ISPADANJE IZ NATJECANJA EUROVIZIJE USPJEH/NEUSPJEH?
Nakon druge večeri napora za ulazak u završnicu ovogodišnjeg jeruzalemskog natjecanja za pjesmu Eurovizije, ne ulazak našeg natjecatelja s pjesmom „The dream“ bio je za mene konsternirajući. Prigodom izvedbe, što je treći puta kako sam pjesmu čuo, čak sam zajedno s pjevačem zapjevao početak refrena… Znači,“ ušla“ mi je pjesma u uho, a i inače mi se glazbeno svidjela, a pogotovo glas i pjevanje pjevača… Međutim…
Već prigodom prvog slušanja na domaćem terenu nisu mi se svidjela krila, točnije njihov dizajn, pa sam u svojem komentaru na FB bio preporučio moderniji oblik krila kakav mi je bio poznat iz opusa akademske kiparice Dijane Ive Sesartić i njezinog kipa jednog od arkanđela na solinskoj rivi.
PJESMA LIJEPA –KRILA SE NISU UKLAPALA
Na Euroviziji izvedba je bila sjajna, ali ostao je dojam da su krila bila nezgrapna, a izvođač je u snimanju iz daljine izgledao kao, ne mogu si pomoći, ormar ili, ajmo reč, ormarek s krilima. Ali i sa zavidnom eksplozijom pljeska na kraju izvedbe, dužom i bučnijom od drugih izvođača, prije i poslije našeg Roka…
Naravno da je ovo moja subjektivna ocjena. Ali i teško mirenje s odlukom glasača, po onoj narodnoj – svatko sudi po sebi. Kako doći do objektivnije stručnije ocjene boljeg poznavatelja i usporediti s njom vlastito mišljenje? Temeljno novinarsko pravilo je „u glavu“. Kako naći takvu „glavu“, kada se radi o multidisciplinarnom spektaklu u kojem je pjesma i glazba samo nit vodilja. Potražih Facebook i FB prijatelja Zorana Škugora, poznatog producenta i all round intelektualca, koji poznaje background glazbenih manifestacija, od klapskih, do eurovizijskih i šire…
ŠKUGOR: DANAS SE PISME GLEDAJU, A NE SLUŠAJU
S njegovim dopuštenjem, iz inboxa objavljujem moje pitanje i odgovor. Pitanje je glasilo:“ Kad bu meritorna ocjena palih anđela. Meni je pjesma lijepa, ulazi u uho. Je li dekoracija potopila pjesmu, naravno uz druge motive, od političkih na dalje…? Odgovor je bio: Danas se pisme gledaju, a ne slušaju… Moja reakcija je bila: Ojme, falila dekoracija. Fala, bila je ka prije trideset godin…ne?“. I to je sve. Zamolih g. Škugora za intervju. Nije bilo reagiranja, pa intervjua nema.
Zato nastavljam s osvrtom. Dobih glazbenjačku potvrdu i poduku poznatu meni i iz moje teniske amaterske sfere, da se tenis igra nogama, a pomaže rukama. Premda se loptica preko mreže prebacuje s reketom u ruci. Prevedeno na glazbenu natjecateljsku sferu u slobodnoj interpretaciji – možeš imati super i glazbu i izvođača, ali odlučuju ostali i vidljivi i nevidljivi činitelji iz sfere znanja sposobnosti, stručnosti, ali i kockarski… Sve,ali baš sve, vidljivo s pomoću televizijskog prijenosa…
SVE JE VIDLJIVO NA TELEVIZORU
Za moj dojam da je pjesma dobra dobih potvrdu čitajući subotnji Večernjak. Evo samo nekoliko konstatacija. Poznati pjevač ocjenjuje da naš Roko odlično pjevao, ali da Eurosong nije više natjecanje pjesama nego polako postaje Eurovideosong. Poznata pjevačica je nastup Roka opisala da ima sjajan vokal, da je lijepo otpjevao pjesmu i da je pjesma vrlo korektna. Naglasila je da je vizualno iznimno važno, jer to nije festival, ni koncert na kojem slušate svojeg omiljenog pjevača. Eurosong je nepredvidiv, zahtijeva autentičnost. Svojedobno poznata TV voditeljica drži da na Eurosongu nismo podbacili i da je naša pjesma bila sjajna kao i interpretacija. Izrazila je razočaranje ukusom Europe. Citirat ću, uz nadanje da ne ću dobiti „po nosu“, mojeg FB prijatelja, glazbenog kritičara Hrvoja Horvata koji kaže: „Na Eurosongu je bitno i biti simpatičan, a ne samo vikati i pjevati visoke tonove i iskazivati tehničke moći pjevača. Eurosong ima drugačije postulate i često sasvim slučajne stvari odlučuju o pobjedniku“…
TKO GUBI, IMA SE PRAVO LJUTITI…
Poslije svakog debakla, po narodnoj : Tko gubi ima se pravo ljutiti, postavljaju se pitanja, viri u susjedstvo, i u dvorišta moćnih, traže se krivci. Sve to traje neko vrijeme dok aktualna politika i PR ne ponude nešto drugo, a Eurosong polako siđe s pozornice javnosti. Međutim, radi se o imidžu države i njezinog kulturnog statusa u svijetu i ne bi nam trebalo biti svejedno da nas je toliko zemalja preteklo u finalnom natjecanju.
Ne bi trebalo u državi koja je svojedobno bila uspješna u ovom natjecanju biti svejedno ima li nas ili nema u natjecanju, ali i završnici. Stoga nije neopravdano očekivati od mjerodavnih, ne znam tko su oni, ali njihovo djelovanje je ocjenjivo i vidljivo, da pokušaju pronaći algoritam za pripremu uspješnog nastupa, jer, očito je, da samo pjesma i glazba ne odlučuju sami po sebi, nego u sinergiji brojnih ostalih činitelja. Želimo im, ne baš poznatima, ali po neuspjehu prepoznatima, uspjeh u tom poslu.
OJ, MJERODAVNI, RADI SE O IMIDŽU HRVATSKE…
U odgovoru na pitanje iz naslov, nezadovoljni smo bez ulaska u završnicu. Ipak, zadovoljni smo, ne samo ja, lijepom pjesmom i njenim interpretatorom i interpretacijom. Očito je da brojnost utjecajnih činitelja čini nastup kao svojevrsni lutrijski podvig. U ostalom, što u životu nema lutrijskih natruha? Kvaliteta pjesme pokazat će se na tržištu brojem prodanih nosača zvuka, što želimo. Nastup na Euroviziji, pa ne i u završnici, pridonijet će promociji, ako ju naši poslovnjaci s tog područja budu znali provesti i uspješno iskoristiti. U ovom slučaju radi se o njihovom džepu, pa se očekuje uspješna „prodaja“ dobrog proizvoda.
Do idućeg Eurosonga bez krila, jer se zna kako je Ikar završio kad su mu se „rastopila“ zbog Dedalova izbora ljepila. Razmislimo možda, našalimo se, o čarobnom letećem sagu i Aladinovoj svjetiljci… Učinila bi, moguće, put do uspjeha transparentnijim…
Antun Drndelić