Pratite nas

Kronika

Vinkovački monstrum na Facebooku maltretira i vrijeđa djevojčice i njihove obitelji

Objavljeno

na

[pullquote_left]Facebook je jučer kasno popodne ugasio spornu grupu, nakon što su iz MUP-a odgovorili da ne mogu locirati autora[/pullquote_left] Koga vi lažete, dragi moji, kome ste vi na tragu?”, poručili su podrugljivo policiji tvorci Facebook grupe Vinkovačke ku*ve, na kojoj posljednjih nekoliko tjedana objavljuju fotografije maloljetnica i tinejdžerica iz Vinkovaca i okolice te ih brojnim komentarima korisnika izvrgavaju vrijeđanju i javnoj sramoti. Grupa ima 3500 članova, a tvorci stranice, unatoč, kako sami tvrde, “deset tisuća prijava”, ne planiraju odustati od objavljivanja spornih fotografija. Osim što tvrde da mediji koji prate slučaj dezinformiraju javnost, policajcima poručuju da jedino što mogu jest: “d*kati na naslovnicu grupe jer nemaju nikakvih prava na Facebooku”.

“Nemojte se igrati detektiva jer nas ne možete naći, niti ćete ikad moći, pa čak ni Interpol da zaposlite. Uzalud vam trud, svirači”, obraćaju se MUP-u administratori koji, osim što su prozvali novinare i policiju, ostalim korisnicima koji ih žele zaustaviti kažu da i ne pokušavaju uništiti stranicu “jer na njoj nema niti jedne stvari koja krši Facebook pravila”.

“Stavite mi soli na rep”, provocira na kraju tvorac grupe koji sam sebe naziva Mr. Nobody.

Zid srama

Facebook grupa Vinkovačke ku*ve već je tjednima top-tema u Vinkovcima. Tek je jučer popodne stigla reacija iz središnjice društvene mreže. Naime, grupa je ugašena. Prije nje postojala je slična grupa Ku*ve iz Županje koja je ugašena nakon prijava, a grupa je organizirana tako da se na zid grupe postavljaju privatne fotografije djevojaka kojima se korisnici rugaju i vrijeđaju ih. Nazivaju ih pogrdnim imenima, ismijavaju i optužuju za prostituciju.

Grupa se pokušala ugasiti na nekoliko načina. Prvo su djevojke pisale Facebook administratorima, a slučaj su sa svojim roditeljima prijavile i policiji te Uredu dječje pravobraniteljice i brojnim drugim udrugama. Sam tvorac ili više njih priznaje da ih traže cijeli Vinkovci, ali nikako ne planira(ju) odustati.

Prozivaju roditelje

Na stranici se obraćaju i roditeljima djevojaka.

“Vaša djeca nisu žrtve ove stranice. Vi to shvaćate kao prozivanje. Mi pokušavamo po prvi put u Vinkovcima otvoriti roditeljima oči, kakvo je došlo vrijeme te kakva su vam djeca. Ovo nije ekipa koju će vaša jedna prijava obeshrabriti, istina, traži nas cijeli grad i okolica, al’ nažalost samo zbog istine. Naravno, na stranici nisu Ku*ve, kao što smo rekli, to su Drol*e. Znači, daju se besplatno. Roditelji moji dragi, samo ću vam jedno reći, vaša djeca nisu ovdje završila bez razloga”, poručuju autori.

Situacija u Vinkovcima eskalirala je do te mjere da neke od prozvanih djevojaka ne spavaju i koriste lijekove za smirenje.

Prošlog tjedna u zagorskom mjestu Loboru jedna je maloljetnica izvršila samoubojstvo nakon što je bila izložena vrijeđanju preko društvene mreže Ask.fm pa Vinkovčani s pravom strahuju od sličnog scenarija.

S druge strane, vinkovačka policija odradila je kriminalističko istraživanje nakon prijava desetak osoba. Kažu kako dosad nisu našli elemenata za kazneni progon po službenoj dužnosti – jer tako stoji u Kaznenom zakonu. Ipak, sva su svoja saznanja predali Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koje mora utvrditi postoji li neki dodatni kazneni element. Za sve ostalo oštećenici, odnosno njihovi roditelji, mogu protiv nepoznatih počinitelja podnijeti privatne tužbe.

KZ od ove godine za sramoćenje, odnosno za povredu časti i ugleda preko društvenih mreža, foruma i news portala, ukratko interneta, predviđa novčanu kaznu od 180 do 360 dnevnih dohodaka.

“Zbog brojnih podrugljivih komentara na račun rada policijskih službenika na ovom slučaju izvještavamo sljedeće: sve podatke koje smo prikupili ustupili smo na daljni rad Državnom odvjetništvu. Oni su utvrdili da se radi o kaznenim djelima iz Glave XV Kaznenog zakona koja sadrži kaznena djela protiv časti i ugleda, a progon počinitelja poduzima se temeljem privatne tužbe”, objasnila je u dopisu glasnogovornica Marijana Maja Barbarić i naglasila da bi policija, ako DORH utvrdi postojanje nekih drugih kaznenih elemenata, po njihovu nalogu poduzela sve potrebne mjere i radnje.

“Tada bismo mogli i od vlasnika Facebooka zatražiti ukidanje sporne stranice, kao i ustupanje podataka o vlasniku same stranice. Inače oštećene osobe to moraju zatražiti same”, tvrdi M. Barbarić.

Dilema administratora

Zanimljiv odgovor na prijavu i dao je administrator Facebooka zadužen za Hrvatsku: “Nakon što smo proučili vašu prijavu, nismo bili u mogućnosti potvrditi da ova stranica krši FB-ove odredbe o pravima”. No, prijavljivači tvrde da su autori grupe prekršili nekoliko stavki (bullying i maltretiranje, govor mržnje, privatnost) i još za to nisu kažnjeni. Administrator Facebooka za Hrvatsku objasnio je, kažu nam prijavljivači, da je ovdje riječ o specifičnoj vrsti humora, ne povredi prava, a središnjica da će, bude li potrebno, dodatno educirati administratora.

POLICIJI SMETAJU OGRANIČENJA

Nema dokaza da je ovdje počinjeno bilo koje kazneno djelo

Zakon o policijskim poslovima i ovlastima ograničava postupanje policijskih službenika kada je riječ o kaznenim djelima protiv časti i ugleda, kažu u PU vukovarsko-srijemskoj.

– Na zahtjev osobe ovlaštene na podnošenje privatne tužbe, policijski službenik je dužan poduzeti radnje za utvrđivanje vjerojatnog počinitelja koje ta osoba ne može sama poduzeti. Međutim, te radnje nije dužan poduzeti kad postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda. Važno je napomenuti kako su fotografije djevojaka koje su objavljene na spornoj stranici preuzete s njihovih Facebook profila te da su bile svima dostupne. Dakle, nisu otuđene neovlaštenim ulaženjem u računala.

Isto tako, uz fotografije su navedena stvarna imena osoba, tako da se ne može govoriti ni o korištenju tuđeg osobnog imena, odnosno tzv. krađi identiteta osobe. No, činjenica je da su uvredljivi komentari zaista neprimjereni te da vrijeđaju osjećaje djevojaka – poručili su iz vinkovačke policije.

REAKCIJA PRAVOBRANITELJICE

Mila Jelavić: Nasilje mora prestati odmah

– Često dobivamo prijave o vrijeđanju, izrugivanju i ponižavanju djece putem Facebooka te stvaranju tzv. grupa mržnje usmjerenih protiv pojedine djece, pri čemu je uglavnom riječ o vršnjačkom cyberbullyingu.

Takve slučajeve u pravilu prijavljujemo policiji, a pritom je najvažnije da nasilje što prije prestane, da se spriječi njegovo ponavljanje te da se pruži primjerena pomoć djetetu koje je žrtva.

Nužno je ohrabrivati žrtve da ne šute o tome što im se događa, već da se povjere, po mogućnosti odrasloj osobi od povjerenja – rekla je Mila Jelavić, dječja pravobraniteljica, dodavši da su posljedice bullyinga razorne jer se žrtva osjeća bespomoćno, živi u strahu, povlači se u sebe, ima lošu sliku o sebi i sklona je depresiji.

– Nažalost, te posljedice mogu biti dugoročne i rezultirati težim poremećajima. No, posljedice se vide i na strani počinitelja nasilja i promatrača, koje će sudjelovanje u nasilju također dugotrajno obilježiti, ako ih se ne upozori da je takvo ponašanje neprihvatljivo, da su patnje njihovih žrtava bolne i opasne te ako ih se ne poduči kako će konflikte rješavati bez nasilja – poručila je Mila Jelavić.

jutarnji.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Žepče (Kiseljak) – zločin Armije BiH nad Hrvatima i kako se hrvatski grad junački obranio u okruženju?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16. kolovoza 1993., prije točno 24 godine, u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

“Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; ‘Majko, što je ovo?’ A mala Ivana govorila je: ‘Joj, što ću…’ to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: ‘Dijete, ne daj se!’ Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila ‘Pokajanje’, za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: ‘Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti’. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno… 

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. ‘Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.’ 

Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se ‘otvorila’, baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge”. 

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče, u svjetskoj javnosti nije bio zapažen.

Žepče – hrvatski grad koji su prvo napali Srbi, a onda i Muslimani

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto. U odnosu na popis stanovništva iz 1971. godine udio Hrvata u ukupnom broju žitelja spao je se 42,4 na 39,6 posto, a Srba čak sa 16,9 na 9,9 posto. Samo je rastao udio Muslimana-Bošnjaka. Njih je 1971. godine u ukupnom broju stanovništva bilo 44,5.

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane žepački Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani i politički i vojno kroz HVO. Muslimani-Bošnjaci i Hrvati su imali zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke ratne medicinske ekipe, borili se skupa na bojišnicama. S prvim ratnim okršajima između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i u Žepču rastu međusobne napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju bojišnice, čak bježe iz rovova pa zbog toga neke linije “pucaju” i ginu hrvatski vojnici, a mnogi su ranjeni. Kada je formirana Armija BiH i u Žepču, napetosti su još veće. Na katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa, počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga na Žepče. Napadnut je grad Žepče, ali i sela Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher.

Žepče u okruženju Srba i Muslimana

Žepački kraj je od toga sukoba u potpunom okruženju srpskih snaga s jedne i Armije BiH s druge strane. Borbe su žestoke, s mnogo ranjenih i poginulih vojnika je na sve tri strane.

Dan sv. Ivana, 24. lipnja 1993., hrvatski je praznik, pa se i te godine većina žepčanskih Hrvata spremala na misu kad je bez ikakva upozorenja uslijedio udarac što ga je svojedobno najavio Ivo Lozančić. Zapravo, prva provala sukoba zabilježena je još 23. lipnja uvečer, kad su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada – oko 12.500 ljudi – napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče. Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatski živalj iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske „Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.

Za bitke obje su strane nemilosrdno bombardirale grad. Postrojbe ABiH-a izvan Žepča držale su uzvisine zapadno, istočno i južno od grada, ali nisu ulazile u sam grad, prepuštajući oštre ulične borbe lokalnim muslimanskim snagama. Jedan je svjedok tvrdio kako je grad bombardiran sedam dana uzastopno. Razaranja grada uzrokovana borbama bila su zapravo strahovita; vjerojatno je svaka druga zgrada izgorjela u borbama. Ljudske žrtve na obje strane također su bile goleme, među civilima i vojnim osobljem.

Velika pobjeda HVO-a i predaja dvije brigade Armije BiH!

Naposljetku, HVO je nadvladao i uspio potisnuti Muslimane do južne obale rijeke, odnosno do mjesta poznatog pod imenom Papratnica. Do 30. lipnja HVO je uspio očistiti od muslimanskih napadača najveći dio zapadne obale rijeke Bosne i zapadni dio Žepča. Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Derviševiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišević je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.

Prema knjizi „Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni“ Charlesa Shradera herojska 111. Xp žepačka brigada imala je čak 450 poginulih od 1992. do 1994. godine.

Kao rijetko gdje, ovdje u ovom hrvatskom gradu su poginula i šestorica mladih zapovjednika HVO-a.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari