Pod vodstvom poljskog kralja Jana III. Sobjeskog, Krilati husari su pomogli Austrijancima te obranili Beč, Europu i kršćanstvo u velikom osmanskom napadu kojem je cilj bio totalna islamizacija Europe.
Osmanska vojska teško je poražena te osramoćena, a Kara Mustafa pobjegao je u Beograd…
God. 1683., prije pohoda, Hrvatski sabor i hrvatskog bana Nikolu III. Erdödyja pozvao je knez gornje Ugarske i turski vazal Emerik (Mirko) Thököly (suprug Jelene Zrinske) da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy su odbili poziv.
Iako je opsada krenula povoljno po Osmanlije, koje je predvodio veliki vezir Kara Mustafa, ubrzo je Habsburgovcima sa sjevera stigla odlučna pomoć iz Poljsko-Litavske Unije. Poljski kralj Jan III. Sobjeski došao je sa svojom vojskom od 37.000 ljudi i pomogao Leopoldovom zapovjedniku von Starhembergu, koji je već raspolagao sa otprilike dvostuko tolikim brojem vojnika; time je brojčana nadmoć Turaka smanjena (čija je vojska, navodi se, imala oko 200.000 ljudi).
Sam sukob, iako je opsada trajala otprilike 2 mjeseca, zbio se 12. rujna 1683. kada je vojska Jana Sobjeskog, ujedinjena sa habsburškom vojskom, porazila vojsku Kare Mustafe i tako natjerala velikog vezira na bijeg. Priliko bijega, Kara Mustafa je ostavio sav dotadašnji ratni plijen i pobjegao u Beograd. Jan Sobjeski je kasnije prokomentirao kako je on najbliži rođak Kare Mustafe kada mu je ovaj ostavio toliki imetak.
Kada je sultan Mehmed IV. saznao, preko beogradskog paše, da je bitka izgubljena, toliko se razbjednio da je tom istom paši naredio da mu pošalje glavu Kare Mustafe. Kara Mustafa je pogubljen 25. prosinca 1683., a njegova glava je, kako je i naređeno, prezentirana sultanu Mehmedu IV. Nakon ove pobjede dolazi, uz posredovanje pape Inocenta XI., do osnivanja Svete lige između Habsburške monarhije, Mletačke Republike i Poljsko-Litavske Unije, kao organizacije zadužene za daljnu borbu protiv Osmanlija.
Nakon ove bitke započeti će Dugi bečki rat (1683. – 1699.) koji će biti obilježen slabošću i brojnim porazima Osmanskog Carstva, te oslobodilačkim pohodima Eugena Savojskoga. Rat je konačno završio potpisivanjem mira u Srijemskim Karlovcima 1699. i širenjem granica Monarhije na dotadašnje teritorije Carstva.