušamo velike priče o međunarodnoj karijeri i impresivnim titulama. Kad se traži konkretan odgovor, onda odjednom nitko ništa ne zna i Grad “ne vodi evidenciju”. Pa dobro, tko je onda godinama prodavao javnosti priču o magisteriju u Engleskoj i konzultantskom radu u 40 zemalja? I zašto sada, kad se traži pojašnjenje, nastupa muk i skrivanje iza činovnika?

Ali, znate li vi uopće tko je Željko Matijašec? On je oličenje onog najgoreg tipa političko-administrativnog aparatčika, čovjeka koji je preživio svaki sustav, svakog šefa i svaku promjenu vlasti, a pritom nikada nije birao stranu po načelu, nego po koristi. Bio je dio starog gradskog aparata i bez problema se prilagodio novom, pa danas glumi neutralnog činovnika dok zapravo politički pokriva gradonačelnika kad ovaj ne želi osobno odgovarati.

Vjerujem da je isto radio i za vrijeme Bandića jer je tada također visoko kotirao. A to nije bilo lako, muškarcima. Posebno je odbojno njegovo cerekanje zastupnicima oporbe u Skupštini, jer to nije ponašanje ozbiljnog pročelnika ni pravnika, nego bahatog aparatčika koji je umislio da nije servis institucija i građana, nego njihov tutor. Takav stil otkriva prezir prema oporbi, prema demokratskoj kontroli i prema samoj funkciji koju obnaša. E, da, usput želi već drugi puta postati ustavni sudac. Ali to da nije smiješno bilo bi tužno. Pokušava se ugurati u kvoti Možemovaca.

Za kraj, neka bude potpuno jasno, tko god mene pita za moj poslovni i obrazovni put, dobije odgovor bez problema. Gdje sam radila, što sam završila, koje kvalifikacije imam, što sam objavila, što predajem, što sam radila u praksi, sve je dostupno i provjerljivo. Baš sam za potrebe AZVO-a neki dan ažurirala CV. Tako se ponašaju ljudi koji nemaju što skrivati. Zato je cijela ova priča oko Tome puno veća od jednog dopisa. Ona otvara jednostavno pitanje, zašto gradonačelnik Zagreba ne može ili ne želi jednako transparentno govoriti o sebi.

Kad smo već kod teme akademskog puta, gdje nam je diplomski rad Sandre Benčić?

https://www.facebook.com/share/v/1B3RcaKHFF/