Od muke i tuge do radosti i vedrine. Onoga mračnog petka raspeše Isusa, a treći dan uskrsnu Krist. Kakav veličanstven dan! Svako je pero nemoćno da opiše tu Božju svemoć. Stoga smo u jedno sigurni – uskrsnuće jest kamen temeljac naše vjere! Jer, da grob nije ostao prazan, prazan bi nam život bio. Ispražnjen. Bez svrhe i smisla. Živjeli bismo kao neznalice i umrli u neznanju.
Uskrsnuvši, Krist nam je ostavio slobodu; slobodu izbora: vjerovati ilˈ ne vjerovati. K tomu, svojim uskrsnućem Krist nas je osudio na duhovni razvoj. Kao prvu i pravu mogućnost. To je jedina presuda u povijesti ljudskoga roda koja oslobađa svakog čovjeka, koji vjeruje u Riječ Božju. I živi u skladu s Njom.
No pritom nas nije ostavio same. Krist svagdano kuca, tiho kuca na vrata naših duša. I čeka, da ih otvorimo. Mi često i ne znamo za tu istinu. Znamo li, nedostaje nam snage ustati i našom rukom otvoriti ta teška vrata.
Stoga se svojevrsnim ovodobnim uskrsnućem može smatrati – uskrsnuće u spoznaji.
To je onaj trenutak u kojem svaki čovjek, bez obzira na stupanj svoje grješnosti, nakon dugotrajne trke i muke, zazivanja i dozivanja, uz obilje Božje milosti, može doživjeti Njegovu blizinu i mističan dodir. Tad uistinu spoznamo da Krist beskrajno voli sve ljude. Svakako, ne zato što griješe, nego unatoč tomu!
Ante Šarac
Sretan i blagoslovljen Uskrs!