Velika Gospa, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo

Blagdan Velike Gospe (Uznesenje Blažene Djevice Marije) koji se slavi 15. kolovoza je jedan od najvećih blagdana katoličke crkve. Velika Gospa posebno se svečano obilježava u hrvatskom puku diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Vjernici se u mnogim župama pripremaju za ovaj blagdan kroz svete mise koje se u narodu zovu devetnice.

U Hrvatskoj su najpoznatija svetišta Marija Bistrica i Sinj koja svake godine privuku tisuće i tisuće vjernika na hodočašće. U Hercegovini se također slavi u mnogim župama a najpoznatije je svetište na Širokom Brijegu te Posušju. Naravno treba spomenuti i Međugorje koje također privlači veliki broj hodočasnika.

Tradicionalno se održavaju procesije te mise uočnice večer prije blagdana.

Prema katoličkoj teologiji Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom, a nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je dogmom papa Pio XII, 1. studenog 1950.

Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci, poput svetog Bernarda i svetog Antuna Padovanskoga, kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo, njezinom rođenju za život vječni. Od petoga stoljeća kršćani slave završetak Marijina zemaljskog života zbog njezina posebnog dioništva u životu i djelovanju Isusa, našeg Spasitelja.

Marija uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu znak je nade Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe današnje Predslovlje: “Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života”.

Sveci su iskazivali posebnu ljubav prema Mariji

Sveti Bernard, sveti Franjo Saleški, sveti Ivan don Bosco, sveti Maksimilijan Kolbe i brojni sveci svih vremena smatrali su pobožnost prema blaženoj djevici Mariji jednom od najvećih tajna kršćanske vjere i pravom milošću. Oni su velikom revnošću poticali kršćanski puk na pravu pobožnost prema Mariji, koja izlazi iz srca, smatrajući da će to obogatiti na neslućeni način njihovu vjeru i olakšati put čovjeka prema konačnom cilju: vječni spas čovjeka.

Tako jedan od najvećih svetaca marijanske pobožnosti, sveti Ljudevit Montfortski (čiji redovnici imaju prekrasan novi samostan u Blatu, Zagreb) piše nadahnuto:

“Nema, niti će ikada biti ikojeg stvora u kojem bi Bog bio veći, izuzevši sama sebe i u samom sebi, nego što je u božanskoj Mariji, ne izuzevši tu ni blaženike, ni kerubine pa i najviše serafe, ni u samome nebu! Marija je Božji Raj i njegov neizrecivo lijepi svijet, u koji je Božji Sin ušao da čini čudesa, da ga čuva i da u njemu uživa. On je stvorio jedan svijet za čovjeka – putnika, i to je ovaj u kojemu mi stanujemo; stvorio je jedan svijet za čovjeka-blaženika, i to je nebo; ali on je stvorio i jedan drugi svijet za se i nadjenuo mu ime Marija: svijet nepoznat skoro svim smrtnicima na zemlji i neshvatljiv također svim anđelima i blaženicima koji se nalaze u nebu, i koji – gledajući zadivljeno Boga tako visoko i tako daleko od svih njih, tako odijeljena i tako sakrivena u svome svijetu, u božanskoj Mariji, danju i noću kliču: Svet, Svet, Svet!“

Hrvatska – marijanska zemlja

Među brojnim zemljama u svijetu naša domovina Hrvatska poznata je po nesebičnom predanju i zagovoru katoličkih Hrvata blaženoj djevici Mariji.

Vjerni hrvatski puk se stoljećima od Konavala preko Istre, sjevera Hrvatske do Srijema, od Bosne i Hercegovine i svakog mjesta gdje su živjeli i žive Hrvati katolici sa predanom pobožnošću utjecao blaženoj djevici Mariji.

Zbog toga je Marija i dobila u narodu ime „najvjernija odvjetnica Hrvata“.

Hrvati vjeruju u veliku pomoć nebeske Majke tijekom svih stoljeća boravka na ovim prostorima i uvjereni su u njezinu pomoć i zagovor u mnogim teškom trenucima njihove povijesti od bitaka sa Turcima (Sinj, Sisak) do novijih vremena i pobjedničkog Domovinskog rata.

Zbog toga hrvatski narod sa ljubavlju i pobožnošću slavi marijanske blagdane, a posebno ovaj današnji – Uznesenje blažene Djevice Marije.
S tom nadom hrvatski katolici se danas uzdaju u Marijin majčinski zagovor ljubavi i vjeru ne samo u bolju ovozemaljsku budućnost, već da će nakon ovog prolaznog života biti na istom mjestu gdje je njihova „najvjernija odvjetnica“.

Hrvatska marijanska prošteništa danas su puna hodočasnika i vjernika, raspjevana i u molitvi. Njihov broj je toliki da bi nedostajalo papira nabrojiti ih, ali evo nekih najpoznatijih: Zagreb-Remete, Marija Bistrica, Sinj, Trsat, Banja Luka – Marija Zvijezda, Komušina (BiH), Olovo (BiH), Zemun (Srbija), Perast (Crna Gora) i brojna druga.

Himna Širokobriješkoj Gospi “Blagoslovi sive krše” koju je napisao fra Lucijan Kordić izvodi župni zbor župe Široki Brijeg srpanj 1990.g:

Što vi mislite o ovoj temi?