Pratite nas

BiH

Trusina se nikada ne će zaboraviti

Objavljeno

na

Sve dok na bošnjačkoj političkoj i vjerskoj strani postoje žrtve, građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij, samo njihove, njihova naroda, a na svim drugim beha stranama sudionicima sukoba samo zločinci i ubojice, ne može se govoriti o nekoj zajedničkoj ni sadašnjosti, a još manje budućnosti. I to je naprosto razumljivo.

[ad id=”68099″]

Jer kako da zajedno u bosanskoherecgovačkoj kući, u beha granicama, živi žrtva i zločinac, branitelj i agresor, takav zajednički život, u istoj kući, a Bosna i Hercegovina je kuća svojih naroda, nemoguć je čak i među braćom, ako bi jedan od njih bio žrtva drugog. Takav bošnjački diskriminatorski odnos prema drugim beha narodima nikako nije u službi gradnje međunacionalnog i međuvjerskog povjerenja, kao preduvjeta, temelja neke zajedničke beha budućnosti. Stoga bošnjački govor o održivosti Bosne i Hercegovine kao multizajednice nema nikakvo uporište, pa čak mnogi od njih ni sami ne vjeruju u to što govore. Stalno izmišljati i povećavati broj stradalih na svojoj bošnjačkoj, te umanjivati broj ratnih žrtava na drugoj, hrvatskoj federalnoj strani prljavi je politički posao manipuliranja žrtvama. U konačnici žrtve takve diskriminatorske bošnjačke politike prema mrtvima bit će oba federalna partnera.

Stoga ubrzano nestajanje Bosne i Hercegovine odvija se upravo kroz diskriminatorski bošnjački pristup žrtvama beha sukoba, što je bio slučaj i u poslijeratnoj Jugoslaviji. I u jednoj i u drugoj, tim  poslijeratnim tvorevinama, Jugoslaviji i „Jugoslaviji u malom“, Bosni i Hercegovini, brojniji jugoslavenski narod Srbi, i brojniji u beha federaciji Bošnjaci, niti su priznavali, niti priznaju žrtve rata drugih naroda, a u isto vrijeme broj svojih žrtava deseterostruko, pa i stostruko, uveličavali i uvećavaju, dok one s druge strane toliko puta umanjivali i umanjuju.

trusina-kamenjarU multi društvu u kojem čak ni žrtve rata nisu jednako tretirane, poglavito ako se to odnosi na žrtve malobrojnijeg naroda, onda se tu ne može nikako govoriti o miru, slobodi i istini. Stanjima tolerancije, suživota, jednakosti i ravnopravnosti, sastavnica takvih zajednica. Jer, kako graditi beha tolerantnu i dijalošku sadašnjost Bosne i Hercegovine ako se čak i djeci žrtvama beha rata prilazi vrlo selektivno, diskriminatorski, odnosno vrlo radikalno po nacionalnom i vjerskom identitetu. Kako to, naime, da hrvatska djeca ubijena u Vitezu, njih osmero, od strane „nenaoružanih“ Muslimana, ili ona trinaestogodišnja djevojćica kojoj su, opet „nenaoružani“ Muslimani  u napadu na njeno selo Ćifluk, koja je za Božić kradom došla iz izbjeglištva sa otcem u napuštenu kuću da ponese nešto za proslavu tog najvećeg kršćanskog blagdana, odbiju obadvije noge a otca joj ubiju na kućnom pragu, nisu jednako tretirana kao i muslimanska djeca ubijena od strane Srba u Sarajevu. Ne može se Bosna i Hercegovina graditi na tolikoj nepravdi prema mrtvima, prema žrtvama djece, čije nevine žrtve vape do neba za istinom. Istinom koja nikada nije ostala trajno zatrpana, koju nikakvi režimi, sile, brojevi naroda, isključivosti, nisu mogle držati pod zemljom.

„Zemljica se zaklinjala raju, da se tajne sve saznati moraju“, jer bošnjačko vodstvo kojeg predvodi sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, koji je i zapovijedao ubijanja djece, žena i staraca, zna i poznaje sve te isilovske zločince. Oni su proizvod Izetbegovićeve islamskodeklaracijske politike, koja kaže „Najveće zlo koje su kršćani počinili je to što nisu prihvatili Poslanika (Muhameda), kojega im je Bog poslao s Kuranom“. Zbog te islamskodeklaracijske politike Alije Izetbegovića, koja je u najvećoj mjeri i bila razlog beha krvavog sukoba, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini se više bore za žrtve muslimana diljem svijeta, negoli za hrvatske, i srpske, žrtve beha sukoba.

Sve to govori o vjerskoj radikalizaciji i fundamentalizaciji Bošnjaka, što nikako nije put izgradnje demokratske i multi beha zajednice kršćana i muslimana, kršćanstva i islama. Ne čudi stoga što se Bošnjaci okupljaju i brane muslimanske žrtve s terorističkim poveznicama na Bliskom istoku, a ne vide i ne protestiraju pred svojim vodstvima za jednako tretiranje žrtava hrvatske djece u beha sukobu, i hrvatskih povratnika na svoja ognjišta na federalnim prostorima.

O strahotama muslimanskih zločina nad beha Hrvatima kazuje i isilovski teror nad katolicima u hrvatskom selu Trusina. Brutalnosti Alijinih isilovaca u Trusini kod Konjica opisuje preživjela Mara Krešo riječima: „Ubili su mi muža pred očima, a onda mene i ostale članove obitelji tjerali da prelazimo preko njegova leša“. Nadalje žrtva muslimanskog zločina govori: „nitko od poubijanih civila nije imao nikakvo oružje“, što muslimanske zločine čini još brutalnijima. Za tako strašan zločin u Trusini muslimanski sud u Bosni i Hercegovini osudio je jednu od sudionika pokolja, Rasemu Handanović, na samo pet godina zatvora. No, zasigurno kao i svi dosadašnji muslimanski zločinci bit će ubrzo pomilovana i puštena kao heroj na slobodu. To je ono što daje opravdano pravo Srbima na Referendum o nepriznavanju bošnjačkih sudova u predmetima ratnih zločina. Do muslimanskog zločina 16. travnja 1993. godine u Trusini je živjelo 40 hrvatskih obitelji, a danas to je selo, kao i hrvatsko Miletići kod Gluhe Bukovice, muslimanskog konclogora za Hrvate, jedna velika ruševina, u kojem bošnjačka strana isilovski ruši svaki trag hrvatstva i katoličanstva.

Da je Bosna i Hercegovina sve centraliziranija i unitariziranija, zapravo da je sve više bošnjaćiziranija vidi se i čuje ovih dana na ulicama, gotovo stopostotnog bošnjačkog Sarajeva. Naime, na povratku beha košarkaša koji su osvojili europsko zlato i šport je politiziran, i športom se nameće način kako Bosnu voljeti. U mnoštvu onih koji su dočekali košarkaške, beha reprezentativce, čula se prijetnja onima koji se ne vesele tom uspjehu. Urlalo se i prijetilo povicima „’ko ne skače taj ne voli Bosnu, hej, hej, hej“. Budući da je Sarajevo, pa gotovo stopostotni čisti bošnjački grad, i da su zbog toga košarkaše i dočekali samo Bošnjaci, to slavlje ima političku težinu i poruku. Poručivalo se „Bosnu volite kao mi, ili je napustite“.

A o licemjerstvu bošnjačke strane u tobožnjoj gradnji multi beha zajednice vidi se i u navodnoj njihovoj zauzetosti za beha povratnike Hrvate. Ovih dana na srpsku četničku agresiju na hrvatske povratnike u Tesliću oglasila se treća najjača bošnjačka politička stranka, Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Ta vrlo radikalna, etnički i vjerski čista islamska partija, ona čije su vođe sudjelovale u etničkom čišćenju Hrvata tijekom muslimanske agresije u Srednjoj Bosni, „najoštrije osuđuje neprihvatljivo ponašanje i teror nad povratnicima Hrvatima u mjestima Slatina i Studenci u općini Teslić u manjem bh. entitetu“. Zaista koliko je politika u Bosni i Hercegovini podla i prljava ne može se ni zamisliti dok se ne čuju ovakve izjave unitarističkih političkih stranaka, čiji predsjednik je sudionik muslimanske agresije na beha Hrvate. Zauzimanje Stranke za BiH za Hrvate povratnike u manjem beha entitetu, zapravo je njihovo sudjelovanje u tom teroru, kojeg tobože osuđuju. Treba pitati te unitariste, te muslimanske vođe koje danas vode tu vrlo radikalnu političko-vjersku stranku, kako to da se nikada nisu oglasili na muslimanski teror nad Hrvatima povratnicima u Srednjoj Bosni. Čak ni onda kada su Hrvati povratnici ubijani (Kafadar, Jurčević, policajac u Travniku…), ostajali su gluhi na te zločine. A šutnja je znak sudjelovanja u zločinu, te je stoga zauzimanje Stranke za BiH za hrvatske povratnike u Teslić ravno srpsko-četničkom teroru nad tim Hrvatima.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Konjičani šokirani provalama u selu: Kuće ni u ratu nisu bile taknute

Objavljeno

na

Objavio

Selo Trešnjevica u općini Konjic proteklog vikenda bilo je meta pljačkaša. Sve je prijavljeno Policijskoj upravi Konjic, a u izvješću stoji da je provaljeno u sedam kuća. Za počiniteljima se traga, javlja FTV.

U Trešnjevici je nekada živjelo oko 120 mještana. Danas je potpuno drugačija slika – nitko ne živi u selu, tek pojedini svrate vikendom da obiđu svoje vikendice.

Do Trešnjevice se ne dolazi lako, smještena je na 1.000 metara nadmorske visine, a vožnja makadamskim putem nije ugodna. No, izgleda da to pljačkašima nije predstavljalo problem.

“Konstatirano je da je provaljeno u 7 kuća iz kojih su otuđene stvari, sitni alat, kablovi. Svugdje su vrata bila zaključana. Očevidaca nemamo jer tu ljudi ne borave stalno. Poduzimaju se istražne mjere i radnje da se dođe do počinitelja ovog kaznenog djela”, kazao je Ljudevit Marić, glasnogovornik MUP-a HNŽ-a.

Svoje razočarenje zbog provale u kuće ne krije Karlo Ilić, Sarajlija s trenutnom adresom u okolici Mostara, koji je nekada živio u selu Trešnjevica. Kaže – provaljeno je u 8, a ne 7 kuća kako se navodi u policijskom izvješću. O motivima provale tek se može nagađati. Šokirani i zbunjeni vlasnici vikendica popravili su polomljena vrata i prozore. Kako ističu, ni u ratnom vihoru njihove kuće nisu paljene i pljačkane. Stoga ih žalosti činjenica da su sada meta pljačkaša. Nadaju da će djelatnici PU Konjic pronaći počinitelje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Hrvatska udruga logoraša obilježava obljetnicu raspuštanja logora ‘Muzej’ u Jablanici

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini obilježit će obljetnicu raspuštanja logora “Muzej” u Jablanici u nedjelju, 1. ožujka.

Logor “Muzej” osnovalo je ratno predsjedništvo općine Jablanica u travnju 1993. godine, a kroz njega je u sljedećih godinu dana prošlo 600 logoraša od čega 88 vojno sposobnih, dok su ostalo bili civili.

U logoru su na najgrublji način kršene Ženevske konvencije, logoraši su odvođen na prisilni rad na prvu crtu bojišnice, premlaćivani su i silovani, a osam logoraša je ubijeno.

Logor je raspušten 1. 3. 1994. godine posredstvom Međunarodnog crvenog križa, navodi se u priopćenju. Tužiteljstvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora, dodaje se. Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH organizirat će prijevoz iz Mostara.

Polazak je planiran u 8 sati s Trga hrvatskih velikana (Rondo), u 9:30 logoraši će položiti vijence ispred objekta muzeja, a u 10 sati u crkvi Bezgrješnog Začeća BDM u Jablanici bit će služena sveta misa zadušnica.

Marić: Kroz logor ‘Muzej’ u Jablanici je prošlo i 60 djece

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari