Paljenje svitnjaka stoljetni je običaj koji se odigra svake godine večer uoči Svetog Ive, 23. lipnja. Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevnicu. Paljenje svitnjaka je vezano i uz žetvene običaje te početak ljeta. Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja Sv. Ivana Krstitelja.
U zoru, odnosno na svetog Ivana mnogi ustaju i prohodaju po zapaljenim svitnjacima jer, prema predaji, onaj koji to uradi kroz cijelu godinu neće imati problema s nogama.
Iako u suvremenom vremenu, stari običaji i dalje su ostali duboko ukorijenjeni u srcima svih Hercegovaca.
boboska/kamenjar