Pratite nas

Religija i Vjera

VELIKA SUBOTA (VAZMENO – USKRSNO BDIJENJE)

Objavljeno

na

Velika subota je kršćanski blagdan. Slavi se u dan prije Uskrsa. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje.

To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Stoga vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi.

Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.

Crkva u svojoj tradiciji čuva veliko blago. Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdjenje koje se slavi noću te stoga nije prikladno da započne prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Tada se vjernici okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi. Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i početak i svršetak. Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdjenju blagoslivlje nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Upravo tim bdjenjem vjernici započinju slaviti Uskrs.

Također je običaj da se u Vazmenoj noći u zajedništvo Crkve prime katekumeni. Katekumenat je priprava odraslih za primanje sakramenata kršćanske inicijacije. Sakramenti kršćanske inicijacije jesu krštenje, Euharistija i potvrda. Svećenik katekumene krsti vodom iz studenca kojeg je blagoslovio na Vazmenom bdijenju. U taj se studenac također uranja i Uskrsna svijeća. Prikladno je da đakon ili svećenik pjeva hvalospjev uskrsnoj svijeći koja predstavlja Isusa Krista. U tom hvalospjevu, svećenik moli Gospodina da ova svijeća razgoni mrak te noći.

Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni oltar.

Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“. Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama. U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje, majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću. U kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa, iz suhe mladice daje da nikne novi život. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

[ad id=”68099″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

120 g. od dolaska u Hercegovinu – Preživjele su ratne strahote i progon i nastavile svoje poslanje

Objavljeno

na

Objavio

Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja

Zahvalne smo Bogu za sačuvane živote svih sestara u Domovinskom ratu i svima onima koji su nam omogućili povratak. Već tradicionalno, nakon Domovinskog rata, sastajemo se u svibnju na Dan zahvalnosti, molitvom i susretima zahvaljujemo dragome Bogu koji nas je štitio sve ovo vrijeme, kazala je za Večernji list BiH jučer provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina u prigodi svibanjskoga okupljanja svih sestara Provincije i zajedničke duhovne obnove u Bijelom Polju i Mostaru. Sve se to događalo u duhu velikih jubileja, 150. obljetnice utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Hercegovini.

– U svojim duhovnim obnovama dublje smo ponirale u našu povijest i duhovnu baštinu, sve to uz usklik iz Psalma 48 “Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!”. Naša je prva nakana zastati i iz dna duše zahvaliti Gospodinu za sva primljena dobročinstva u povijesti Družbe i naše Provincije povjeravajući Mu i svoju budućnost – dodala je s. M. Zdenka Kozina. Obilježavanje 150. obljetnice Družbe počelo je 13. rujna prošle godine, a završit će u rujnu ove. Inače, svake godine školske sestre franjevke u svibnju Danom zahvalnosti obilježavaju izlazak posljednjih sestara iz samostana u Bijelom Polju koji se zbio 17. svibnja 1992. Iako su morale otići, i tamo gdje su se privremeno nastanile, nisu zaboravile svoje poslanje.

– Tijekom Domovinskog rata otišle smo u našu kuću u Baškoj Vodi u Hrvatskoj. No, kako nas je bilo više od 70, nismo se mogle sve smjestiti. Primili su nas dobri ljudi, vjernici laici. Nakon povratka u Hercegovinu smještamo se u Međugorje. Godine 1997. uspjele smo dobiti u posjed svoje povijesno središte u Bijelom Polju, gdje je bilo sirotište, zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara Miji Brajkoviću i pravobraniteljici Grada Marici Ljubić. Potom se radilo, gradilo, obnavljalo… Danas imamo internat, bolesnički odjel… Godine 2005. vraćamo se u Bijelo Polje, a 2012. vraćena je i Uprava Provincije – prisjeća se s. M. Zdenka Kozina. Stoga je jučerašnji dan u 2019. – godini dvostrukih jubileja – bio uistinu poseban. Slavlje je na razini Provincije ujedinjeno u zborovanju sestara u Bijelom Polju i provincijskom sjedištu u Mostaru.

– Jubilarna je godina za svaku od nas veliki događaj radosti i zahvaljivanja za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, kao i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih provincija otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom – kazali su nam iz Mostarske provincije. U slavlju su im se pridružile i predstavnice sestrinskih provincija iz Maribora, Splita, Sarajeva, Rimske regije, među kojima je bila i članica Vrhovne uprave i Provincije s. Lidija Glavaš.

Govoreći o zanimanju djevojaka za ovaj poziv, s. M. Zdenka Kozina kazala nam je kako se mladi danas suočavaju s potrošačkim svijetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno, gdje vladaju kaotična moralna situacija i nametnuti prividi sreće, gdje duhovni poziv nije privlačan. Dodala je kako svi oni mole Boga za sadašnjost, ali i budućnost svih djevojaka koje se odluče biti časne sestre.

Naglasila je i važnost pamćenja te kako budućnosti bez sjećanja nema. Jučerašnji program počeo je uvodnom meditacijom. Uslijedili su predavanje “Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice”, izložba “Sjećanje u riječi i slici” s. Natalije Palac te film “120 godina milosti” s. Matije Pačar uz pomoć s. Petre Bagarić. Sestre su pohodile i groblje sestara Gruban. U provincijskom središtu u Mostaru misno slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, po riječima provincijske predstojnice, četvrti nasljednik biskupa Paškala Buconjića, zahvaljujući kojemu su prve sestre još 1. kolovoza 1899. godine stigle u Hercegovinu. I dok god ih bude, brinut će se za potrebite, djelovati u internatima, vrtićima, pomagati bolesnima… Jer, to je njihovo poslanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Tony Cetinski: Dva puta sam napunio Arenu, ovako nešto nisam vidio

Objavljeno

na

Objavio

Dva puta sam napunio Arenu, ovako nešto nisam vidio, rekao je Cetinski u prepunoj Areni

Jedno od najvećih iznenađenja koncerta Laudato TV, Progledaj Srcem, koji je okupio 18 000 ljudi u molitvi i pjesmi, slavljenju Gospodina bio je i legendarni Tony Cetinski koji je otpjevao pjesmu: Samo tvoja ljubav Bože, i pokrenuo ovacije, piše Medjugorje-info.com

Nakon izvedbe Cetinski se obratio tisućama ljudi te rekao: ‘dva puta sam napunio Arenu, ali ovako nešto nisam vidio.’

Potom je kratko svjedočio, i otkrio što misli da će nas Bog jedino pitati kad stanemo pred njega.

‘Svi mi padamo, započeo je Cetinski, ali znate što mi je jedan prijatelj rekao i o čemu često razmišljam, što će nas Bog jedini pitati kad stanemo pred njega? ZNAŠ LI KOLIKO SAM TE VOLIO? U svim mojim padovima znam da je Bog uvijek bio uz mene, kazao je emotivni Cetinski koji je svojim malim svjedočanstvom potaknuo kršćane da iz ljubavi, ljube.

Slava Gospodinu.

I san je postao stvarnost – do kraja puna Arena u Gospinom zagrljaju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari