VUKOVAR
I
ŠKABRNJA
Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče,
kao brat i sestra jedno drugom sliče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi,
Vukovar Škabrnju voli!
I oboje plaču, najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane,
a jesen ih vraća u krvave dane!
Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila,
dok nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!
Osamdeset i četri, tih je teških dana,
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!
A Vukovar, ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko bola u jednu suzu stade,
kad Vukovar u ruke im pade!
Palili su i rušili, čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti,
svaki križ na Ovčari plače!
Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti,
ili će se povijest opet ponoviti!!!
Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com