Veliki savez za EU 
prekinuo bi politiku kaosa u BiH i otvorio 
mogućnost provedbe 
plana izlaska iz siromaštva

Zbog čega koalicija stranaka HNS-a pokreće inicijativu o formiranju velike koalicije u Vijeću ministara, te ima li aktualna generacija bh. političara zrelost za takav iskorak?

[ad id=”68099″]

Rekonstruiranje Vijeća ministara u veliki savez za Europu na državnoj razini plan je koalicije HNS-a koji je na proslavi 25. obljetnice HDZ-a BiH neslužbeno najavio predsjednik te stranke Dragan Čović. Iako nije jasno naznačio tko bi je trebao činiti, sastanci s predsjednicima SDA Bakirom Izetbegovićem, SBB-a Fahrudinom Radončićem i SNSD-a Miloradom Dodikom pokazuju u kojem smjeru ide inicijativa. Veliki savez za Europu tako bi mogle činiti sadašnje članice Vijeća ministara koalicija HNS-a u kojoj dominira HDZ BiH, SDA, Savez za promjene u kojem su SDS i PDP plus nove članice SBB i SNSD, a minus DF, piše Večernji List.

Rasulo na svim razinama

Puno je otpora takvoj inicijativi. No računica je jasna. Korjenite reforme pred kojima se nalazi BiH može provoditi jedino široka koalicija, neka vrsta Vijeća ministara državnog spasa, čije stranke čine vladajuću većinu, kako na državnoj razini tako i na nižim razinama – entitetskim i županijskim te Distrikta Brčko. Jasno je da je nadležnost Vijeća ministara izrazito ograničena pa je za dubinske promjene nabolje potrebna sustavna suradnja s nižim razinama. “Kada smo to imali, stvari su bolje funkcionirale i na političkoj i na institucionalnoj razini”, rekla je zamjenica predsjednika HDZ-a BiH Borjana Krišto kritizirajući rad Vijeća ministara. No ta suradnja je sada upitna ili je u potpunosti izostala. Federalna Vlada je u rasulu, Vlada RS-a u kojoj dominira SNSD nije sklona Vijeću ministara u kojem RS predstavlja Savez za promjene SDS-a i PDP-a, a koji pak imaju svoga predstavnika u Predsjedništvu BiH Mladena Ivanića. SBB je snažna oporba u Federaciji, a DF, iako je dio Vijeća ministara, ponaša se kao da je oporba.

U takvom kaosu nikakvu ozbiljniju reformu nije moguće provesti pa se pomalo neozbiljnim čini ambiciozni plan Vijeća ministara od 14 strateških ciljeva kada je jasno da ono nema ni nadležnost ni snagu da u sadašnjem sastavu to učini.

Nije čudno da takva inicijativa dolazi iz političkog Mostara, a ne iz Banje Luke ili Sarajeva. Upravo Mostar već odavno prednjači u pozivanju na euroatlantske integracije, prestanak vječitih prepiranja oko ratnih tema te pokušaj oživljavanja uništenog bh. gospodarstva.

Podjela plijena

No, uspostavi velikog saveza za Europu prepreka su izrazita neslaganja na bošnjačkoj i srpskoj stranačkoj sceni, prije svega između SDA i SBB-a, te između Saveza za promjene i SNSD-a koji bi trebali biti dijelom nove većine. “Ne bih rekao da su gospodin Radončić i SBB spremni za ulazak u vlast. Mi smo već krenuli u jednom drugom smjeru”, najavio je Izetbegović. Nakon sastanka u Mostaru Dodik je, pak, rekao kako je vlast na državnoj razini pokazala nesposobnost. “Mi ne želimo ulaziti tamo i biti popuna. SNSD će ući ako ima partnere koji bi, kao što je to HDZ, radili na strateškim pitanjima”, objasnio je Dodik.

Osim međusobnih trvenja, treba računati i na još jedan problem bosanskohercegovačke političke zbilje – podjelu plijena. Zagrijanost za veliku koaliciju, između ostaloga, nije pretjerana jer je znatno manja mogućnost podjele ministarskih fotelja i agencija, a zbog velikog broja stranka koje u njoj sudjeluju.

Velika koalicija bi, uz brojne pozitivne učinke, ipak donijela i jednu negativnost jer bi još više oslabila oporbu. Pa ipak postoje posebni krizni trenuci, a to je upravo ovaj u BiH, kada je potreban sveopći konsenzus za vađenje zemlje iz ponora i za euroatlantske integracije. Ima li aktualna generacija bosanskohercegovačkih političara snage za takav iskorak?

Velike koalicije formiraju se i zbog dubinskih reformi

Velike koalicije formiraju se u posebnim trenucima, a europske demokracije pune su takvih primjera. Pribjegava im se u kriznim vremenima, ratu, vanjskoj ugrozi, ekonomskoj krizi, kada su u pitanje ustavne i ekonomske reforme za koje je potrebna dvotrećinska većina ili, pak, kada je omjer snaga između najjačih stranaka takav da nije moguće sastaviti vlast bez njihove suradnje. Upravo je takav trenutak pred BiH – veliki rezovi i reforme su preduvjet ne samo europskih integracija nego i bilo kakve nade za izlazak iz siromaštva i zaostalosti. Velike koalicije formirane su tijekom 20. i 21. stoljeća u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Portugalu, Austriji, Hrvatskoj, Islandu, Izraelu, a aktualna njemačka kancelarka Angela Merkel na čelu je vlade sastavljene od velike koalicije demokršćanskih stranaka i socijaldemokrata. No inicijativa predsjednika SDA Bakira Izetbegovića ide u drugom smjeru – okupljanje manjih bošnjačkih stranaka koje bi s koalicijom HNS-a i SDA formirale Vladu Federacije te status quo u Vijeću ministara.

Što vi mislite o ovoj temi?