Pisac Joseph Conrad Kongo je nazvao “srcem tame”. Nažalost, taj izraz i do danas najbolje opisuje taj komadić Afrike. To je prokleto bogata zemlja – zlatom, dijamantima, drvom, koji svom narodu nisu donijeli ništa dobro. Neprestani ratovi i brutalna pljačka u posljednjih 15 godina odnijeli su u Kongu šest milijuna života. Procjenjuje se da više od 80 posto ukupne populacije te države živi s manje od jednog dolara dnevno. U surovoj borbi za preživljavanje najčešće stradavaju upravo najslabiji – djeca. Generacije odrastaju i umiru, okruženi nasiljem i siromaštvom.
Godišnje nekoliko tisuća djevojčica lokalni vračevi spale na lomačama zbog optužbi za vještičarenje. Djeca koja uspiju pobjeći osuđena su na život na ulici, natjerana na prostituciju i na kraju osuđena na smrt od AIDS-a. Tisuće dvanaestogodišnjih dječaka, kao djeca-vojnici, bore se u raznim paravojnim skupinama.
I dok stotine humanitarnih organizacija i udruga “civiliziranog” svijeta, pokušava Kongo iščupati iz noćne more u kojoj se zatekao, život ljudi je sve teži i teži.
Ali nakon svih poraza, nada ipak postoji! Možda je na nebu?
Jer uvijek kada je teško, pogledi s napaćene zemlje traže nebo.
Nebo i patnja, ovdje su neraskidivo povezani!